Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković
Rad ljekara je izuzetno naporan, odgovoran i stresan, ali to je i jedno od najhumanijih i najuzvišenijih zanimanja. Tako svoje zanimanje opisuje medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore i docent na Medicinskom fakultetu u Podgorici, dr Zoran Terzić. U dugogodišnjoj karijeri, kako kaže, uspio je da spase mnoge živote, a mnogima je u teškim trenucima pomogao kao specijalista plastične, estetske i rekonstruktivne hirurgije.
U intervjuu za Graciju pojašnjava da je estetska hirurgija samo jedan, i to manji dio plastične i rekonstruktivne hirurgije, a raznovrsnost operacija koje nudi je ogromna – od raznih vrsta tumora i deformiteta na koži i mekim tkivima, opekotina, smrzlina, kao i zahvate na pacijentima koji su doživjeli razne povrede i traume.
Smatra da se sve što se u životu želi, hoće i o čemu se sanja može steći časnim i poštenim radom i zalaganjem, a na takav put usmjerava i sinove koji su takođe odlučili da postanu ljekari i nastave porodičnu tradiciju.
Nakon završetka Medicinskog fakulteta u Sarajevu specijalizirali ste hirurgiju u Beogradu. Šta Vas je motivisalo da potom specijalizirate i plastičnu, estetsku i rekonstruktivnu hirurgiju?
– Studije medicine sam započeo u Sarajevu 1988, a završio na Medicinskom fakultetu u Nišu 1993. godine zbog ratnih dešavanja na prostoru tadašnje Jugoslavije. Godine 1995. sam dobio specijalizaciju iz opšte hirurgije koju sam završio 2000. na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Hirurgija je oduvijek bila moja prva i najveća želja, pa sam, radeći kao opšti hirurg, želju za daljnjim usavršavanjem i napredovanjem pokazao prema plastičnoj, rekonstruktivnoj i estetskoj hirurgiji, koju sam takođe završio na Medicinskom fakultetu u Beogradu 2008. godine.
Koliko dugo radite kao plastični, estetski i rekonstruktivni hirurg? Koji su najčešći zahvati koje obavljate? Sa kojim zahtjevima se pacijenti najčešće javljaju?
– Radim već 28 godina, od 2008. se intenzivnije i bavim plastičnom i estetskom hirurgijom u domenu svakodnevnog rada, mada se u toku dežurstava na hirurškoj klinici bavim i operacijama iz domena opšte hirurgije. Raznovrsnost operacija koje nudi plastična i rekonstruktivna hirurgija je ogromna. U Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), u Centru za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju, operišem pacijente sa raznim tumorima i deformitetima na koži i mekim tkivima, liječim ekstenzivne opekotine, smrzotine i radim rekonstruktivne zahvate kod pacijenata koji su doživjeli razne akcidentalne povrede i traume pojedinih djelova tijela. Takođe, u jednom segmentu radim i operacije iz domena estetske hirurgije. Estetska hirurgija je dio plastične i rekonstruktivne hirurgije za čije vještine i operativne procedure sam obučen, ali se te operacije u većem procentu rade u privatnoj ordinaciji. Usluge iz domena estetskih operacija ne pokriva troškovnik Fonda za zdravstvo, sa jedne strane, a želja za izvođenjem pojedinih operacija je privatnost pacijenta koja se mora ispoštovati, što objašnjava zašto se te operacije više rade u privatnoj ordinaciji. Među operacijama koje se najčešće rade su povećanje i smanjenje grudi, abdominoplastika sa liposukcijom, operacije kapaka, ušiju, facelifting, korekcije ožiljaka i tetovaža, tretman botoksom i hijaluronom, kao i plazma terapija.
Na pomen plastične, estetske i rekonstruktivne hirugije prva acocijacija su operacije usana, zatezanje lica i slično. Međutim, ta grana hirurgije obuhvata ogroman spektar intervencija. Možete li nam pojasniti kojih?
– Već sam u prethodnom pitanju pojasnio čime se sve bavi specijalista plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije. Još samo da napomenem da je domen rada plastičnog hirurga i liječenje benignih i malignih tumora kože. Iz godine u godinu smo svjedoci ogromne kampanje koja se sprovodi u prevenciji, prepoznavanju i liječenju promjena koje su suspektne na melanom. Pojašnjenja radi, melanom je najmaligniji tumor u ljudskoj populaciji. Vrlo važno je napomenuti da postoje šanse za izlječenje – ako se prepozna i liječi na vrijeme.
