Knjiga Edie: Un American Biography, koju su napisali Džin Stejn i Džordž Plimpton, pojavila se 1994. godine, opisujući kako je Edi “meteorski” osvojila njujoršku scenu iako nije posjedovala nikakve posebne talente. Edina osjetljiva psiha jednostavno ju je gurnula i vodila ka anoreksiji i nimfomaniji i kraju tipične zavisnice – smrti usljed pretjerane doze barbiturata. Interesantna je narativna formula knjige – priča o Edinom životu ispričana je kroz mnogobrojne intervjue. Tako o njoj govore: Džon Kejdž, Truman Kapot, Pati Smit, Lu Rid, Bob Dilan, Gregori Korso, Norman Majler, Gor Vidal i, naravno, Endi Vorhol. Uz ta imena pojavljuju se i neka manje poznata iz karavana zvanog Factory: doktor Roberts, poznat po svojim “magičnim injekcijama kojim je pokretao srca nevjerovatnih ljudi”, mračni pornoglumac Džo Dalesandro, travestit Kandi Darling, koji je umro usljed predoziranja hormonima… Galerija nevjerovatnih likova “kreativnih i divnih”, uvijek budnih zahvaljujući pilulama, i pod neprestano budnim, hladnim okom kamere Endija Vorhola.
SHE’S SO FABULOUS! Dejvid Dalton, Vorholov asistent, prisjeća se kada je, u proljeće 1965. godine, prvi put vidio Edi: “Na jednom sam veoma posjećenom partiju, a tu je i gomila pisaca sa govorljivim Normanom Majlerom na čelu, bučni i neugodni kolekcionari umjetnina Bob i Etel Skul, pa poznati frizeri…, čitava galerija njujorških najviđenijih lica tog doba. Svi su puštali kosu, nastojeći biti u modi i pokušavajući da se istaknu. Tu je i Endi Vorhol – u svojoj srebrenoj čauri pasivnosti i nijemosti. Poznavao sam ga, moja sestra i ja bili smo njegovi prvi umjetnički asistenti. Sa njim je i njegov tadašnji pomoćnik Žerar Malanga, sa Bejbi Džejn Holzer, članovi Endijeve svite. Uobičajeni dokoni i redovni posjetioci, koji su ‘osam dana nedjeljno’ ugodna ‘podloga’ na svakoj zabavi. Odjednom se pojavila jedna čudna djevojka u crnim, pripijenim helankama, prugastoj majici kratkih rukava i ogromnim naušnicama. Svojim neobičnim ptičijim pokretima izvela je piruetu do sredine prostorije i nastavila se okretati oko sebe. Začuo se nečiji kratak smijeh i pitanje šta se dešava sa tom jadnom djevojkom. Nisu bili svjesni da se tada cijeli Edin svijet počeo okretati, njen svijet nalik na vrtešku – možete se popeti, a možete stajati sa strane i posmatrati. A Endi, odjednom probuđen iz svoje indiferentnosti, ustao je i opčinjen progovorio: ‘She’s so fabulous! Ko je ona?’”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
SAVRŠENA KANDIDATKINJA Betsi Džonson, kostimografkinja filma Ciao! Manhattan, ovako je se sjeća: “Endi je znao da je u njoj pronašao nešto jedinstveno, izvanredno. Edi je predstavljala jedno cijelo doba, dovoljan je bio onaj njen rasijani pogled sa pet pari lažnih trepavica, sjaj na usnama, teška šminka, frizura Vidala Sassoona. Sem nevjerovatnog izgleda bila je pametna i imala iza sebe strašnu životnu priču. Bila je savršena kandidatkinja, mlada, prelijepa, u Endijevim je rukama oslikavala ono vrijeme, a bila je sposobna i da stoji na svojim nogama. Padala je i dizala se, u svakom slučaju je bila jedinstvena i vječna. To vrijeme je bilo tako intenzivno, a Edi je morala da bude viđena na svakom mjestu gdje se nešto dešavalo, na ulici, u teatru… Uvijek u centru pažnje. Endi je volio da se okruži osobama koje su znale da žive, koje su radile sve što su željele, a Edi je bila upravo takva.”
