Teksaška pjevačica predstavljala je jedan od simbola ženskog roka, i uprkos tome što nije imala tijelo top-modela, bila je čak i seks simbol. Njena divlja senzualnost učinila je da postane ženski alter ego onog što su tih godina predstavljali Džim Morison ili Mik Džeger. To je potvrđivao članak objavljen u The Village Voiceu: “Iako se ne može reći da je lijepa u klasičnom smislu, može se ipak tvrditi da je Dženis jedan seks simbol u ružnom pakovanju.” Dženis se sama, bez ičije pomoći, uspela do vrha rok muzike u vrijeme kada su njom skoro isključivo vladali muškarci. Bila je prva u mnogo čemu, u načinu pjevanja i načinu oblačenja, a što je možda najvažnije, bila je među prvim koji su aktivno afirmisali crnačke korijene rok muzike.
View this post on Instagram
RUŽNO PAČE Sa njenih fotografija iz ranog djetinjstva osmjehuje nam se vesela plavokosa djevojčica, njegovana i dobro obučena, na neki način oslikavajući sitnoburžujsku četvrt u Port Arturu, industrijskom gradiću u Teksasu, gdje se Dženis rodila 19. januara 1943. godine. Majka je bila domaćica, a otac radnik u rafineriji. Međutim, prvi znakovi adolescencije su njen izgled drastično promijenili, imala je zabrinuto lice ružnog pačeta posuto aknama, uz nekoliko kilograma viška, i predstavljala tip djevojčurka sa kojim 98% dječaka nikada ne bi izašlo. Pitanje: šta da uradiš kada imaš 15-16 godina a u školi te svi izbjegavaju? Školu ne možeš da promijeniš jer je jedina u gradu! Šta da uradiš kada ti se učini da se zemaljska kugla i bez tebe jednako okreće? Odgovor je jednostavan: poslaćeš sve dođavola! Upravo to se desilo 1960. kada je 17-godišnja Dženis napustila Port Artur i mogućnost da u životu postane samo nečija žena i majka. Odlučila je da ostvari svoj san i postane pjevačica. Uslijedile su, naizmjenično, godine lutanja i ponovnog vraćanja u rodni grad. Uspješno je završila školu i upisala fakultet, ali su zov ulice i vječito nezadovoljstvo bili jači od dobrih namjera i natjerali je da ponovo sve napusti kako bi svirala u mračnim provincijskim klubovima. Upravo je tih godina upoznala gitaristu i budućeg člana grupe Jefferson Airplane Jormu Kaukonena, s kojim je nastupala svirajući najviše folk i kantri.
IDEALAN SVIJET Početkom 1962. prvi put je ušla u studio i to da bi snimila reklamni džingl za jednu banku, na melodiju This land is your land, Vudija Gitrija. Iste godine Dženis počinje da putuje od jedne do druge hipi komune, koje su nastajale u San Francisku i Los Anđelesu. Neke pjesme iz ovog perioda su objavljene na albumu Janis: Early Performances iz 1975. Godine 1963. Dženis po prvi put odlazi u San Francisko i tamo se susreće sa svijetom bita i uličnom filozofijom. Možda je upravo to ono što je tražila – “idealan svijet” u kojem nije važno kako izgledate, te pripadanje grupi ljudi kojima je izuzetno važno da imate nešto za reći i da to kažete glasnije od drugih. U tom svijetu savršenih ideja, Dženis upoznaje i alkohol i drogu koji postaju uobičajen dio njenog života. Duboko povrijeđena nakon jednog propalog bračnog obećanja, Dženis se 1966. vraća svom pribježištu, Port Arturu te nastoji da živi onako kako bi trebale sve dobre teksaške djevojke. Tokom ovog perioda izgledala je užasno strogo, uvijek u tamnoj odjeći, imala je dugu kosu i čvrst pogled bez ijedne pobunjeničke iskre. Poslušna kao jagnje, Dženis je našla posao i slobodno vrijeme provodila čitajući i vezući, na veliku radost roditelja koji su smatrali kako se njihova prvorođena kćerka “konačno opametila”. Idila je, međutim, kratko trajala. Stari prijatelj iz vremena kada je svirala po klubovima u Austinu, Čet Helms, nudi joj mjesto vokala u novom bendu iz San Franciska čiji je on menadžer.
