Dugo sportsko ljeto

Ako je detaljno čišćenje nakon krečenja zahtijevan fizički posao, a u godinama sam kada jeste, može li se nekako provući kao sport? Eto, da ne bude da nisam sportski tip

Piše Kaja Milačić

Lopta me je tokom osnovne škole toliko puta precizno raspaljivala po glavi, da još uvijek nepogrešivo mogu da prizovem zveket udarca i zujanje u ušima. Kraljici sportova, atletici, mogu da budem zahvalna jer mi je pomogla da prevaziđem bronhijalnu astmu i sve neugodnosti koje kasnije donosi. Ali, daleko od toga da sam osjećala trunku zahvalnosti u rana, siva i pospana jutra, u šuškavcu bauljajući za djecom koja su je istinski voljela. Prije polaska u školu, a i godinama kasnije, valjda zbog paž frizure, neodoljivo podsjećajući na Brusa Lija ili nekog borilačkim sportovima vičnog Azijata, bila sam meta lokalnih mangupčića. Kako me vide, tako zaskiče i naprave onaj čuveni pokret rukama, savijajući jednu nogu u koljenu. Par puta sam i bježala kući plačući. Mukica. Odrastajući pored ne najvećeg, ali pristojno posjećenog fudbalskog stadiona, rano sam ukapirala da mi se ni fudbal, ne samo zbog lopte, uopšte ne dopada.
Kao dijete sam obožavala Ružicu Sokić. Jesam, i šta mi možete. Dogodilo se da je baš ona, moj prvi glumački idol, drugarica direktorice moje škole. Godinama je dolazila da strpljivo odgovara na uglavnom smotana i generacijama prepisivana pitanja naše malene redakcije školskih novina. Tresla sam se od treme i uzbuđenja. Blokče koje mi je tata za tu priliku kupio je ostalo kod kuće, jer sam preponosna planirala da ga cio dan nosim u rukama. I zaboravila na stolu. Prve stranice blokčeta su sadržavale noć ranije pažljivo skockana pitanja i pokušala sam da napišem nova. Dabome, bez uspjeha. Par dana ranije me je Dragana iz osmog jedan krvnički zveknula patikom po nosu dok sam joj nezgrapnoj asistirala u pravljenju stoja na rukama. Podlivi preko pola lica boje prezrele šljive, krasta na cijeloj jednoj strani nosa, trema, bez pametnih pitanja. Sport me je pretvorio u sićušnu i prežalosnu verziju Rokija Balboe poslije meča. Ne mogu da tvrdim da sam baš tada silno zamrzila sve što ima veze sa sportom, ali emocija je očigledna. Gospođa Sokić je bila zabrinuta, naravno, i uljudno ponudila da dođe drugi dan, kada budem bolje. Bila sam odlučna i odradila posao kao velika!
Koju godinu kasnije, vozila sam skejt sve dok me nije dočekala cijela jutarnja tura svježeg hljeba. Ulećeh u kamion precizno i elegantno kao junak iz stripa! Moji su kasnije dasku lomivrat, kako ju je baba zvala, poklonili nekom rođaku, dok sam bila na treningu mrzne mi atletike.

I dok se mi sporimo oko toga da li je gospođa advokat, advokatica ili advokatkinja, neke žene vuku prave poteze i zaista prave razliku. Budimo kao Pink!

S ovakvom istorijom sportskih nesporazuma i sitnih nesuglasica sasvim je opravdano moje decenijsko ignorisanje istog. Ne pratim čak ni tako popularni tenis. I dok Gospodin gleda neki prenos, ja vazda nađem drugu zanimaciju. Ali otvaranje Olimpijskih igara sam pratila. Čekajući naše, dabome. Svi su mi se ukućani smijali. Ka tetka, ili strina na svadbi kad izvedu mladu! Rasplakah se od sreće. Zbilja sam bila raznježena i preponosna. Najljepši! Kao da su zalutali sa modne revije savršenih. Marina Banović ih je opremila kako i zaslužuju, vanvremenski, elegantno, svjetski! Naši super heroji. I evo, navijam iz kuhinje i nadam se da će kući donijeti medalje. I opet ću, osvojili šta ili ne, od sreće pustiti suzu kada se vrate.
Kada ti je nešto na ekranu svakog dana, moraš da primijetiš poneku sitnicu. I pitah Gospodina zbog čega tamnoputa skakačica udalj nosi brazilske kupaće. Omiljene po našem primorju, a biće i šire. Toliko omiljene da nevjeste često i one gaće koje nisu tog kroja u par poteza prilagode modi pokazivanje pozadine. Na plažama me ova pojava zasmijava, ali da nije malo neugodno na atletskim stazama i sportskim terenima? Naravno da se ni jedan primjerak muškog roda sa ovim neće složiti. Jasno je i zbog čega. Sportistkinje su prava mala savršenstva kada je figura u pitanju. Ali jesu li one tu da se divimo njihovim, pardon, guzi*ama? I da li im je udobno i kako se uopšte koncentrišu ako stalno razmišljaju da li im je sijevnulo više nego već jeste? I zašto muški ne nose takve minimalke, pa da i oni moraju da se depiliraju i strepe zbog landaranja? A mi gospođe, što za sport ne marimo, da gledamo i navijamo? Pustimo onu pjesmu Playing with the boys iz Top Guna, pa uz ladno pivo meračimo. Seksizam na veliko, jel da? Pa, nemojmo! Gospodin mi reče da atletičarke mogu da obuku šta im volja i zamalo ospori moje, vjerujem, razumne zaključke. Ali, ima sportova gdje postoji precizno propisana, čitaj minimalizovana, uniforma.
Djevojke iz norveške reprezentacije odbojke na pijesku, na nedavnom Evropskom šampionatu, umjesto minimalnih kupaćih obukle su šortseve. I zbog toga kažnjene 150 dolara svaka! Vjerovatno bi ova vijest prošla ispod radara, da nije dobila epilog. I to najbolji mogući.
“Izuzetno sam ponosna na norveški ženski odbojkaški tim povodom protesta zbog veoma seksističkog pravila u vezi njihove uniforme. Evropska odbojkaška federacija bi trebalo da plati kaznu zbog seksizma! Bravo dame! Sa zadovoljstvom ću platiti vaše kazne. Nastavite tako”, na Twiteru je objavila Ališa Bet Mur, naširoko poznata kao Pink! Riječi nemam. Žena je apsolutni šampion u življenju zdravog i pravednog života u svakom smislu. Kada je vidiš na koncertima kako visi sa onih sajli, rekao bi luda kao šeširdžija, briga nju za okolni svijet. Ovo nije prvi put da reaguje oštro i burno kada su žene u pitanju. I nije prvi put da me ostavi bez teksta. Ona je prava feministkinja. I dok se mi sporimo oko toga da li je gospođa advokat, advokatica ili advokatkinja, neke žene vuku prave poteze i zaista prave razliku. Budimo kao Ališa.
Dok neki od vas budu ljenčarili po plažama, ja ću dočekati ekipu molera i, jer ne umijem drugačije, biti njihov vrijedni pomoćnik. Znajući da to nije posao od par sati, Gospodin je već rezervisao brvnaru za sebe, psa i mufljuze. Ne žalite me, ovo je najbolje moguće rješenje!
Ako je detaljno čišćenje nakon krečenja zahtijevan fizički posao, a u godinama sam kada jeste, može li se nekako provući kao sport? Eto, da ne bude da nisam sportski tip.
Želim vam lijep ostatak sportskog, a i ljenčarećeg ljeta!

Gracija 193, avgust 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...