Morisonova muzika, kao i njegov život, bili su objekt obožavanja, skoro religija mnogobrojnih obožavalaca iz cijelog svijeta. Često mu se pripisivala samo njegova “prokleta” strana, puna pretjerivanja zanimljivih u knjigama i filmovima; Džimova stvarna slika je bila mnogo drugačija. Bio je to obrazovan i osjetljiv čovjek, ponekad i stidljiv u društvu žena, istinski pjesnik koji je želio da promijeni svijet, a od tog istog svijeta osuđen pa pomilovan, postavši besmrtan.
Džejms Daglas Morison rođen je 8. decembra 1943. godine u gradiću Melburn na Floridi, kao sin admirala Džordža Stivena Morisona i Klare Klark, koji su radili u američkoj pomorskoj službi. Budući da je rođen u porodici vojnih službenika, često je bio prinuđen da seli iz jedne države u drugu. Zbog odsustva oca, u djetinjstvu je neprekidno bio u sukobu sa autoritetom majke, jedinom tačkom oslonca i porodičnom ikonom. U školi je bio među boljim učenicima, stalno je čitao, bio je pažljiv slušatelj, a tokom privremenog stanovanja u San Francisku postala mu je veoma bliska beat kultura. Sviđalo mu se priređivanje različitih vrsta iznenađenja profesorima i kolegama, pa je znao, na primjer, namjerno da padne niz stepenice i pravi se mrtav. Džim nije mogao da se pohvali srećnim i bezbrižnim djetinjstvom zbog različitih problema, a situacija se drastično pogoršala kada ga je navodno, kako se povjerio bliskom prijatelju, silovao otac. Majka nije htjela da ga sasluša, govoreći mu kako bezočno laže.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
DIONIS Uspjeh je uslijedio odmah nakon izlaska prvog albuma. Muzika Doorsa bila je psihodelični blues-rock apsolutne originalnosti: Manzarek je na klavijaturama uspijevao da stvori zvuk sa motivima vodvilja, boogie woogie i džez; Kriger se savršeno uklapao sa svojom flamenko gitarom, čas ciganskom, čas havajskom. Stvarali su idealnu atmosferu za anđeoski i istovremeno demonski Morisonov glas, začinjen elementima teatralnosti grčke tragedije na koncertima, tako pažljivo praćenim kao da se sam bog Dionis ukazao kako bi publiku naučio ludovanju.
FBI U godinama uspona sa Doorsima Džimov stil života bukvalno je bio “seks, droga i rock and roll”, i to svakim danom sve intenzivniji. Postao je bijesni i razdražljivi alkoholičar, što je bend itekako osjetio. Tokom jednog koncerta u Majamiju 1969, zbog ogromne količine droge i alkohola u sebi, bio je u takvom stanju da je publici pokazivao genitalije i simulirao felacio Krigeru dok je ovaj svirao. Tada je bio i uhapšen zbog opscenog ponašanja, a FBI je već ranije otvorio Džimov dosje zbog njegovih poziva na prestupe i uništavanje.
View this post on Instagram
LOS ANĐELES Daleko od roditelja, koji su preselili u Feniks, dugo godina živio je kod bake i djeda, veoma pobožnih i konzervativnih, pohađajući školu i trudeći se da smanji noćne izlaske. Džim se osjećao nekako skučeno, Florida mu je bila premala u to doba prilično teško za Ameriku, kada je nakon Kenedijeve smrti muzički pokret vapio za osjećajem slobode za sve mlade. Odlučio je da se preseli u Los Anđeles i upiše se na fakultet. Iako su mu roditelji obećali samo novac za stan, učinio je što je želio, slagavši da stan plaća više. Tako mu je ostajalo dovoljno novca da upiše fakultet i ima dovoljno za knjige.
SEKS, FIGURE I PIJANSTVA Džimov prvi susret sa seksom u adolescentnom dobu bio je psihički veoma nesiguran; zabavljao se izrezivanjem figura iz stripova koje je zatim stavljao u različite nedolične položaje. Imao je tada i djevojku, Tendi Martin, sa kojom je veza bila prilično poremećena i frustrirajuća i koju je često prisiljavao da prisustvuje njegovim noćnim opijanjima.