Kada je u pitanju uljepšavanje, šta pacijenti najčešće žele da koriguju?
– Pacijenti ženskog pola najčešće traže korekciju grudi, kapaka, kao i tretman hijaluronom i botoksom, mada i ostale operacije nijesu nerijetko tražene. Pacijenti muškog pola traže razne intervencije u smislu otklanjanja masnih naslaga metodom liposukcije, korekcije kapaka, ožiljaka, skidanja viška kože sa stomaka – dermolipektomija, i slično.
Kakva su Vaša iskustva, da li estetska hirurgija može pomoći pacijentu da poveća samopouzdanje?
– Nema čovjeka koji ne bi na sebi želio da odradi neku vrstu korekcije. Najveće zadovoljstvo doživim poslije operacije prominentnih ušnih školjki kod djece školskog uzrasta, koji poslije operacije ne mogu da vjeruju da su dobili prirodne i lijepe ušne školjke i da zbog toga neće biti predmet rasprave od svojih vršnjaka. Ako sam zadovoljan rezultatom poslije svake operacije koju uradim u estetskoj hirurgiji, to mi predstavlja najveću satisfakciju i želju da i dalje pomažem.
Vaš otac je bio medicinski tehničar, jedan stric ginekolog, drugi pedijatar, a u porodici Terzić ima i mlađih ljekara. Da li se podrazumijevalo da ćete i Vi poći njihovim stopama, ili je to bila Vaša odluka?
– U mojoj kući se od malih nogu, zahvaljujući mom ocu, nalazilo dosta špriceva, igala, ljekova, jer je on bio poznat kao veliki humanista i radio u vremenu kada nije bilo mnogo medicinskih radnika, a ni automobila da se stigne u sve djelove grada i opštine Pljevlja, u kojoj sam rođen. Od malih nogu sam bio očevidac nesebičnog i napornog rada mog oca koji je činio sve da bi pomogao bolesnima, pa je u meni, od momenta kad sam počeo da razmišljam o tome čime bih mogao da se bavim u životu, jedino i isključivo medicina bila predmet interesovanja, odnosno hirurgija, jer drugo ništa ne bih mogao da radim. Želja mog oca, iako to nikad nije htio direktno da mi kaže, po mom osjećaju je bila da završim fakultet. Ali, na moju veliku žalost, umroje kad sam bio četvrta godina fakulteta, tako da mi je žal za tim što to nije doživio ostala čitav život i za tim zaista patim. U našoj porodici ima još ljekara, a moja pokojna supruga je takođe bila ljekar. Od svih zadovoljstava koje sad imam, najveće i najvrednije je to što su moji sinovi studenti medicinskog fakulteta. Stariji sin završava za par mjeseci, a mlađi privodi kraju drugu godinu.
Kako usklađujete profesionalni i privatni život, s obzirom na to da ste i medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore i docent na Medicinskom fakultetu u Podgorici?
– Rad ljekara je izuzetno naporan, odgovoran i stresan. Mogu slobodno da kažem da se bavim jednim od najhumanijih i najuzvišenijih zanimanja, gdje sam u svojoj dugogodišnjoj karijeri imao priliku da spasim mnoge živote. Dugogodišnjim radom, moja pokojna supruga i ja smo pomogli mnogim ljudima u njihovim teškim trenucima. Bio bih srećan da doživim da naši sinovi nastave putem koji smo im moja supruga i ja trasirali. Moj trenutni posao je i medicinski direktor KCCG i docent UCG. Uz svakodnevni rad sa pacijentima, želim da dam i maksimlan doprinos u organizaciji rada KCCG i Medicinskog fakulteta u Podgorici, da bi generacijama koje dolaze bilo lakše makar za jedan procenat nego što je to bilo meni i mojim generacijama. O našim djelima će suditi neko drugi. Spreman sam da se i o mojim sudi. Sve što radim svakodnevno želim da bude na dobro svih nas.
Vaši sinovi Stojan i Janko takođe su studenti medicine. Zašto su se opredijelili za medicinu? Da li su im uzor roditelji ili…?
– Moji sinovi Stojan i Janko su upisali medicinski fakultet vjerovatno po uzoru na svoje roditelje, jer su od malih nogu takođe bili očevici toga kakav posao i kakvo školovanje prolazimo.