View this post on Instagram
BALL AND CHAIN I došao je taj trenutak. Skinula je duge suknje i bacila pribor za vezenje, te sa Četom krenula prema Kaliforniji da bi je nakon jedne kratke probe angažovao Big Brother and The Holding Co, bend koji je svirao bluz sa primjesama roka i psihodelije. Eksplozivna mješavina njenog promuklog bluz glasa i novog zvuka Big Brothera postigla je odmah veliki uspjeh, te je grupa potpisala svoj prvi diskografski ugovor za Mainstream Records. Tako je 1967. izašao njihov prvi album, još uvijek nezreo i u nemogućnosti da grupu predstavi na pravi način. No, uprkos neuspjehu, bend se ne predaje te potpisuje ugovor sa diskografskom kućom Columbia Records, zahvaljujući impresivnom nastupu na sceni Monterey Pop International Festivala, u ljeto iste godine, kada se publika naprosto “skamenila” nakon Dženisine dirljive izvedbe pjesme Ball and Chain. U februaru 1968. održali su koncert za pamćenje u Anderson Teatru u Njujorku, a u septembru se pojavljuje njihov album Cheap Thrills, čiji omot je uradio andergraund animator Robert Kramb, i koji je jedan od najboljih uradaka acid roka. Big Brother je mnogo bolje zvučao i grupa je, barem je tako izgledalo, konačno pronašla vlastitu ravnotežu. Album je najavljivao izvanredan komercijalni uspjeh, međutim, stalno konzumiranje alkohola i droge nekih njenih članova te neprestani stres na koncertima dovode do njihovog raspada. Na fotografijama iz ovog perioda koji je provela sa Big Brotherom, Dženis je uvijek nasmijana i puna energije, obučena u prilično neobičnu, čudnu odjeću živih boja, i u njenom pogledu prepoznajemo mladu, znatiželjnu ženu koja jednostavno žudi za životom. Na sceni je Dženis potpuno drugačija, može da se osjeti i prepozna njena prava priroda, njen neizmjerni senzibilitet: uvijek poluzatvorenih očiju dok jedna ruka grčevito steže stalak mikrofona, a usne naprosto zalijepljene za njegov vrh da se nijedna nota ne bi izgubila.
View this post on Instagram
SCENSKA PANTERA Iako je prestala biti član Big Brothera, Dženis je zadržala ugovor sa Kolumbijom i odlučila da uradi po svom. Ujedinila je muzičare različitog senzibiliteta: gitaristu Sema Endrjua, klavijaturistu Bila Kinga, basistu Breda Kembela, bubnjara Rona Markovica, saksofonistu Terija Klementsa i trubača Markusa Dabldeja, te formirala bend koji se različito nazivao: Kozmic Blues Band, The Janis Revue i The Main Squeeze. Sa njima je 1969. godine izdala album I got Dem Ol’ Kozmic Blues Again Mama, koji je podijelio njenu publiku na dva tabora. Američka publika ga je ocijenila kao previše orijentisanog na bluz, što je u bilo u suprotnosti sa tadašnjim razvojem muzičke scene u SAD-u. Evropska publika je, međutim, ovu 26-godišnju djevojku proglasila “bijelom kraljicom bluza”. Uprkos ovakvim potpuno suprotnim reakcijama američke i evropske publike, izvjesno je da su pjesme kao Maybe, Litlle Girl Blue i Kozmic Blues zapamćene kao najbolje izvedbe ove scenske pantere. Sem Endrju, gitarista i vođa bendova Big Brother and the Holding Company i The Kozmic Blues Band, dva najpoznatija koja su pratila Dženis, rekao je: “Odrasla je na jugu i bila neprestano suočena sa problemima međurasnih odnosa, koji su 60-ih tek bili načeti. Kada sam je upoznao, zvučala je kao crnačka pjevačica Besi Smit. U američkom kulturnom prostoru, Dženis je predstavljala korak naprijed u shvatanju crnaca od strane bijelaca.” Nažalost, i ova je grupa doživjela isti kraj kao i prethodna, i zbog istog razloga – alkohola i heroina. Ali, Dženis se ne predaje, prestaje sa konzumiranjem droge i formira, ko zna koji po redu bend, Full Tilt Boogie Band, ovog puta bez Endrjua, koji se vratio starim prijateljima da bi ponovo pokušao sa Big Brotherom. Dženis je bila puna entuzijazma, sigurna da je ovoga puta konačno pronašla svoj pravi životni put. Sa mnogo žara i puna energije, marljivo započinje realizaciju svog trećeg albuma pod imenom Pearl (Biser – nadimak kojim su je zvali prijatelji). Ali, tenzije su prevelike, a ona preslaba da bi odoljela izazovu heroina, te ponovo upada u istu zamku. Pearl se pojavio 1971. godine i doživio fantastičan uspjeh, naročito pjesme Cry Baby, Get It While You Can i Me and Bobby McGee (obrada pjesme Krisa Kristofersona), te Mercedes Benz, koju je sama napisala. Zrelost njenog glasa iznenadila je slušaoce punoćom i sposobnošću da se prilagodi svakom mogućem tipu zvuka, bend je zvučao fantastično i postigao zadivljujuću profesionalnost…
View this post on Instagram
BURIED ALIVE IN THE BLUES Dženis, nažalost, nije mogla da uživa u ovom trijumfu. Njeno beživotno tijelo pronađeno je u sobi holivudskog Landmark Motor Hotela 4. oktobra 1970. Ležala je u lokvi krvi, nosa smrskanog pri udaru o komodu. Umrla je sama, uprkos uspjehu i želji da pruži sve od sebe, uprkos ljubavi koju je poklanjala ljudima koji su je okruživali. Nakon jednog od svojih koncerata, izjavila je: “Osjećam se kao da sam vodila ljubav sa hiljadama osoba, a sada znam da se moram sama vratiti kući.” Monstrum, heroin, odnio je još jednu pobjedu. Kremirana je, a njen pepeo je rasut duž obale Maryn Countyja. Imala je 27 godina. Nekoliko sedmica prije smrti nabavila je nadgrobnu ploču Besi Smit, pjevačice koju je obožavala i koja joj je bila uzor i inspiracija. Sudbina je htjela da i njena zadnja pjesma otkrije jedno zlokobno proročanstvo: “Buried alive in the blues”.
GRACIJA 27/2014.
Priredila Snežana Crkvenjaš