ENDI & EDI Truman Kapot je tvrdio da je Vorhol htio biti Edi. “Veoma bi mu se sviđalo da je mogao biti sve ono što je ona bila: lijepa aristokratkinja, toliko obuzeta samom sobom da je privlačila pažnju i dopadala se svima na prvi pogled. Jedno vrijeme su čak i fizički nevjerovatno ličili, oblačili su se na isti način, imali sličnu frizuru i neprestano bili zajedno, nerazdvojni danju i noću. Voljeli su se. Edi je bila čista inspiracija, seksi, androgena, kao 14-godišnji dječak koji se sviđa homoseksualcima. Za Vorhola je predstavljala jedno divno djelo pop umjetnosti koje hoda.”
Ultra Violet, umjetnica i (ne)prijateljica Endija Vorhola, izjavila je: “Edi je bila sjajna, ali kada biste je posmatrali izbliza, mogli ste da uočite nešto uznemiravajuće, a to je jedna čarobna preplašena životinja, praćena, drugim riječima – ubijena od strane Vorhola i sačuvana kao trofej, kao glava srne izložena na zidu u kući strastvenog lovca.” Kada je Endi čuo za njenu smrt, kažu da je reagovao tako kao da je čuo informaciju o događaju sa neke druge planete.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
DJEVOJKA IZ SANTA BARBARE Sedma od osmoro djece, Edi je bila bogata nasljednica, rođena u aristokratskoj porodici u Santa Barbari 20. aprila 1943. godine. Djetinjstvo, obilježeno tragičnim epizodama, provela je na prostranom kalifornijskom ranču kao pomalo divlja i izgubljena životinja. Otac Frensis Mintum Sedžvik patio je od manično-depresivnih psihoza i fobija, a majka Alis Delano de Forest, jedna slabašna žena, nije imala nikakvog autoriteta. Edi, kao i ostala djeca, nije mogla pobjeći od neprestanog očevog uznemiravanja: “Od moje devete godine nije mi davao mira”, prisjećala se u filmu Ciao! Manhattan. Brat Minti je kao 15-godišnji alkoholičar smješten u psihijatrijsku bolnicu na Menhetnu, nakon što su ga pronašli u Central Parku gdje drži govor nepostojećoj publici. Kao 26-godišnjak izvršio je samoubistvo vješanjem. I brat Bobi, koji je imao psihičkih problema, mlad je izgubio život – završio je pod točkovima autobusa vozeći bicikl.
Edi je prvi put smještena u bolnicu 1962. godine zbog jednog oblika anoreksije. Nakon godinu dana, dok je na Kembridžu studirala vajarstvo i družila se sa najbriljantnijim studentima, triput sedmično je odlazila psihijatru. Preselila je u Njujork 1964. godine.
NESIGURNOST Viktor Bokris, Vorholov prijatelj, hrabri branitelj i autor njegove biografije po imenu Warhol: The Biography, kao i drugih knjiga o ličnostima iz tog perioda, kao što su Lu Rid, Blondi, Kit Ričards, kaže: “Griješe oni koji okrivljuju Endija za Edino drogiranje, ona je uzimala amfetamine i prije svog dolaska u Factory. Kao što je pogrešno tvrditi da je u Endijevom studiju bilo heroina.” Bokris tvrdi da se Vorhol veoma razljutio kada je pročitao ovu knjigu. Iako je volio i negativne kritike, u ovom slučaju mu se mnogo toga nije dopadalo, naročito kada se radi o riječima koje je navodno Edi izgovorila o njemu i heroinu. Stejn i Plimpton bili su dvoje konzervativaca koji su preko Edi napadali Vorhola. Bokris se sjeća: “Kada je Edi upoznala Vorhola bila je jedna bogata i izgubljena djevojka, sa velikim društvom gej prijatelja, i nije mogla da se pohvali nekom osobnošću. Bila je dobra osoba, veoma velikodušna, ali nevjerovatno nesigurna i konfuzna kada je u pitanju egzistencija. Vrlo brzo je potrošila porodični novac, bila stalno drogirana i nikada nije jela. Endi je upotpunjavao osobe koje je volio, te je to učinio i sa Edi.”
