Dr sci. med. dr Sanja Medenica: Virusi su uvijek bili prijetnja

“U Crnoj Gori imali smo odgovorno i sinhrono ponašanje u svim sferama društva, informacije koje su plasirane bile su blagovremene i jasne. Raduje da su crnogorski građani pokazali visok stepen odgovornosti, solidarnosti i empatije. Bez takvog odnosa, danas bi posljedice bile nesagledive”, kaže načelnica Odjeljenja za epidemiologiju zaraznih bolesti

Razgovarala Marina Strugar
Foto Vesela Mišković

Nove važne ličnosti širom svijeta u jeku pandemije koronavirusa nisu glumci, pjevači ili političari, već epidemiolozi i virusolozi, zapažanje je Njujork tajmsa. To mišljenje dijele mnogi, shvatajući veličinu ovih heroja koji se bore za ljudske živote i javno zdravlje. Jedna od njih je Dr sci. med. dr Sanja Medenica, specijalista epidemiolog, Načelnica Odjeljenja za epidemiologiju zaraznih bolesti u Centru za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti Instituta za javno zdravlje Crne Gore.

Epidemiološka situacija je svakim danom povoljnija, da li to znači da možemo biti optimisti i očekivati kraj epidemije u Crnoj Gori?
– Rekla bih da je epidemiološka situacija za sada pod kontrolom. Što se tiče optimizma uvijek sam za varijantu optimiste sa oprezom. Tako je i sada. O kraju epidemijskog javljanja teško u ovom trenutku možemo govoriti. Odjava epidemijskog javljanja neke zarazne bolesti se vrši kada u populaciji ne registrujemo ni jedan pozitivan slučaj obolijevanja od te bolesti za vrijeme duplog inkubacionog perioda. U ovom slučaju to bi bilo za vrijeme od 28 dana. Međutim, u trenutnoj situaciji, pored epidemiološke situacije u Crnoj Gori, moramo pratiti i obolijevanje u regionu, Evropi i svijetu. Sve i da ne registrujemo u dužem periodu pozitivne slučajeve na našoj teritoriji, moramo biti u pripravnosti i možemo očekivati importaciju oboljenja iz drugih država, ukoliko je kod njih epidemiološka situacija nepovoljnija. Tako da i dalje moramo biti pripravni i spremni na odgovor. S obzirom da epidemija još uvijek traje, svako opuštanje imalo bi nesagledive posljedice.
Kada se pojavio virus u Kini, a kasnije u Italiji, da li ste Vi i Vaše kolege mogli naslutiti razmjere ove epidemije?
– Prve informacije iz Kine ukazivale su da je u pitanju ozbiljna i vrlo nepredvidljiva zarazna bolest, a razmjere epidemije u tom momentu niko nije mogao naslutiti. U takvim situacijama postoji čitav niz aktivnosti koje preduzimaju preventivno medicinske grane, epidemiologija, higijena i mikrobiologija, prije svega, koje opšta populacija ne primjećuje u redovnim situacijama, a koje imaju za cilj pripreme za različite moguće scenarije. Samo u posljednjih 20 godina svijet se suočavao sa raznim javno-zdravstvenim rizicima što se tiče zaraznih bolesti. Naprimjer, 2002, kada je postojala prijetnja od SARS-a, 2005, kada je bio aktuelan ptičji grip, 2009, kada se pojavio tzv. “svinjski” grip, 2014, kad je postojala prijetnja od ebole… U svim ovim situacijama zdravstveni sektor u Crnoj Gori se multisektorski