Razgovarala Kaja Milačić/Foto Aleksandar Jaredić i privatna arhiva
Crnogorski kompozitor i aranžer Dejan Božović rođen je u Podgorici, gdje je završio nižu i srednju muzičku školu, a potom diplomirao na muzičkoj akademiji. Potpisnik je brojnih hitova pop, rock i dječije muzike na domaćoj sceni, i u regionu. Autor je muzike za pjesmu Nigdje nema te Olivera Dragojevića. Albumom instrumentalne muzike Homeland, muzikom za dokumentarno- istorijski triptih, radom na dječijoj seriji Čudnovate priče, muzikom za pozorište i film i televiziju, a sad i muzikom za baletsku prestavu, Dejan pokazuje kako za istinski posvećenog umjetnika nema granica u kreativnosti i stvaranju.
Nakon premijere baletske predstave Odustajanje, a uoči autorske večeri u Muzičkom centru razgovarali smo o procesu nastajanja muzike za balet, o tome kakav je osjećaj kada djelo koje je pisao svira simfonijski orkestar, koliko je važno klasično muzičko obrazovanje i zašto je za njega muzika više od posla.
Za premijerno izvođenje baletske predstave Odustajanje, u Muzičkom centru u Podgorici tražena je karta više. Jeste li zadovoljni reakcijama publike?
– Tražena karta više ukazuje na veliki interes i uzbuđenje oko ove predstave. Takva reakcija je često pokazatelj da je publika prepoznala kvalitet izvođenja, tematiku i umjetnički izraz koji je balet pružio. Osim toga, zadovoljstvo reakcijama publike je iskazano kroz postpremijerne diskusije. Ljudi su se zadržavali poslije predstave kako bi razgovarali o utiscima, to ukazuje da je predstava podstakla dublje razmišljanje i analizu. Sve u svemu, čini se da su reakcije publike na premijeru baleta Odustajanje bile pozitivne, a to ujedno i stvara potencijal za daljnji razvoj umjetničkog stvaralaštva u tom pravcu.
Ovo je prvi balet kod nas čiju muziku potpisuje upravo crnogorski kompozitor. Koliko su ovim neka vrata otvorena i Vama, a i ostalim kompozitorima?
– Premijera baleta čiju muziku potpisujem čini mi se da predstavlja značajan korak za baletsku umjetnost u Crnoj Gori. Ovaj događaj ne samo da ističe talent i kreativnost domaćih umjetnika, već otvara i vrata za buduće projekte i saradnje u ovom polju. Kada se vidi da je moguć uspjeh u ovom formatu, to može stvoriti osjećaj povjerenja i sigurnosti među mladim, a i oprobanim umjetnicima da se upuste u slične projekte. Takođe, ovaj balet može otvoriti vrata za saradnju sa drugim umjetnicima i institucijama, kako na lokalnom, tako i na međunarodnom nivou i na taj način doprinijeti stvaranju bogatije umjetničke scene koja će omogućiti jačanje identiteta crnogorske kulture. U širem smislu, ovaj balet može postaviti temelje za razvoj kulturne industrije u Crnoj Gori, čime se stvara mogućnost za kvalitetniju prezentaciju umjetničkog rada.
Mnogi Vaše ime vezuju za brojne hitove pop i rock muzike, veoma ste aktivni i u instrumentalnoj muzici. Nakon rada na nekoliko istorijsko-dokumentarnih filmova, sada potpisujete muziku za balet. Kako je došlo do saradnje sa Muzičkim centrom i rada na ovom baletu?
– Saradnja sa Muzičkim centrom počela je iz zajedničke želje da se stvori nešto novo i originalno u okviru baletske umjetnosti. Muzički centar, kao važna institucija za kulturu i umjetnost, prepoznao je potencijal u mojim kompozicijama i pristupu muzici. Kroz razgovore sa timom Muzičkog centra i poslovnom direktoricom Isidorom Damjanović, kojoj se ovom prilikom i zahvaljujem na ukazanom povjerenju, shvatili smo da dijelimo sličnu viziju i želju za kreiranjem inovativnog umjetničkog djela koje bi spojilo različite muzičke elemente i stilove. Moj rad u muzici, kako u pop i rock žanrovima, tako i u instrumentalnoj muzici, uvijek je bio vođen strašću prema različitim formama izražavanja. U posljednje vrijeme, nakon što sam radio na nekoliko istorijskih i dokumentarnih filmova, gdje sam imao priliku da istražujem zvučne pejzaže i atmosferu kroz muziku, došlo je do prirodnog prelaza i prema baletskoj muzici. Balet kao forma zahtijeva specifičan pristup muzici, potrebno je stvoriti ritmičke i melodijske strukture koje će se skladno uklopiti sa pokretom i emocijama izvođača. U tom smislu, moj rad na baletu nije bio samo o komponovanju muzike, već i o dubokom razumijevanju interakcije između muzike i plesa. Kombinacija različitih muzičkih stilova i formi pružila mi je priliku da istražujem nove izraze, kroz saradnju sa poznatim srpskim koreografom Aleksandrom Ilićem i opernim režiserom Mariom Pavlom del Monakom uključujući i mladi novooformljeni Crnogorski baletski ansambl. Ova saradnja je doprinijela i mom ličnom i profesionalnom razvoju, omogućivši mi da proširim svoje granice i izazovem sebe kao umjetnika. Konačno, ovo nije samo rezultat mojih prethodnih iskustava u instrumentalnoj muzici i filmovima, već i iskrene želje da doprinosim razvoju baletske umjetnosti u Crnoj Gori, kao i da doprinosim stvaranju jedinstvenih umjetničkih djela koja će odjeknuti među publikom. Uzbuđen sam zbog budućih projekata i mogućnosti koje se otvaraju kroz ovaj novi pravac u mom radu.