BOB DILAN Endi joj je pružio mogućnost da živi, Edi ju je odbacila i ostavila ga zbog Boba Dilana. Htjela je da bude pjevačica grupe Velvet Underground, koju su formirali Vorhol, Lu Rid i Džon Kejl. Ali, nije znala da pjeva, te je njeno mjesto zauzela Niko. Factory je bio svijetli centar umjetnosti, a kako bi se ostalo sa Endijem, bilo je potrebno posjedovati snažnu dozu lične snage. Edi je bila talentovana, lijepa, uprkos alkoholu i drogama, ali je bila slaba i Niko je uspjela da je jednostavno svrgne sa njenog trona muze.
U to vrijeme se u samo jednoj godini moglo sve promijeniti. Niko je donijela jedan novi stil u 1966. i kasnijim godinama. Ako je Edi bila hot, Niko je bila cool. Edi je bila djevojka, a Niko je žena. Neosjetljiv na napuštanje, Endi ju je sasvim izolovao, te je Edi počela da gubi tlo pod nogama. Preselila je u Čelsi hotel (gdje je jedne večeri izazvala požar u svojoj sobi, ne ugasivši cigaretu) i bijesno prešla u Dilanov klan, sanjajući o nastavku glumačke i početku pjevačke karijere. Bob Dilan je uvijek negirao postojanje bilo kakve sentimentalne veze sa Edi, ali mu je poslužila kao inspiracija za neke njegove pjesme, kao Like a Rolling Stone, Just Like a Woman, Leopardskin Pillbox Hat. Kako nije mogla da podnese Dilanov brak sa Sarom Lounds, uprkos datim obećanjima, Edi za njega nije ni glumila ni pjevala.
SIROTA MALA BOGATAŠICA Razočarana zbog neuzvraćene Dilanove ljubavi, Edi se upustila u burnu vezu sa svojim prijateljem Bobijem Njuirtom i tada je heroin postao dio njenog života. I on ju je na kraju ostavio, ne mogavši da prati njeno ludilo i da se borit sa zavisnošću. To je bio početak kraja, možda i kraj jedne epohe. Djevojka koja je dominirala svijetom sa stranica časopisa Vogue, uprkos tome što ju je hram mode držao na distanci zbog droge, počela je da se raspada na komadiće. Sirota mala bogatašica vratila se svojoj porodici u Kaliforniju. Zdravstveno stanje se sve više pogoršavalo i uslijedili su Edini odlasci u bolnicu. Lokalna policija ju je 1969. uhapsila zbog posjedovanja droge, te je premještena u Cottage Hospital u Santa Barbaru. Tu je upoznala pacijenta po imenu Majkl Post, za kojeg se udala u julu 1971. godine. Iste godine, 16. novembra, muž ju je ujutro našao mrtvu u krevetu. Uzrok smrti: akutno trovanje barbituratima.
HAOS ŽIVOTA Svi muškarci odreda htjeli su da je odvedu u svoj krevet, tretirali su je kao seksualni objekat, te je Edi zbog toga voljela da se druži sa homoseksualcima. S druge strane, sa Edi je bilo veoma teško ostvariti sentimentalnu vezu zbog njene neprestane potrebe za bijegom iz sopstvenog haosa. A malo koji muškarac bi dobrovoljno htio da se upusti u takvu avanturu. Tako su na kraju, ipak, svi bježali. Nosila je odmalena teret seksualnog zlostavljanja i nije mogla da očekuje spokojnu i mirnu egzistenciju. Iako inteligentna i kreativna, nije znala živjeti. U sebi je nosila svu nesreću ovoga svijeta. I prerano nesrećno završila. Još uvijek nije zatvorena rasprava o načinu Vorholovog uticaja na Edi. Zna se da je sa njim snimila u 11 filmova koji su je proslavili u njujorškom andergraundu, koji je tih godina predstavljao najzanosniji svjetski umjetničko-kulturalni scenario. O tome da je njihov odnos bio uništavajući za Edi, misterija je i dalje prisutna, a mišljenja i danas potpuno suprotna.
GRACIJA 62/2015.
Priredila Snežana Crkvenjaš