pripremao za odgovor, na prijedlog Instituta za javno zdravlje, tj. Centra za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti gdje radim. Upravo iskustva iz ovih javno-zdravstvenih rizika su nam mnogo pomogla i u pripremi odgovora na obolijevanje od COVID-a 19, i već u januaru smo počeli sa preventivnim mjerama i upozorenjima. S obzirom na našu epidemiološku nauku i struku, kad god postoje javno-zdravstveni rizici, nikada se sa sigurnošću ne mogu predvidjeti razmjere nekog epidemijskog javljanja zarazne bolesti. A obolijevanje od zaraznih bolesti od većeg javno-zdravstvenog značaja dovode do mnogih posljedica i zahtijevaju ozbiljan angažman čitavog društva sa velikim brojem aktivnosti.
Da li ste u toku ove krize u kontaktu sa kolegama iz ostalih zemalja i koliko su vam uporedni podaci i razmjena podataka bili od koristi?
– Bila sam u kontaktu sa svojim kolegama iz Beograda, Novog Sada, Niša, Banjaluke, Sarajeva, Zagreba, Skoplja. Bili smo u kontaktu i sa kolegama iz mnogih evropskih gradova. Svi podaci o obolijevanju po pojedinim zemljama su bili dostupni svima. Razmjenjivali smo iskustva u radu, terenskim aktivnostima, rješavanju određenih problema. Sa pojedinima kolegama sam više bila privatno u kontaktu i mnogo sam tugovala kada sam čula za smrt pojedinih naših kolega, mojih uglednih profesora, prof. dr Dragana Markovića i prof. dr Snežane Veljković iz Beograda; dr Miodraga Lazića, specijaliste hirurgije iz Niša; dr Šefika Pašagića, specijaliste epidemiologa iz Sarajeva; dr Dušanke Živković, specijaliste infektologije iz Leskovca i, nažalost, mnogih drugih. Bila sam u kontaktu i sa kolegama iz Beograda kada se naša drugarica sa studija, takođe doktorka, razboljela od COVID-a 19. Srećom, ona je izašla kao pobjednik iz borbe sa ovom opakom bolešću, na moju veliku sreću.
Svaka zemlja ima svoje specifičnosti, koje su bile Crne Gore?
– Što se tiče epidemiologije, ista nam je škola za čitav region. Specijalizacija iz ove oblasti medicine se na isti način izučava na prostorima eks Jugoslavije. Učili smo iz istih knjiga i razmišljamo u stručnom smislu isto. Jedna od specifičnosti crnogorske epidemiologije, i naša blagodet, je u tome što imamo mnogo veći broj epidemiologa prema broju stanovnika u odnosu na zemlje u regionu, pa je i odgovor na epidemiju bio sinhronizovan i jak. Sa druge strane, stav struke je veoma brzo bio prihvaćen, i u Crnoj Gori su blagovremeno, multisektorski preduzete sve potrebne mjere koje su dale dobre rezultate. Obolijevanje je razvučeno u vremenu, naše bolnice nijesu bile pune, zdravstveni sistem je sačuvan i odlično je funkcionisao. Moram istaći da smo u Crnoj Gori imali odgovorno i sinhrono ponašanje u svim sferama društva, informacije koje su plasirane javnosti su bile blagovremene i jasne te nismo imali problema zbog oprečnih stavova stručnjaka. Raduje posebno činjenica da su upravo crnogorski građani pokazali visok stepen odgovornosti, solidarnosti i empatije. Bez takvog odnosa, danas bi posljedice bile nesagledive.

