Dušanka Duda Božović: Klovnovima dajem dio duše

Žena vještih ruku i tanane duše za Graciju otkriva gdje je ishodište njene kreativnosti, kako je i kada počela da se bavi lutkarstvom, te priznaje da je najveći blagoslov izmamiti nečiji osmijeh

Dušanka Duda Božović (1969), umjetnica i bibliotekarka Ekonomskog fakulteta u Podgorici, majka Line i Đorđa, već decenijama vještom rukom oblikuje živopisne klovnove i uliva im dušu. “Deset godina radim u biblioteci gdje svakodnevno komuniciram sa mladim ljudima čiji entuzijazam mi je vratio potrebu za kreativnim izražavanjem koje njegujem od malena. Sredinom osamdesetih završila sam likovnu školu za dizajn i pohađala školu crtanog filma. Tokom devedesetih ilustrujem sa sestrom dječiji časopis Osmijeh u kome su objavljeni moji prvi crteži i po neka naslovna strana. Bavile smo se i izradom novogodišnjih čestitki, nakita, figurica sa transparentima…”, kaže Dušanka čija fascinacija klovnovima seže još iz perioda bezbrižnog djetinjstva koje pamti po druženju, čitanju, igri te dugometražnim crtanim filmovima koje im je otac često prikazivao.
“Dok su roditelji bili na poslu, brat i sestra u školi, stavljala bih masku na lice i sa prozora sobe zabavljala djecu iz dvorišta pjevajući i imitirajući likove iz najdražih mi filmova. Problem bi nastajao kada bi u sve većem broju dolazili i roditelji. U tim momentima uporno zvono na vratima ili telefonu na kratko bi prekinulo čaroliju. Od treme bi mi srce toliko jako tuklo i legla bih na krevet vireći iza zavjese. Oni bi me dozivali gromkim aplauzom, tražeći da nastavim program”, kaže Duda prisjećajući se ljubavi prema igri i igračkama, koje je odbačene i polomljene često donosila kući sa željom da ih popravi. “U tome mi je pomagao otac i često smo uspijevali da im udahnemo novi život, a ja sam dala riječ da ću jednog dana biti doktor za lutke.”

Klovnovska duša

Iako su klovnovi simbol smijeha i zabave, iza njihovih veselih i vedrih boja nerijetko se krije sjetan i tužan izraz, no klovnovi satvoreni Dušankinim rukama i dušom pozitivno zrače i šalju potpuno drugačiju poruku. “Klovnovima dajem dio duše… Sanjalica sam sa naglašenim emocijama koje kanališem kroz umjetnost, prepoznatljiva po vjerovanju da je sreća u malim stvarima i da se sve događa u pravom trenutku. Raduje me činjenica da sam inspiraciju, podršku i veliku toplinu pronašla upravo među studentima. Umjetnost je prikazivanje svijeta na svojstven način, vidljivog i nevidljivog. Neki utisci su prepoznatljivi, a ponekad uhvatim ono što je samo ‘moje’ i nadam se da će biti prepoznato.”
Iako je u početku, kako priznaje, inspiraciju pronalazila u sestrinim radovima, vremenom je iznašla sopstveni izraz iz koga je nastao čitav klovnovski svijet, djeca, roditelji, deke i bake pod klovnovskim maskama gradili su različite i složene priče, jedni s drugima i sa samim posmatračem. “Većina njih je nastala upravo u interakciji zbog čega su česti komentari da moji klovnovi imaju dušu, da pričaju priče, da izazivaju ushićenje jer imaju poglede pune iščekivanja. Klovnove sam najčešće radila iz unutrašnje potrebe i uglavnom su nastajali spontano. Pravi je blagoslov kada uspijete da izmamite osmijeh.”
Iako su klovnovi njen zaštitni znak, Dušanka izrađuje i razne igračke, predmete, kućice za lutke, minijaturne cipele i diorame te sve oveseli živim i toplim bojama. “Dok pronalazim inspiraciju za nove klovnove, bez obzira na uloženi trud rijetko sam zadovoljna, zato ne prestaje traganje za novim izrazom”, kaže Dušanka priznajući da dok radi, poput Pinokijevog Đepeta, vodi duge razgovore sa svojim tvorevinama. “Sa drugarima dijelim sva svoja osjećanja. Kada pustite da vas mašta ponese to su neprocjenjivi momenti, a prava je privilegija kada čovjek radi ono što voli. Podjednako uživam u rađanju ideje, koja je pokretač, i u procesu rada. Izbjegavam da radim kada nemam dovoljno vremena, jer užurbanost negativno utiče na rad. Svojevremeno sam dobila dobronamjerne sugestije na kojima sam jako zahvalna, da klovnovi i lutke najbolje djeluju kada prave situaciju, što je otvorilo mogućnost za njihove nove ambijente na kojima ovog ljeta predano radim.”
A kada radi, Dušanka kaže da vodi računa o svakom detalju. “Sa detaljima je posebna čarolija, jer pokrenu ona lijepa, najtoplija, dugo čuvana sjećanja koja sa velikim ushićenjem primjenjujem kroz rad.”
Baš kao i njene slike, klovnovi i igračke Dušankina djetinja duša je otvorena a njeno lice odiše vedrinom i srećom. “Tako me vide drugi. Lijepo mi je kad god vidim da kreativnost i posvećenost bivaju zapaženi. Prija mi kada ljudi uočavaju nit koja povezuje moj rad i mene. Srećnom me čini sama pomisao da živim svoj san. Mogućnost izbora je divna, naročito onaj neuhvatljivi trenutak kada je baš sve moguće. Raduje me proces traženja jer tada se otvara bezbroj mogućnosti. Ne ustručavam se da pitam za mišljenje, savjet, jer ako nema razmjene mišljenja, ostaje praznina, a to je loš osjećaj.”

