Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković
Iako je sa velikom predanošću i ljubavlju obavljala posao vaspitačice i rado se sjeća veselih lica djece, zahvalnosti roditelja i saradnje sa kolegama, Dragana Marković je prije 16 godina odlučila da promijeni svoj život i počne da radi kao bibliotekarka savjetnica u Nacionalnoj biblioteci Đurđe Crnojević na Cetinju. I nije se pokajala. Bez obzira na uvriježeno mišljenje da je to dosadan posao, tvrdi da je upravo suprotno, da je to dinamičan posao u kome se svaki naredni dan razlikuje od prethodnog. “Rad u biblioteci je vrlo uzbudljiva ‘avantura’, svakodnevno učenje nečeg novog i stalna komunikacija s ljudima”, kazala je Marković u intervjuu za Graciju. Kao organizatorka više uspješnih konferencija i događaja, kaže da taj posao zahtijeva stalno obrazovanje. I u eri interneta tvrdi da knjiga ne gubi svoju vrijednost, jer je, kako kaže, književnost prije svega umjetnost, a umjetnost je čovjeku neophodna kao što su mu neophodni vazduh i voda.
Kako biste definisali posao bibliotekara, s obzirom na stereotipe koji vladaju u vezi tog zanimanja?
– Rad u biblioteci je vrlo uzbudljiva “avantura”, svakodnevno učenje nečeg novog i stalna komunikacija s ljudima. Radeći kao bibliotekar, nehotice postajete psiholog na neki način, upoznajete književne ukuse čitalaca, znate koje knjige da im savjetujete u određenoj situaciji. I takve osobine pravog bibliotekara kao što su velikodušnost, sposobnost slušanja, održavanja razgovora, čine moju profesiju posebnom i potrebnom ljudima. Proučavajući sitnice mog posla, razumijem da ne samo da svijet oko mene može mnogo da učini za mene, već mogu da učinim puno dobra i za svijet oko sebe. Na kraju krajeva, knjiga je najbolji učitelj. I imam priliku da pružim svima svog, najljepšeg učitelja na svijetu.
Vaš posao podrazumijeva i druge aktivnosti. Možete li nam kazati nešto više o tome?
– Kako bi odgovorili na sve izraženije i kompleksnije informaciono-komunikacione i naučno istraživačke potrebe svojih korisnika i tako se prilagodili tehnološkim i edukativnim zahtjevima informacionog društva, koje je istovremeno i društvo učenja i društvo znanja, bibliotekari moraju konstantno da se edukuju i usavršavaju. Poslovna edukacija i stručno usavršavanje oblik je ulaganja u vlastiti razvoj i unapređenje poslovanja. Shvatajući značaj rečenog, već deset godina učestvujem na mnogim stručnim seminarima, radionicama i konferencijama organizovanim za bibliotekare u Crnoj Gori i okruženju, Srbija, BiH, Hrvatska i Slovenija. Radovi i izlaganja sa konferencija objavljeni su u zbornicima radova.
Čitaju li se knjige kao nekada?
– Iako se može zaključiti da su ljudi ranije više pažnje posvećivali pisanoj riječi, ne može se osporiti činjenica da i danas ima pojedinaca koji i te kako znaju da cijene i njenu moć.
Koliko na čitanost utiče era interneta?
– Internet je potpuno drugačiji medij u odnosu na knjigu. Ima svojih prednosti, olakšava nam život, preko interneta se informišemo. Knjiga je, međutim, potpuno drugačiji medij i kada govorim o knjizi u stvari govorim o književnosti. Ipak, književnost ima svoje neprikosnovene vrijednosti, književnost je, prije svega, umjetnost, a umjetnost je čovjeku neophodna kao što su mu neophodni vazduh i voda. Upoređujući različite medije možemo da govorimo i o različitom pristupu tim informacijama, odnosno informacijama koje nam daje internet i onome što nam daje knjiga.
Kako danas motivisati mlade da se učlane u biblioteku, odnosno da čitaju?
– Mladi možda ne čitaju u smislu čitanja kakvo smo ranije poznavali. Oni danas konzumiraju više informacija i upijaju više znanja nego ijedna prethodna generacija. Ako dobro pogledate mlade, shvatićete da oni kao grupa možda i najbolje od svih grupa razumiju savremeni svijet. Mladi danas brojne informacije dobijaju koristeći pametne telefone, video-klipove, pa se knjiga, biblioteka, kultura čitanja mora promovisati na način blizak njima. Mladi ljudi su napredni i vrlo pametni, svjesni važnosti primjenljivog znanja. Stvarati novu generaciju čitalaca je složen i dug proces kojem se sve više poklanja pažnja u svim bibliotekama.
