Dosta je malih tirana

Pedijatar i psihoanalitičar svjetskog glasa Aldo Nauri, poznat po provokativnim stavovima, objašnjava kako izbjeći da postanemo robovi rođene djece i šta da učinimo da odrastu u vedre i samosvjesne ljude

U Francuskoj je istinska zvijezda, hvaljen i kritikovan u isto vrijeme, savjetnik poznatih i protagonista žučnih televizijskih rasprava. Dr Aldo Nauri (1937) nije nježan tip, ali je cijeli život posvetio jednom jedinom cilju, dječijem blagostanju. Njegova knjiga iz 2008. Eduquer ses enfants, l’urgence d’aujourd’hui, u Italiji prevedena kao Mali tirani (ne) rastu, izazvala je ogromne polemike, koje su, naravno, povećale i prodaju. U pitanju je priručnik koji pomaže u ostvarivanju zdravog odnosa s djecom, koji se preko stvarnih situacija i njihovim analiziranjem suočava i s krizom današnjeg društva. Nauri, poznat kao veoma direktan, kaže: “U knjizi objašnjavam da treba znati razlikovati vaspitanje od uputstava. Ljudi misle da škola postoji zbog obrazovanja, a škola samo prenosi znanje, tj. upućuje. Vaspitanje djeteta, ako je dobro, završeno je s njegovom trećom godinom, te poslije može ići u školu a da nije tiranin. Vaspitanje svakog djeteta isključivo je u rukama roditelja.”

Ako roditelji vjeruju da je dijete na prvom mjestu, da je važnije od njih, nikada neće biti dobro vaspitano. Danas je, prema mišljenju dr Naurija, uspostavljen ravnopravan odnos djece i roditelja, odrasli kažu kako djeca imaju ista prava kao oni. To je ogromna greška, jer dijete je nevino biće koje dolazi na svijet isto kao i prije osam miliona godina, s jakim instinktom uz čiju pomoć će preživjeti u neprijateljskom okruženju. Mali tiranin će preživjeti, ali će ga u modernom društvu mrziti. Ako roditelj svaki put trči da djetetu što prije ispuni svaku želju, ono će zadržati taj model ponašanja.

Kako bi došlo do promjene uloga u porodici, potrebno je shvatiti da dijete nije na vrhu porodične piramide, nego treba biti ispod roditelja. To ne znači da ga ne volimo. Dijete odmalena mora shvatiti da ne može raditi sve što poželi. Ako majka uspava malo dijete u svom krevetu, a ono po njenom odlasku ubrzo počne da plakače, može se vratiti jednom i reći mu da ide, jer ono treba da spava. Ako dijete nastavi s plačem ne treba ga ponovo obilaziti, jer će to ubrzo postati njegov način privlačenja pažnje. Majke griješe jer predugo ostaju uz djetetov krevet ili dopuštaju djetetu da spava u bračnom krevetu. Tako stvaraju tirane, koji će s vremenom da naruši intimne odnose roditelja. Često se majke pravdaju kako samo žele da zaštitite dijete, bojeći se za njegovo zdravlje. “Živimo u društvu koje se svega boji. Zatrovani smo medijima koji su u službi finansijskog kapitala. Zastrašuju se mlade majke, koje oko djeteta grade virtuelnu matericu nastojeći da ga zaštite. Lošu stranu te pojave najbolje opisuju djeca koja voze tricikle, a kojima ustvari upravljaju majke držeći ih iza uz pomoć dugog štapa. Djeca sjede 30 cm od zemlje, a na glavama imaju kacige. Živimo u svijetu u kojem je sve rizično. Ali, to je samo način uz pomoć kojeg zarađuju fabrike koje proizvode kacige, u ovom slučaju, i osiguravajuće kompanije. Uvijek treba dobro razmisliti kako ne bismo bili prevareni. Djeca su veoma čvrsta i ne povređuju se tako lako”, upozorava dr Nauri.

 

Dijete je uznemireno zbog nepostojanja ograničenja. Problem su odrasli koji su pod uticajem društva postali infantilni. Majke žive kao adolescentkinje, postaju mehaničke majke koje rode jedno dijete i posvete mu se jednako kao posljednjem paru novih cipela koje su kupile. Ako otac slučajno postane svjestan toga što se dešava i zatraži promjenu ponašanja, biva udaljen. Kad se roditelji raziđu, potrebno je biti veoma pažljiv da dijete ne pomisli kako je prestalo biti važno ocu, jer otac više nije važan majci. Kada majka uđe u novu vezu dijete misli: on je novi mamin muškarac, ali ja mu nisam važan, a nisam važan ni ocu jer je otišao. Situacija može drastično da se pogorša ako žena koristi muškarce jedan protiv drugog: novom govori moje dijete te se ne tiče, a bivšem govori da porodica ima novog muškarca. Tada je dječija konfuzija potpuna, jer u svom životu nema mušku figuru na koju može da se osloni. Jedno dijete može biti začeto od jednog muškarca, nositi ime nekog drugog, biti odgajano od nekog četvrtog, kao što mu i majka živi s nekim četvrtim. Nije teško pokazati i treba imati hrabrosti potvrditi da dijete ima potrebu za koherentnošću. Svako razdvajanje u roditeljstvu dovodi do diskontinuiteta u životu djeteta, a svaki takav diskontinuitet će izazvati teškoće.”

Ubrzo po objavljivanju knjige, u Francuskoj 2008. godine, autor je dobio na stotine mejlova od roditelja koji su mu bili zahvalni jer je “postavio stvari na svoje mjesto”. “Moderno društvo obraća se majkama ovako: rađajte djecu, idite na porodiljno odsustvo, dobro ćete se osjećati, ali ne moramo vam povisiti platu jer ste majke, možemo vas maltretirati na poslu jer ste ostale u drugom stanju. Takva ucjena po pitanju materinstva ženama zatvara usta. To je manipulacija. U zapadnom modelu društva nestala je uloga oca. Isto je u Americi, Kanadi, Japanu, Australiji… Svugdje. Tokom više od četiri decenije u pedijatriji vidio sam hiljade parova i govorio im: ne brinite previše o djetetu, brinite o sebi”, poručuje francuski pedijatar.

GRACIJA 7/2013.

Priredila Snežana Crkvenjaš

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...