Piše Kaja Milačić
Foto Vesela Mišković
Crnogorska muzička scena odnedavno je bogatija za još jednu kolaboraciju, još jedan plesni hit, još jedan video koji prati ovu priču. Nina Žižić i Aleksandra Prelević Palladino, poznata pod pseudonimom Dolce Hera, objavile su zajednički singl Common Dreams. Imali smo priliku da prisustvujemo promociji koja je, bez imalo pretjerivanja, bila na svjetskom nivou. Pjesma ima sve veći broj pregleda na YouTube kanalu, teško je možete izbjeći na radiju, lako ulazi u uho, a na engleskom je jeziku. I to nije jedino što je neobično. Herin album, koji je u pripremi, a duet sa Ninom je prvi singl, predstaviće devet pjevača iz Crne Gore i Italije. Zvaće se Born Punk, Grown Wild, Keepin’ it surreal. Kolikogod je naslov možda dug i komplikovan, album će, po Herinim riječima, biti kompilacija emocija iz vremena kada smo uspijevali da plešemo bezbrižno. Dance muzika iz ugla divlje bubnjarke.
Pogledi umjesto riječi
Dok jutarnje sunce već pomalo nervira one koji u parku praktikuju fitnes, vazduh još uvijek ima onu krckavu svježinu koja će nam uskoro nedostajati, miriše na lipe i jasmin. Na mjesto susreta dolazimo u etapama, kako koja uspijeva da nađe parking. Nina nam prilazi malo bržim hodom, dok je stidljivo i oduševljeno gledaju klinci pobjegli sa časova. Pitam se koliko je generacija zaljubljeno u nju od onog karaoke takmičenja na IN televiziji. Obučena jednostavno, bez previše detalja. Nasmijana kao djevojčica. Lijepo vaspitana djevojčica. Beskrajno talentovana i beskrajno duhovita. Vjerujem da nema duše u ovoj zemlji koja nije bila preponosna na Ninu pored dva Who See kosmonauta na Eurosongu. Vjerujem da teško iko može odoljeti da ne zapleše uz Strogo povjerljivo.
Hera je, makar na prvi pogled, sušta suprotnost Nini. Visoka, divlje grive, samouvjereno nosi šljokice u deset ujutro. Bubnjarka, vidi se na kilometre. Kako odmiče razgovor, otkrivam divnu, inteligentnu mladu ženu, koja zna gdje je i još bolje zna šta hoće. Jasno postaje otkud Aleksandri ovakav pseudonim. Grčka boginja Hera, zaštitnica žena i poroda, umjela je, kažu, da bude osvetoljubiva, opasna, divlja i neugodna. A Dolce je dolce. Primjećujem kako su za kratko vrijeme koliko se poznaju postale bliske, kao da su odrastale zajedno. Razmjenjuju poglede prije nego riječi. I razumiju se.
Bubnjarski “zanat” učila je od Momice Glomazića, a već kao tinejdžerka osnovala punk rock bend Shin-ei, koji se bavio samo autorskom muzikom, imao svakodnevne probe i brojne nastupe. “To je na neki način privilegija tih mladih godina i upravo one bezbrižnosti i potpune posvećenosti interesovanjima kada živiš u roditeljskom domu. To je velika dragocjenost, period kojem se makar u mislima rado vraćam kada stvaram. Takođe, vrijeme koje želim da prizovem ovim albumom”, kaže Aleksandra, koja se nakon raspada benda posvetila studiranju i sada privodi kraju doktorat iz teorije filozofije prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. “I to je moja velika ljubav. Uporedo sa muzikom.” Živi u Rimu. “Otišla sam u Italiju da baš sa engleskim jezikom odradim jednu vrstu stažiranja. Projekat povezuje mlade iz čitavog svijeta, a ja sam bila jedina sa Balkana. I tu sam vidjela i znak da ja u stvari treba da ostanem tamo. U Rimu sam upoznala muža, rodila dvoje djece, živim tamo već sedam godina i potpuno sam se porodično realizovala. Srodila sam se sa Rimom.”
Poziv kao grom iz vedrog neba
Pjesma Common Dreams nas je sve koliko iznenadila, nakon pandemijom izazvane pauze, oduševila ritmom i produkcijom. Priča je počela prije oko godinu dana, kada je Hera kontaktirala Ninu.
“Poziv se dogodio kao grom iz vedrog neba. Nismo se poznavale lično. Jednog običnog dana sam dobila jednu neobičnu i podužu poruku. Ona je sve izložila, šta zamišlja, kako zamišlja i meni je već kroz tu prvu poruku sve to izgledalo privlačno za daljnju komunikaciju. Onda smo se i uživo našle, dodatno mi je sve to predstavila. Drugačije je kada se vidiš sa nekim i osjetiš energiju. A njena energija je bila toliko poletna i pokretačka da sam na prvu rekla da, hoću, može”, kaže Nina i dodaje kako nikada nije prihvatala pjesmu bez makar najšturijeg demo snimka, onako na neviđeno.
Na pitanje kako je izbor za prvi featuring, duet, pao na Ninu, Hera kaže: “Mene strašno inspiriše različitost u ljudima. Tražim ono što nisam ja. U svojim saradnicima tražim nešto što će da me pokrene na način drugačiji od onog mog. Nina je bila mnogo drugačija od onoga što sam kao jako mlada slušala, voljela i svirala, ali upravo je ta različitost i ta njena energija nešto što me je privuklo. Svi su Ninu primijetili kada se prvi put pojavila na televiziji. I svi su govorili da će postati velika u muzici. Kada sam počela ovu priču, prva mi je bila na umu baš Nina. Željela sam da krenem iz Crne Gore i da krenem s njom.”