Kreativnost kao skrovište

Želja za razmjenom mišljenja navela je Dušanku da svoj rad izloži pogledima i kritici, kako na društvenim mrežama, putem kojih dobija bezbroj pohvala i komplimenata, tako i na izložbama gdje su njene slike i figurice od gline izazvale veliku pažnju. “Iza mene su dvije izložbe. Prva, pod nazivom S osmijehom, bila je 2013. na Ekonomskom fakultetu u organizaciji Umjetničkog kluba i bila je posvećena dragim studentima, profesorima, saradnicima i kolegama. Druga, Sva lica osmijeha, u septembru prošle godine u okviru Međunarodnog festivala lutkarstva, bila je jako posjećena i pamtim je po pozitivnoj reakciji. Nova izložba je u planu i godišnji odmor će dobro doći da dopunim radove i otvorim vrata daljoj afirmaciji.”
I pored dnevnih obaveza kao zaposlena žena i majka, naša sagovornica svakodnevno nalazi vremena za dokolicu u kojoj caruju kreativnost i mašta. “Kreativno izražavanje oduvijek je bilo moje skrovište, jer za razliku od izloženosti društvu pruža drugačiji način sagledavanja života. Trudim se da nađem vremena za ono što volim”, kaže Dušanka koja uz predan, strpljiv, gotovo filingranski rad, uživa i u tome što je, prije svega, žena. “Žena je čarobno biće, majka, dragulj, sestra, riznica, sopstvo, život, svemir… Žena je sve što poželi i može sve što hoće. Ako klovnovi imaju dušu, onda im vjerovatno prijaju moje društvo, pjesma i ples”, otkriva nam Duda uz tajanstven i lijep osmijeh, uvjerena da ljepota može spasiti svijet. “Ljepota život čini jedinstvenim, obogaćuje ga i daje mu dimenziju. Ljepota je vječita inspiracija i vodilja, jer neprolazna ljepota nije u spoljašnjem već u duhovnom i može je zamijeniti jedino dobrota. Vjerujem da je sreća u bogatstvu duše i da stvari vrijede onoliko koliko ljubavi uložiš u njih dok ih stvaraš.”

GRACIJA 84/22. jul 2016.
Piše Danijela Đokić
Foto Darko Jovanović

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...