Piše Marina Strugar
Foto Nemanja Dedović
Za Dženana Lončarevića kažu da je pjevač koji pjeva srcem i dušom, otuda i toliko emotivnosti u svakom njegovom nastupu i tolika povezanost sa publikom. Na sceni daje sebe, iskreno i do kraja, dok mimo nje ne voli da priča o svom životu. Svojim primjerom dokazuje da se i tim putem može ostvariti uspješna karijera. Na nepretenciozan, skroman i principijelan način gradio je karijeru, stepenik po stepenik, pjesmu po pjesmu, do statusa koji sada uživa kao jedan od najpopularnijih i najtraženijih pjevača na ovim prostorima. Novu 2019. će započeti nastupom 1. januara u Petrovcu, u hotelu Palas koji uvijek okupi dobre muzičare. Dženan se raduje nastupu i očekuje odličnu atmosferu. “Uvijek je u Palasu bilo dobrih pjevača i dobrih žurki, ove godine pravimo najbolju, obećavam”, poručuje na početku razgovora za Graciju.
Sada, na izmaku godine, kada podvučete crtu i sumirate sve rezultate, kakva je bila za Vas 2018. i po čemu ćete je pamtiti?
– Kada se osvrnem, prvo što kažem i pomislim je da sam zdrav i živ i to je nekako najbitnije. A što se posla tiče, ovo je bila odlična godina! Singlovi Košava, Piješ sine i duet Sinovi tame su odlično prošli kod publike, ali ono što pripremam za 2019. je novi album, mnogo dobrih pjesama i spotova. Tako da vjerujem da će sljedeća godina nadmašiti prethodnu.
Poslije Košave nedavno ste objavili još jednu posebnu pjesmu, sevdalinku Piješ sine. Koliko Vam je blizak taj žanr i koja je Vaša omiljena sevdalinka?
– Pjesma Košave je brza, i publika je imala dobru reakciju na nju, ipak oni koji vole ovo što radim navikli su da pjevam emotivne balade. Piješ sine je pjesma koja je na stolu odavno i čekala je mene skoro 30 godina. Dragan je čovjek koji je napisao jednu priču, moje je bilo da je što emotivnije iznesem. Smatram da je ovo sevdalinka novijeg doba. Jaka pjesma, emotivna i kada bi bilo više takvih pjesama, vratilo bi se slušanje muzike.