Dok razgovaramo u podgoričkom parku, na jednoj radio stanici u Milanu se vrti Common Dreams. Očekujemo poziv, kratko uključenje u program. “Potvrđeni su mi brojni intervjui sa radio-stanicama iz Milana. Kod njih postoji neka vrsta radio-mreže. Ako odradim sa jednom stanicom intervju, ona ga prosljeđuje na još 200 radija. Naša pjesma je već puštana u Briselu, a upravo su je čuli na Siciliji i u Milanu. Intervjui se lagano zakazuju, što ne bi bilo moguće da im se pjesma nije dopala. To mi je već signal da nešto radim kako treba.”
Na pitanje kakve su reakcije domaće publike, Nina kaže: “Jedino što sam dosad uspjela da vidim su reakcije prijatelja, kolega, kolega koji su prijatelji i familije, naravno. Generalno su jako pozitivne kritike. Jeste, mada ne značajno, drugačije od onoga što sam dosad radila, zato što sam koketirala i ranije sa elektro-zvukom. Ovo mi je druga pjesma na engleskom jeziku. Prva je bila za jedan azerbejdžanski film i nije se mnogo vrtjela kod nas. Možda je i najteži dio u ovoj pjesmi upravo to što je na engleskom jeziku. Potpuno je drugačije kada pjevate tuđe, a to radim na nastupima, dok je ovo malčice zahtjevnije. Imate tekst ispred sebe i kreirate sve od nule, bez primjera kako to treba da zvuči. S obzirom na tematiku, za koju se može reći da je meni i malo apstraktna, nadam se da sam uspjela da nekome sa engleskog govornog područja približim Herinu zamisao.”
Kultni film kao inspiracija
Pjesma je koautorsko djelo Here i Stefana Pantovića i iz ove radionice možemo očekivati još dobre muzike. Bubanj je svirala, nije programiran, jer bez obzira na to što je u pitanju elektronska muzika, željela je da joj da neponovljivu boju, pa je na snimanje stigla sa svojim dobošem iz Rima. Spot je animacija iza koje stoji veliki tim. Animatori, reditelj Đorđe Jovanović i producent Jovan Dudić. Ana Krgović je radila kostime animiranih verzija, a stilizovala iz svojih kolekcija editorijal koji je pratio promociju pjesme. Posebno ističu saradnju sa Nadom Vojinović koja je uradila i više od fotografija te postala stalni saradnik za vizuelne formate. Uključena je u sve što se tiče svijetla. I radila je omot singla proizišao iz editorijala. Sve su podržali PAM i Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada.
Inspiracija za pjesmu Common Dreams bio je film Matrix. Ideja kulta i kultnog je Herina vječita inspiracija. Sfera naučne fantastike je podložna raznim i ponovnim tumačenjima. A Matrix je bio i ostao kultni film. Bullet time, Red pill, You’re the One. U refrenu je napisano velikim slovom što može značiti ne samo jedini, već odabrani. Slojevi i slojevi simbolika se lagano otkrivaju, godinama. Hera je pokušala da ih opiše u pjesmi. Naša fotografkinja Vesela vidjela je u spotu elemente koji su možda nesvjesno ubačeni. Portali, svjetlost. Hera je dodala da je reditelj spota Đorđe Jovanović vizuelno obradio tu viziju raja. “Rekla sam da moramo imati Triniti kao DJ-a u raju. To je alternativno tumačenje Matrixa, koje i jeste jedno od najdominantnijih. I to me je najviše inspirisalo. Triniti se u filmu nekoliko puta odazvala na riječ Bog. To su detalji koji nisu bez razloga u filmu. Zbog toga je ona treći protagonista našeg spota i prati nas, vozi, a da nismo toga svjesne. Ona je i naša halucinacija, jer znamo kada su muzičari na sceni, dožive nekakvu ekstazu. Stigneš do raja, a i dalje si živ! A scena raja je potpuno alternativna. Bog je i žena i DJ, a ljudi se namrtvo zabavljaju”, reče nam smijući se.
Na pitanje možemo li se ovog ljeta nadati nekom zajedničkom nastupu, Nina kaže: “Ne bih voljela da to uradimo tek tako. Možda na jesen nešto organizujemo. Hera je perfekcionista, a i sama ne volim nabrzinu pripremljene stvari. Ljeto mi je već u startu prilično haotično, a probe su ključne za svaki ozbiljniji scenski nastup. Voljela bih da imamo vremena da se dobro pripremimo kako bismo priredile interesantan i kvalitetan zajednički nastup. Iskreno, rad sa Herom mi je draži od svega što sam radila do sada i voljela bih da nastavimo, da ne stanemo samo na studijskom radu.”
Kuriozitet u ovoj priči je činjenica da Nina još uvijek nije pogledala Matrix!? “Obećavam, poslije izlaska ovog intervjua gledam obavezno! Do sada nisam imala živaca, ne znam zašto, jer jesam fan naučne fantastike. Ali mi je drago da sam se kroz pjesmu na neki način približila i ovom filmu. Kao i Inception, na primjer, i Matrix je film koji se ne gleda samo jednom. Nije film gdje otkriješ sve na prvo gledanje. Ne mogu reći da sam se na prvu povezala sa svim što je Hera htjela da kaže kroz ovu pjesmu, ali bih rekla da sam udahnula život i podarila glas njenoj viziji, njenom putovanju i pridružila joj se. Bez obzira na to jeste li ljubitelj naučne fantastike i želite li da tumačite simboliku teksta ili spota, ovu pjesmu možete slušati i potpuno opušteno i plesati, kao da vam je 17!”