Zbog čega ste odlučili da napustite posao vaspitačice i posvetite se bibliotekarstvu?
– Vaspitanje i knjiga su za mene uvijek predstavljali veliki značaj i vrijednost. Mogu to povezati i sa svojom porodicom u kojoj se uvijek lijepa riječ cijenila, knjiga čitala, poklanjala i dobijala. Sa velikom predanošću i ljubavlju sam obavljala posao vaspitača. I danas se rado sjećam veselih lica djece, zahvalnosti roditelja i saradnje sa kolegama. Potreba za stalnim zaposlenjem i radom mi se ukazala u biblioteci. Kako spojiti ta dva zanimanja, naći svoje mjesto, pokazati svoj potencijal i dati puni doprinos za mene je bio izazov. Kroz šesnaestogodišnji i rad u biblioteci, shvatila sam da bibliotekar nije profesija nego način života. Ako se zaustavite, prestanete da se krećete naprijed, tada će se tok života usporiti, izgubiti boju i ukus. Biblioteka ne toleriše “autsajdere”, slučajni ljudi ne ostaju ovdje, a oni koji svakodnevno ostaju otvoreni su za hiljade svjetova za svoje čitaoce.
Kako biste opisali svoj radni dan?
– Moj radni dan počinje, traje i završava se dinamično, radno i planirano. Pored redovnih aktivnosti, rad sa korisnicima biblioteke, pomoć u traženju potrebne literature, pretraživanje kataloga, pružanje informacija o bibliotečkim fondovima, obuka korisnika za pretraživanje baza i sl, planirane zadatke realizujem po proritetu. Svaki radni dan se razlikuje od prethodnog. Neizostavni dio mog posla čini kvalitetan tim, dobra i jasna komunikacija, organizovanost, pozitivna energija i rezultat uspješnog rada.
Organizovali ste dvije konferencije i okupili bibliotekare, arhiviste i muzeologe iz Crne Gore i okruženja. Šta su bile teme?
– Međunarodna konferencija bibliotekara arhivista i muzeologa pod nazivom MONTENEGRO – Libraries, Archives and Museums LAM, prva ovakve vrste u Crnoj Gori, imala je za temu Evropske smjernice za saradnju biblioteka, arhiva i muzeja – zalaganje. promociju i zaštitu vrijednosti same struke, bibliotekara, arhivista, muzeologa, u savremenom informacijskom društvu, za otvoren dijalog stručnjaka unutar različitosti njihovih struka i uopšte širenje baštinske pismenosti među njima, njihovim korisnicima široj javnosti. Prva konferencija je okupila 50 učesnika/učesnica, iz Crne Gore, Srbije, BiH i Hrvatske. Prezentaciju stručnih radova su imali 37 učesnika/ca, a objavljeni su u Zborniku radova. Tema druge konferencije je bila Evropske smjernice za saradnju biblioteka, arhiva i muzeja – UN Agenda 2030. za održivi razvoj. Konferencija je izazvazvala veliku zainteresovanost kolega iz Crne Gore i regiona i okupila je 100 učesnika/ca. Pored Crne Gore, prisustvovali su kolege i koleginice iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije i Njemačke. Četrdeset stručnih radova je prezentovalo 57 učesnika. Obje su održane u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore Đurđe Crnojević na Cetinju, prva u maju 2018, a druga u maju 2019. godine.
Šta biblioteku Đurđe Crnojević razlikuje od drugih biblioteka u Crnoj Gori?
– To je centrala, depozitna biblioteka koja obavljaja centralnu katalogizaciju, izdaje nacionalne i druge bibliografije, vrši konzervaciju i restauraciju bibliotečkog materijala, bavi se naučnim radom u bibliotekarstvu, propisuje normative i obrasce, školuje i edukuje kadrove, izdaje stručne publikacije itd. Nacionalna biblioteka prikuplja sav materijal koji govori o jednom narodu, odnosno naciji, koji su stvorili pripadnici te nacije, kao i materijal koji je štampan na državnoj teritoriji kojoj pripada ta nacionalna biblioteka.
GRACIJA 192/juli 2021.
