Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković
Iako je te 2007. bila načelnica Uprave za opšte poslove Ministarstva unutrašnjih poslova i prva žena na toj funkciji (prethodno i načelnica za kadrove), direktorica Sektora za ljudske resurse u kompaniji m:tel, Dragana Ratković, željela je promjenu. Bila je na notarskoj obuci kada joj je do ruku došao flajer najmlađeg operatora na crnogorskom tržištu sa tekstom “ako želite promjenu, ako ste ambiciozni, kreativni, ako ste mladi…”. Nije oklijevala, pa je već sjutradan predala CV na navedenu adresu – Kralja Nikole 27 A. “Pomislila sam da je to simbolično, istorija… Moj prađed je bio prvi predsjednik crnogorskog parlamenta u Vladi kralja Nikole, nikad se ne zna… Tako je i bilo: nakon zahtjevne selekcije dobila sam ponudu da vodim ljudske resurse u m:tel-u”, kaže Ratković u intervjuu za Graciju.
Sporazumno je prešla iz Ministarstva unutrašnjih poslova u kompaniju koja danas ima oko 400 zaposlenih, zadovoljna svojom odlukom. “Sjajno iskustvo sam sticala u podgoričkom Osnovnom sudu, sa sjajnim sudijama, divnim ljudima, i imala sreću da imam od koga da učim. Radila sam i kao sekretar Društva u OGP-u i Crnagoraputu, tako da sam se uvijek bavila ljudskim resursima, poslom kontinuiteta, velikog zadovoljstva i izazova”.
Da bi neko bio na čelu Sektora za ljudske resurse, koje vještine, osobine i kvalitete treba da posjeduje?
– U svakom poslu, po mom mišljenju, neophodno je opšte i stručno znanje, talenat da radite taj posao srcem, ne uvijek na osnovu hard skills vještina koje se uvijek mogu naučiti. Jer ove druge, soft skills, morate da posjedujete. Divna profesorica Bogićević (predmet Ljudski resursi na Ekonomskom fakultetu u Beogradu), na jednoj obuci je govorila da se neke stvari iz ove oblasti ne mogu naučiti. Osjećaj za ljude na toj razini ili imate, ili ne.
Šta spada u opis Vašeg posla i na šta stavljate fokus?
– Kao svaki menadžer, morate imati viziju, cilj kojem težite, koji želite da ostvarite i ideju kojom se vodite u poslovanju. HR menadžer u fokusu ima ljude kao najznačajniji resurs. Njih treba da osluškuje, prati, motiviše i podstakne na to da daju svoj maksimum kompaniji, ali i ona njima. Da bi to postigao, važno je da prepoznaje tuđe potrebe, ali i mogućnosti i razvojne kapacitete, i da sve to uskladi sa potrebama kompanije. HR menadžer aktivno radi na razvoju ljudskih potencijala – komunicira sa zaposlenima, neprestano upoznaje nove ljude, istražuje, otkriva i podstiče njihove dobre osobine, pomaže im da prevaziđu nedostatke i da se ostvare, uživa da su zaposleni zadovoljni, motivisani, kreativni, a kompanija da niže poslovne uspjehe.
Gdje ste sticali iskustva za ovu, nimalo laku funkciju?
– Pored toga što sam diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore i položila pravosudni ispit u Beogradu, iskustvo sam sticala kroz rad, kroz psihološku stručnu literaturu, kroz komparaciju, kroz posmatranje i sve ono što čini verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Ili, kako volim da kažem, slušam, ali gledam govor tijela, koji je van našeg svjesnog opsega i to u institucijama sistema i sada u privrednom društvu.
Zbog čega je Sektor za ljudske resurse bitan?
– Upravo zato što je stalno usavršavanje ključno u planiranju razvoja i postizanju dobrih poslovnih rezultata. Danas je na sceni ubrzana digitalizacija koja mijenja lice poslovnog svijeta i koja, s jedne strane, ima za cilj da poslovanje učini bržim i efikasnijim, a s druge zahtijeva prilagođavanje i ljudi i procesa. U skladu s tim, Sektor za ljudske resurse ima ulogu budućnosti – neko ko promjene doživljava kao izazov, ima inicijativu, pokazuje fleksibilnost i kreativnost, a poslovne zadatke posmatra široko i sistematično pristupa njihovom rješavanju.
Da li radite samostalno ili u timu?
– Postoji dio posla koji radim samostalno, ali veći dio se odnosi na timski rad, sa divnim saradnicima – Milankom, Tarom, Veskom, Milijem, Danilom, kao i sjajnom ekipom iz ostalih sektora.
Koliko je u Crnoj Gori prepoznata važnost ljudskih potencijala?
– Danas se sve pretvara u podatak. Automobili, mobilni uređaji, stalno rastući broj aplikacija, konstantan priliv podataka… Sve to transformiše svijet oko nas. Intuicija, pretpostavke i lične percepcije su ono što nas razlikuje od konkurencije. Tako da su ljudi, odnosno ljudski resursi faktor koji mijenja svijest i organizuje svoje procese prepoznavanja važnosti ljudskih potencijala u našoj kompaniji i u društvenoj zajednici.
Kako izgleda Vaš radni dan?
– Priroda posla je takva da je moj radni dan ispunjen sastancima i susretima sa velikim brojem ljudi – počev od naših zaposlenih, kolega, preko eksternih saradnika do predstavnika zvaničnih institucija sa kojima sarađujemo. Naprosto, moj radni dan je dinamičan, ispunjen, ponekad i frustrirajući, kada se neke stvari ne dešavaju željenim tempom, ali mi smo sve što podrazumijevaju telekomunikacije. Ne može sve da se isplanira.
Imate sina i ćerku koji su završili fakultete i zaposlili se. Čime se bave i da li ste suprug i Vi uticali na njihov izbor profesija?
– Sin je diplomirani inženjer elektotehnike, zaposlen u jednoj američkoj kompaniji, a iskustvo je sticao u telekomunikacionim kompanijama, nevladinim organizacijama… Uvijek sa novim idejama, projektima. Ćerka je diplomirani ekonomista, zaposlena u bankarskom sektoru, radila i volontirala u marketinškim agencijama… Ljepotica divne energije, stila i kreativnosti. Suprug je takođe diplomirani inženjer elektrotehnike, ali nije, kao ni ja, uticao na izbor profesije naše djece.