KRVAVI INDIJANCI Jedan od najznačajnijih trenutaka u njegovom životu, kako je sam tvrdio, desio se kada je 1947. sa porodicom putovao u Nju Meksiko. “Prvi put sam otkrio smrt… Ja, moja majka, otac, baka i djed putovali smo kada se kamion pun Indijanaca sudario sa automobilom. Krvavi Indijanci ležali su i umirali svuda naokolo. Bio sam dijete i morao sam da ostanem u automobilu, a otac i djed izašli su da pogledaju. Nisam vidio ništa osim ljudi i jedne zabavne crvene, krivudave linije na zemlji. Ali znao sam šta se dešava, osjećao sam ljudsku strepnju oko sebe. Prvi put sam osjetio strah, činilo mi se kako duše tih umrlih Indijanaca, jedna ili dvije, kruže oko mene i ulaze u moju dušu, a ja sam bio kao spužva, spreman da ih upijem.” Imao je tada samo četiri godine.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
PATRIŠA I PAMELA Džim Morison i novinarka i spisateljica Patriša Kineli obavili su 1970. godine obred sličan vjenčanju, ceremoniju u Wicca stilu (kosmičko spajanje osoba), ali kako je on nije najozbiljnije shvatio, veza nije ni potrajala. Mnogo ozbiljnija i duža bila je veza sa Pamelom Kurson, koju je Džim nazvao “kosmičkom partnerkom”. Upoznali su se u Los Anđelesu 1966, a umrla je tri godine poslije njega usljed predoziranja. Morison i Pamela preselili su se u Pariz u martu 1971, gdje je Džim želio da se posveti samo poeziji i prestati da pije. Umro je u kadi svoje kuće trećeg jula iste godine. Sahranjen je na poznatom pariškom groblju Pere Lachaise. Danas je njegov grob ograđen, a originalna nadgrobna ploča mijenjana je zbog mnogobrojnih grafita fanova, koji ga neprestano posjećuju i kojih je svakim danom sve više. Mnogi biografi tvrde kako je smrt bila izazvana pretjeranom količinom droge, a ljekarski izvještaji govore o srčanom udaru, mada obdukcije nije bilo. Sve što je imao, ostalo je Pameli, koja nije mogla dugo da izdrži bez njega – izvršila je samoubistvo u aprilu 1974. godine.
DROGA I SAMOUNIŠTENJE Džim je i prije formiranja grupe koristio halucinogene droge i pio alkohol u ogromnim količinama. Znalo se desiti da dođe pijan na snimanje, tako se u pjesmi Five to One čak čuje njegovo štucanje. Pretjeranost je bila uobičajena i u seksu, uvijek sa novim partnerkama ili u bijesnim orgijanjima, mada je bio u vezi sa obožavanom Pamelom. Tada se droge poput marihuane i LSD-a nisu smatrale ilegalnim i opasnim, a kako ih je Džim nemilice trošio, postale su veoma popularne kod mladih. Džimu je droga pomagala da pobijedi svoju urođenu stidljivost i nedostatak samopouzdanja. Osjećao se duhovitijim, inteligentnijim, drugačijim i hrabrijim, osjećao je pripadnost jednom ekskluzivnom krugu ljudi. Mogao je da bude infantilno neugodan i okrutan prema prijateljima i prema neznancima. Alkohol je, mnogo više nego droga, naglašavao njegovu mračnu stranu, bacajući ga naizmjenično u depresiju i iracionalnu euforiju, što mu se sviđalo i što ga je uzbuđivalo. Eksperimentisao je sa različitim “koktelima”, odlazio u pustinju kako bi probao čisti meskalin jer je čitao o njegovim efektima istinskog ludila, gutao je LSD kao bombone – bio je na putu samouništenja.
ŽIV! Priču o životu Džima Morisona pretočio je 1991. godine Oliver Stoun u biografski film The Doors, gdje ga je sjajno odigrao Val Kilmer. Najbliži Džimovi prijatelji smatraju kako ga je film iskrivljeno i samo djelimično prikazao. Rej Manzarek prekinuo je saradnju sa slavnim režiserom nakon što je ovaj odbio da promijeni neke spektakularne, ali nerealistične scene. Mnogi vjeruju kako Morison negdje tajno živi sa Pamelom, pogotovo nakon što se pojavila knjiga francuskog grafičara Žaka Rošara Vivo!, u kojoj tvrdi kako mu je Džim povjerio, kada ga je 1980. sreo u Parizu, da je inscenirao vlastitu smrt zbog ogromnog tereta popularnosti. Na stranu priče, legenda o Džimu Morisonu, kao i one o Elvisu, Merilin i Džejmsu Dinu, živjeće vječno. Platili su besmrtnost sopstvenim životima. Lijepo je pomisliti kako je ta cijena u Džimovom slučaju služila za kupovinu karte u jednom pravcu za put u zemlju iza Vrata.
GRACIJA 39/2014.
Priredila Snežana Crkvenjaš
