Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Privatna arhiva
Ono što je za alpiniste osvajanje planinskih vrhova poput Mon Blana ili Mont Everesta, za bajkere je to dolazak na Nordkap u Norveškoj, najsjeverniju tačke Evrope do koje se može stići motorima. San svih ljubitelja vožnje na dva točka ostvarili su dva prijatelja, Dragan Kadić i Zoran Mašanović iz Podgorice, a da bi to uspjeli morali su na motociklima da pređu više od 13.000 kilometara (13.054.) i obiđu 20 država. I to sve za 25 dana.
“Nordkap je izazov i san svih bajkera, a naročito nas iz južnih krajeva koji treba da pređemo ogromnu razdaljinu i da se prilagodimo tamošnjoj klimi. Zahtijeva veliku fizičku i mentalnu spremnost, kao i dosta vremena i finansija”, kazali su u razgovoru za Graciju.
O tom poduhvatu su intenzivno razmišljali pune tri godine. Zbog pandemije nijesu mogli da krenu 2020, pa ni 2021. Bilo je upitno da li će krenutii i ove godine zbog dešavanja povezanih sa ratom u Ukrajini, kao i poskupljenja goriva i toga što dio rute prolazi pored Mariupolja i Kalinjingrada… Ipak, prevladala je želja i volja da ostvare životni san i to bukvalno dva dana pred sam polazak.
“Pošto je maršruta bila spremna od ranije, pripreme su trajale oko mjesec dana. Najvažnije je bilo da se motori tehnički pripreme za tako dug put, da se sve dovede do perfekcije, da ponesemo neophodnu moto-opremu, pododijelo, kišno odijelo, zimske moto-čizme, termo odjeću, šator, vreću za spavanje i, naravno, sve druge lične potrepštine. I sve je to trebalo spakovati u tri moto-kofera. Mada, do posljednjeg dana je polazak bio neizvjestan zbog situacije u Ukrajini. Pripremali smo se da idemo, ali i na mogućnost da od puta neće biti ništa. Ipak, dva dana pred polazak prelomili smo i krenuli.”
Putovanje je bilo izazovno jer su vozili po različitim vrstama puteva, od kvalitetnog afalta, pa do grubljih, ali i zbog oštrije klime. Fascinirala ih je priroda i saobraćajna kultura.
“Pravo je uživanje voziti tamošnjim cestama zbog izuzetne saobraćajne kulture, koja nas je nemali broj puta iznenadila. Na primjer, kada smo stali da se fotografišemo kod jednog mosta, napravila se kolona iako mi nijesmo stajali na cesti. Oni su strpljivo sačekali da završimo fotografisanje i da krenemo. A irvasi na putu su zaista česti i naravno da smo pažljivije vozili, ali i stajali da ih fotografišemo”, pričaju Kadić i Mašanović.
Dva mjeseca planiranja
Planiranje rute, od Podgorice do Nordkapa i nazad, kako su pojasnili, trajalo je oko dva mjeseca, a svaki dan je pažljivo isplaniran. Preko interneta su tražili zanimljiva mjesta, lokalne puteve, da ima više planinskih predjela, prevoja, raznih atrakcija, vidikovaca, lijepih pejzaža… Samo za pripremu norveške rute, u kojoj su proveli devet dana, bilo im je potreban skoro mjesec.
“Sve treba pažljivo da se uklopi i pritom vodi računa o dužini dnevne kilometraže, da li ruta uključuje trajekt ili ne, tunele, a auto-puteve gotovo nikada ne planiramo. Ukoliko manja mjesta imaju muzeje ili neke lokalne atrakcije, sve ukalkulišemo, ali između tih planiranih tačaka puno toga ostane što nas iznenadi i putovanje učini jedinstvenim.”