Koliko su zainteresovani za plastičnu, estetsku i rekonstruktivnu hirurgiju? Da li ćete za nekoliko godina možda biti i kolege hirurzi?
– Moja želja je da moji sinovi završe medicinski fakultet, postanu dobri, časni i odgovorni ljudi i ljekari, da oforme porodicu i da imaju što više djece, jer je to najveće bogatstvo iz moje perspektive, sagledavajući život sa svim njegovim dobrim i lošim stranama. A da ne budem neiskren, i moja najveća želja je da obojica budu hirurzi.
Da li već razmišljaju o tome da budući radni angažman vežu za Crnu Goru?
– Moja sugestija je da završe fakultet i specijalizaciju, pođu na usavršavanje u inostranstvo za oblast za koju se opredijele, neko izvjesno vrijeme steknu nova znanja i iskustva, a da svoj radni vijek vežu za Crnu Goru, da ostanu da liječe i pomažu svom narodu.
Ljekar ste koji ima šest diploma – osnovnih studija medicine, specijalizacije opšte hirurgije, plastične hirurgije, magistar ste medicinskih nauka, doktor medicinskih nauka i primarijus. Šest diploma je imala i Vaša supruga Dragica. Koliko je bilo teško da postignete sve to, uskladite privatne obaveze i sinove izvedete na pravi put?
– Domen školovanja koji smo prošli moja pokojna supruga i ja bio je izuzetno težak i naporan. Moram da napomenem da smo nas dvoje kao bračni par imali završene sve škole koje su se mogle kroz naučni i stručni rad dosegnuti. Pojašnjenja radi, mi smo završili medicinski fakultet, ja specijalizaciju iz opšte, plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije, supruga iz infektivnih bolesti i subspecijalizaciju iz gastroenterohepatologije, oboje smo magistri medicinskih nauka, doktori medicinskih nauka i dobili, kao počasno, zvanje primarijusa. Supruga je, takođe, bila docent Medicinskog fakulteta u Podgorici i direktor Klinike za infektivne bolesti. U našoj kući se nalazi 12 diploma koje smo supruga i ja stekli. Ovo ne pričam da bih se hvalio, jer ljudi koji me poznaju i koji su poznavali nju znaju da nikada nijesmo pridavali poseban značaj tome što smo uspjeli da se u stručnom i naučnom smislu usavršimo do kraja, već da kažem da se sve što se u životu želi, hoće i o čemu se sanja može steći časnim i poštenim radom i zalagajem, jer mi nijesmo imali nikoga ko bi nam, narodski rečeno, duvao u leđa i protežirao nas. Svim ovim se dičim, ponosim i mislim da ostavljamo najveći zalog za budućnost našim potomcima. Ovim još jednom pokušavam da nađem objašnjenje i zbog toga sam vrlo srećan što su i naši sinovi krenuli našim stopama.
Koje imate hobije ili interesovanja?
– Van posla volim da se družim sa prijateljima i sinovima, da idemo u obilazak Nikšića, Pljevalja i Čanja, i da u tim momentima tražimo odušak u fizičkom i duševnom smislu.
Otkad ste na poziciji medicinskog direktora KCCG uveli ste niz novih procedura koje se prvi put rade u Crnoj Gori. O čemu je riječ?
– Posao medicinskog direktora kojim se bavim skoro dvije i po godine bio je krajnje težak i turbulentan. Menadžment kome pripadam dočekala je epidemija korone u najvećem zamahu, u decembru 2020. godine. Sve vrijeme smo se borili da odgovornim, poštenim i predanim radom pokažemo da umijemo, možemo i hoćemo da napravimo bolju situaciju za sve ljude koji rade u KCCG i za sve naše pacijente. Teško je nabrojati sve dobro što smo uradili. O svemu se može pričati, sve se može provjeriti i dokazati, a dok sam na ovoj funkciji istrajaću u tome do kraja.
S obzirom na ubrzan razvoj tehnologija, šta po pitanju plastične, estetske i rekonstruktivne hirugije možemo očekivati narednih godina?
– Estetska hirurgija, kao i sve druge hirurgije, vezana je za tehnološki napredak u razvoju instrumenata i tehnologija, kao i preparata koji se koriste. Na naše zadovoljstvo, kao i na zadovoljstvo naših pacijenata, pratimo sve trendove savremene hirurgije i primjenjujemo je kod nas.