Odakle ste počeli? Da li od ponovnog čitanja Romana o Londonu Crnjanskog? Jeste li imali sugestije koreografa ili reditelja? Muzika za film se komponuje nakon što je film snimljen, a za balet prije nego je postavljen na scenu, pa kakav je ovo bio izazov?
– Moj put u muziku i umjetnost počeo je iz duboke želje da istražujem različite aspekte kreativnog izražavanja. Kada je došlo do mogućnosti rada na baletu, jedan od prvih koraka bio je ponovno čitanje Romana o Londonu Crnjanskog, koji mi je pružio inspiraciju i uvid u kompleksne emocije i tematske slojeve koje želimo prenijeti kroz balet. Ovaj roman, sa bogatom simbolikom i dubokim pitanjima identiteta i egzistencije, bio je idealna osnova za stvaranje muzike koja će pratiti i obogatiti koreografiju. Tokom procesa imao sam veoma plodnu saradnju s koreografom i rediteljem, čije su sugestije i vizije bile ključne za oblikovanje muzike, jer je svaka scena zahtijevala specifičan pristup i ton. Koreograf je, na primjer, jasno definisao emocije koje su trebale da se prenesu kroz pokret, a to je usmjerilo moj rad u pravcu stvaranja zvučnih pejzaža koji bi odgovarali tim osjećanjima. Njihovo usmjeravanje pomoglo mi je da razumijem kako muzika može uticati na dinamiku plesa, stvarajući tako jedinstvenu sinergiju između zvuka i pokreta. Izazov u stvaranju muzike za balet leži u tome što se komponuje prije nego što je predstava postavljena na scenu. To znači da sam morao da zamislim kako će se plesači kretati i kako će publika doživjeti taj pokret, što je potpuno drugačije od komponovanja muzike za film, gdje se muzika obično prilagođava snimljenom materijalu. Veoma je važno imati otvoren um i spremnost na promjene tokom ovog procesa. Ponekad su se javljale nove ideje tokom radnih proba, a moja spremnost i fleksibilnost je pomogla da se muzika prilagodi i dodatno obogati. Interakcija između koreografije i muzike je jedan od najuzbudljivijih aspekata rada na baletu, jer je to dinamičan proces koji se razvija u realnom vremenu.
Razgovaramo u jeku priprema za koncert u okviru Večeri crnogorskog stvaralaštva, koji će se održati na velikoj sceni MCCG, a na kojem će Crnogorski simfonijski orkestar izvesti četiri Vaša djela. Koja će djela biti izvedena i kakav je osjećaj kada simfonijski orkestar svira ono što ste komponovali?
– U pripremama za koncert u okviru večeri Veče crnogorskog stvaralaštva, osjećaj je zaista poseban. Crnogorski simfonijski orkestar će izvesti četiri moja djela. Biće izvedena Predaja Skadra, Balkanski ratovi iz ciklusa muzike koju sam komponovao za crnogorske istorijske dokumentarne filmove, zatim dva djela, Cabare i The Mirror, iz ciklusa muzike koju sam komponovao za balet Odustajanje. Svako nosi svoju priču i emociju. Kada simfonijski orkestar svira moja djela, to je iskustvo koje se teško može opisati riječima. To je spoj radosti, ponosa, uzbuđenja i pomalo straha, jer se na sceni osjeća težina odgovornosti. Gledati muzičare kako interpretiraju moju muziku i donose joj život je nešto što me ispunjava i motiviše da nastavim sa stvaranjem.
Nagrađivani ste i proslavljeni kao autor kompozicija i aranžmana u domenu pop muzike, ali čini se kako žanr instrumentalne muzike još uvijek nije dovoljno vidljiv ni kod nas, ni u regionu. Da li je to razlog što više od decenije nakon prvijenca, albuma Homeland, još uvijek čekamo drugi?