“Ovu borbu ne može da iznese samostalno ni jedan jedini zdravstveni sistem na svijetu, ma koliko bio spreman i za najteže scenarije”

“Borba sa koronavirusom mora predstavljati udruženi napor građana, zdravstvenog sistema, različitih službi i institucija, društva u cjelini te zahtijeva lično odgovorno ponašanje i angažovanje svakog od nas ponaosob”

Postoje različite teorije koje možemo čuti ovih dana od eminentnih stručnjaka, uglednih profesora i naučnika. Da li ta mimoilaženja ukazuju koliko je virus nepoznat? I koliko je samim tim borba sa njim teža i nepredvidljivija?
– Upravo tako. Borba sa ovim virusom do sada je i pokazala da je teška i nepredvidljiva, pa zato svi i dalje moramo biti na oprezu. Ali, najvažnije od svega, treba istaći da prave analize, stručni i naučni dokazi tek predstoje, da se deskriptivna, analitička i istraživačka analiza neke epidemije na pravi način mogu vršiti tek poslije određene vremenske distance po okončanju epidemijskog javljanja.
Iako su se pojavljivali smrtonosniji virusi od ovoga, nijedan nije zaustavio svijet. Upravo to izaziva oprečna mišljenja, nepovjerenje. Po čemu je COVID 19 drugačiji?
– Tačno je da postoji nemali broj virusa i oboljenja koja izazivaju, a koja su smrtonosnija i pogubnija od ove bolesti, kada bi se pojavili u epidemijskoj i pandemijskoj formi. Međutim, obolijevanje od COVID-a 19, po mom mišljenju ima određene specifičnosti. To je novo oboljenje, novi virus koji je kao takav prvi put registrovan ove godine, veoma nepredvidljiv u kliničkim manifestacijama, ne zna se kako će koji organizam odreagovati i kakav će biti imunološki odgovor. Do sada je uglavnom pokazivao potencijal da napada stariju populaciju i za tu životnu dob je poguban, ali u svijetu su registrovane i ozbiljne kliničke slike kod mlađih ljudi koji nisu imali neke druge hronične bolesti i kod kojih se takve reakcije nisu očekivale. Sa druge strane, zbog načina prenosa infekcije, masivno obolijevanje je paralisalo zdravstvene sisteme pojedinih regija sa ogromnim posljedicama, veliki broj zdravstvenih radnika, nažalost, podlegao je ovoj bolesti, čime se dodatno ugrozilo funkcionisanje zdravstvenog sistema. Takođe, nešto što ga za sada izdvaja od drugih bolesti je njegov asimptomatski potencijal, tj. registrovanje i do 25% asimptomatskih nosilaca što ima i najveći epidemiološki značaj. Asimptomatski nosioci ne znaju da su zaraženi, kreću se svuda i time povećavaju rizik za obolijevanje drugih osjetljivih osoba. Specifičnost ovog oboljenja do sada je i to da borba sa ovim virusom mora predstavljati udruženi napor građana, zdravstvenog sistema, različitih službi i institucija, društva u cjelini te zahtijeva lično odgovorno ponašanje i angažovanje svakog od nas ponaosob. Ovu borbu ne može da iznese samostalno ni jedan jedini zdravstveni sistem na svijetu ma koliko bio spreman i za najteže scenarije.
Koliko su nam virusi prijetnja u budućnosti?
– Virusi su uvijek predstavljali prijetnju. U prošlosti, sadašnjosti i u budućnosti. Razlog tome je upravo njihova mogućnost genetskih varijacija i čestih mutacija, kao i činjenica da za njihovo liječenje imamo ograničene terapijske mogućnosti. Naprimjer, opisaću prijetnju izazvanu virusom gripa. Postoje tri tipa virusa gripa, A, B, C. Tip virusa determinišu antigenske osobine dva relativno stabilna strukturna proteina – nukleoprotein i matriks protein. Podtipovi virusa influence A klasifikovani su na osnovu antigenskih osobina površinskih glikoproteina, hemaglutinina (H) i neuraminidaze (N). Česte mutacije gena, koji kodiraju stvaranje površinskih glikoproteina virusa influence A i virusa B, uzrokuje stvaranje različitih varijanti virusa gripa. Do nastanka potpuno novog podtipa (antigenski šift) dolazi u nepravilnim vremenskim intervalima i događa se samo kod virusa tipa A. To dovodi do pandemije i rezultat je nepredvidljive rekombinacije humanih, svinjskih ili ptičjih antigena. Relativno male antigenske izmjene (antigenski drift) u A i B virusima javljaju se konstantno. Oni su odgovorni za česte epidemije i regionalne epidemije i uzrokuju periodične (godišnje) reformulacije vakcine protiv influence. Upravo ove nepredvidljive rekombinacije humanih i životinjskih antigena mogu dovesti do nesagledivih posljedica jednog virusnog epidemijskog javljanja.
Postoje različite prognoze kada je riječ o otkriću vakcine, da li vjerujete u brzi pronalazak i smatrate li da je to jedino i najbolje rješenje?
– Pronalazak vakcine zahtijeva vrijeme. Vrijeme koje će uključivati i mnoga klinička ispitivanja i bezbjedonosne provjere. Po mom mišljenju pronalazak i masovna imunizacija, kada se za to stvore uslovi, i jesu najbolje rješenje za dugotrajnu kontrolu obolijevanja.
Do tada, odlučili ste se za naizmjenično testiranje, koliko time možete dobiti jasniju i pouzdaniju procjenu obima epidemije korona virusa u Crnoj Gori?
– Kao što sam na početku istakla, mi za sada kontrolišemo epidemiju. Dosadašnja testiranja su bila po epidemiološkim indikacijama (po epidemiološkim procjenama), tj. testirane su sve osobe koje su imale simptome, bilo da su došle, u početku, iz zemalja gdje je registrovano obolijevanje, bilo da su odavde, a da su se razboljele kada je došlo kod nas do lokalne transmisije. Posljednjih nedjelja, zbog pretpostavki da u populaciji postoji određeni postotak asimptomatskih nosilaca infekcije, prešli smo u sljedeću fazu u kontroli epidemije, kojom nastojimo da uđemo u sve strukture populacije, da vršimo testiranje na dobrovoljnoj osnovi na dnevnoj bazi, što nam omogućava blagovremenu primjenu adekvatnih mjera kontrole i prevencije. Time hrabrimo sebe, jer nam rezultati ispitivanja mogu ukazati na realnije stanje u populaciji, kao i građanstvo koje bi imalo još precizniji uvid u lokalnu transmisiju virusa.

