Dušica Vugdelić: Diva me je vratila prirodi i oplemenila dušu

“Ime joj je dao prethodni vlasnik, bolje nije moglo jer joj u potpunosti pristaje. Diva je engleski seter, lovac, tačnije ptičar, a u junu napunila pet godina”, počinje priču o svom ljubimcu poznata voditeljka Dušica Vugdelić.

“Dugo sam živjela u Podgorici, a vikende i ljeta provodila u Budvi. Tempo i način življenja su bili takvi da nisam ni pomišljala da imam psa, jer vremena nije bilo. Kratko sam imala mačku i shvatila da je nemoguće živjeti u dva grada i imati ljubimca. Ne znam da li bih ikada imala psa da nisam vidjela Divu kod svog prijatelja Nikole u Hemingveju. Njen stav, držanje, ta prelijepa njuška i tople oči – u trenutku sam joj prišla i zagrlila je, potpuno očarana! I sebe sam iznenadila reakcijom, nije mi svojstveno bilo da prilazim vlasničkim psima da ih pomazim. Nedugo potom Nikola je izrazio želju da mi je pokloni te je Diva nakon što se okotila došla kod mene”, kaže Dušica te dodaje da je Divu dobila naviknutu na potpuno drugačiji život jer je imala tri godine. “Živjela je u kućici, o njoj se vodilo računa dobro, ali je njena svrha bila da ide u lov, što je svojstveno seterima. No, malo je bila ‘defektna’, jer nije uvijek htjela u lov, već kada ona želi, što lovcima ne odgovara. Kada je došla kod mene, ništa nisam znala o psima, a kamoli seterima. Zaista je trebalo brzo i da učim, jer je svaka promjena za psa veoma teška, a i nakon okota je bila veoma isrcpljena i osjetljiva. Upoznavale smo se u hodu, uz veliku pomoć mog prijatelja Filipa uz čije savjete je sve mnogo lakše i brže išlo. Izuzetno je osjetljiva, inteligentna, tvrdoglava, hiperaktivna, dobrodušna, poslušna. Laje samo kada poziva druge pse na igru, u kući je tiha i mirna, nikada me ujutru nije probudila, duže spava od mene. Prilično je izbirljiva kada se radi o hrani, priznajem da sam je mnogo razmazila, ali samo po tom pitanju. Prilagodila se mom načinu života i dnevnom rasporedu bez problema. Svuda ide sa mnom, i na posao i na snimanja, najviše vremena dnevno provodim s njom. Gdje god da idem i Diva ide sa mnom. I ljudi su nas u Budvi tako navikli, čudno im kad sam bez nje. Nekada sam mislila da ljudi preuveličavaju taj odnos psa i čovjeka, sad znam da je i više od svega što sam čula. Naučila me mnogo čemu, većem strpljenju, toleranciji, da brinem o sebi više, da vrijeme koristim pametnije. Vratila me prirodi, odvojila od suvišnih ljudi u životu, oplemenila dušu, smirila. To čupavo, mekano, toplo biće s kojom dijelim jastuk kad legnem… Seteri inače vole vodu. Ona obožava vožnju barkom, krov je uvijek njen, kao kraljica da nadgleda sve oko sebe. I ta radost kad skače po moru, istražuje i nešto kao lovi. Uvijek me nasmije kad je gledam kako se kao dijete igra. Kupa se svakodnevno tokom cijele godine, istu ljubav prema moru imamo.”

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...