– Da, zaista je tačno da je žanr instrumentalne muzike u našem regionu još uvijek nedovoljno vidljiv, i to je jedan od razloga zašto je moj drugi album, koji bi slijedio Homeland, u procesu stvaranja duže nego što sam prvobitno planirao. Kada sam radio na prvom albumu, imao sam priliku da istražujem različite zvučne prostore, emocije, i taj rad mi je donio mnogo radosti. Međutim, instrumentalna muzika često ne dobija istu pažnju. Dok su pop ili rock i drugi žanrovi u stalnom fokusu medija i industrije, instrumentalna muzika često ostaje u sjenci. To može uticati na motivaciju umjetnika da se posvete stvaranju novih djela, jer nije lako kada znate da će vaš rad možda biti manje prepoznat ili uočen. Osim toga, proces stvaranja drugog albuma zahtijeva i dodatno promišljanje i istraživanje. Želim da svaki novi projekat donese nešto novo i svježe, a to ponekad traje duže nego što se očekuje. Rad na muzici za filmove i balet, koji takođe zahtijeva puno kreativnosti, oduzima mnogo vremena koje bih inače posvetio radu i snimanju novog albuma. Ipak, moja posvećenost instrumentalnoj muzici nije oslabila. Uveliko radim na novom materijalu i nadam se da ću uskoro moći objaviti svoj dugoočekivani drugi album. U međuvremenu, rad na različitim projektima omogućava mi da istražujem nove zvukove i stilove, što će uticati i obogatiti moju muziku u budućnosti. Želim da vjerujem da će s vremenom doći do povećanog interesa za instrumentalnu muziku, i kod nas, i u regionu. Svaka nova predstava, svaki koncert ili festival koji promoviše ovaj žanr doprinosi jačanju njegove prisutnosti i prepoznatljivosti. Možda će moj drugi album, kada ga konačno objavim, pomoći da se skrene pažnja na instrumentalnu muziku i otvori nova vrata za slične projekte i umjetnike.
Decenijama ste uspješni u različitim muzičkim pravcima, a iza svega stoji klasično muzičko obrazovanje. Danas je sve više mladih koji stvaraju lako probavljiv i zaboravljiv zvuk na kompjuterima, potpuno negirajući pravila muzike koja se ne mijenjaju vjekovima. Koliko ovakva muzika utiče na ukus publike i koliko ipak nisu u pravu?
– Upravo je klasično muzičko obrazovanje oblikovalo moj pristup muzici i omogućilo mi da razumijem dubinu i kompleksnost muzičkog stvaralaštva. Danas, kada gledamo na muzičku scenu, primijetno je da se sve više mladih umjetnika okreće stvaranju muzike koja je, možda, lakša za konzumaciju i brža za proizvodnju, često koristeći tehnologiju i softvere koji omogućavaju brzu realizaciju ideja. Muzika je umjetnost koja osim zabave treba da izazove emocije, misli i refleksiju. Kada se negiraju pravila i strukture koje su se razvijale tokom vremena, postoji rizik od površnosti u muzičkom stvaralaštvu. U tom smislu, smatram da je važno da mladi umjetnici prepoznaju vrijednost klasičnog obrazovanja i tradicije, jer im to može pomoći da stvore dublje i značajnije radove. Na kraju, svaki žanr ima svoje mjesto i značaj, ali mislim da bi trebalo težiti ka balansu. Umjesto da se potpuno okreću jednostavnoj muzici, mladi umjetnici mogu inspiraciju potražiti u različitim pravcima, uključujući klasičnu muziku, jazz ili etno muziku, i stvarati nešto novo što će imati više slojeva i dubine. Mislim da je važno podsticati dijalog između različitih muzičkih pravaca i cijeniti raznovrsnost koju muzika može ponuditi. U tom smislu, smatram da mladi umjetnici imaju potencijal da unesu svježinu u muziku, ali bi trebali biti svjesni vrijednosti temeljnih muzičkih principa koji su opstali kroz vrijeme.
Posvećeni ste muzici i teško Vas je zamisliti u nekoj drugoj ulozi. Da li je dan bez muzike za Vas izgubljen dan?
– Muzika je za mene više od posla, ona je suštinski dio mog bića. Od najranijeg djetinjstva muzika me pratila i oblikovala svaki aspekt mog života. Kada razmišljam o tome, zaista bih mogao reći da je dan bez muzike za mene izgubljen dan. Muzika ima i terapeutski efekat. U trenucima kada se osjećam preopterećeno ili u stresu, često pomaže da se opustim i pronađem unutrašnji mir. U tom smislu, muzika nije samo moj profesionalni izbor, ona je način na koji se povezuješ sa sobom i svijetom oko sebe. Ukoliko prođe dan da nisam bio u dodiru s muzikom, osjećam se kao da nešto važno nije odrađeno. To me potiče da tražim načine da se ponovo povežem sa njom, čak i ako je to samo kroz kratku improvizaciju na klaviru ili slušanje neke inspirativne kompozicije. U suštini, muzika je dio mog identiteta, i bez nje bi moj život bio znatno siromašniji jer mi donosi radost, inspiraciju i smisao. Bez muzike, osjećam se kao da propuštam priliku da iskusim sve ono što ovaj svijet može da ponudi, a to je nešto što ne bih mogao da zamislim.
GRACIJA 229/novembar 2024.