“Pronalazak vakcine i masovna imunizacija, kada se za to stvore uslovi, su najbolje rješenje za dugotrajnu kontrolu obolijevanja”

Govori se često da svijet neće biti više isti, da li dijelite to mišljenje i u čemu će se najviše ogledati te promjene?
– Verujem da će iskustva iz ove pandemije, koja su ujedinila čitavu planetu, donijeti pozitivne pomake u zdravstvenim sistemima svih zemalja, a moraćemo da naučimo da živimo i funkcionišemo u novim okolnostima. Čini mi se da smo polako usvojili neke druge obrasce ponašanja, tako da me ne bi čudilo da, kada pandemija prođe, usvojimo i izmjene u bontonu koji će umjesto uobičajenog rukovanja, ljubljenja, grljenja uključivati pozdravljanje na neki drugi, manje prisan način. Novi koronavirus je globalni problem koji će se riješiti samo združenom akcijom svih, tako da će i vraćanje u normalne prepandemijske tokove biti sinhronizovano i globalizovano, isto kao i samo izbijanje oboljenja.
Školovali ste se za ovakve situacije, ali uprkos pripremi i edukaciji kako ste Vi i Vaša porodica doživjeli proglašenje pandemije i koje situacije su vam bile najteže?
– Za velike poslovne izazove koji se rijetko dešavaju nikada niste stoprocentno spremni. Napregnete sve svoje znanje, iskustvo, prilagođavate se situaciji, svakodnevno nešto novo naučite, koristite mogućnosti povezivanja sa ljudima i informacijama iz cijelog svijeta. S obzirom na veliki broj obaveza i cjelodnevni boravak na poslu od samog početka dešavanja u svijetu i u iščekivanju epidemije, vrijeme je prolazilo, a da mi (moje kolege i ja) nijesmo ni bili svjesni toga. Kada je epidemija krenula kod nas, još više se povećao i posao i obaveze. Non-stop smo bili na poslu, odrađivali mnoge terenske aktivnosti, nadzor nad karantinima, aerodromima, graničnim prelazima, pojačani nadzor na Tuzima, Konikom, obilazak drugih opština, uzorkovanja na terenu i ispred Instituta, koordinacija sa kolegama iz mikrobiološke laboratorije i drugih higijensko-epidemioloških službi, sa drugim zdravstvenim službama, zdravstveno-sanitarnom inspekcijom, sa ostalim institucijama i sektorima… Živjeli smo u mikrosvijetu epidemiologije, često se nažalost nijesmo mogli ni čuti sa našim najbližima, nego smo prekidali razgovore i odlagali ih za kasnije. I tako opet. I to nam je svima bilo normalno i nijesmo imali vremena za drugačije, emotivnije misli. Moram da kažem da su sve crnogorske epidemiološke ekipe i požrtvovano osoblje laboratorije za molekularnu dijagnostiku Instituta za javno zdravlje, djelovale sinhronizovano, sa jednim ogromnim entuzijazmom i srećom kada god je bio povoljan rezultat istraživanja.

Gracija 178, maj 2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...