Tekst i foto Edin Krnić
Shiraz je glavni grad iranske provincije Fars, koja je pravo blago persijske kulture i nezaobilazna destinacija za sve koji kroče na tlo Irana. Neki ga nazivaju “grad cvijeća”, jer se na svakom koraku mogu vidjeti prelijepi parkovi i bašte prepune različitog cvijeća u kojima preovladavaju ruže svih boja. Ima 1,5 milion stanovnika, ali se ne stiče utisak da se nalazite u milionskom gradu, jer velikih gužvi nema dok se krećete njegovim ulicama. U Shiraz sam stigao ranim jutarnjim letom iz Isfahana. Let je trajao 80 minuta, a na izlasku iz aerodromske zgrade je bilo na stotine taksista koji nude prevoz i hotelski smještaj. U Iranu, za razliku od mnogih država, veoma je teško rezervisati hotel jer je nemoguće platiti Master, Visa ili American Express karticom. Ovdje funkcionišu samo kartice izdate u Iranu.
Uzimam taksi i kažem mu da me vozi do Vakil Bazara, a tamo ću se nekako snaći. I bio sam u pravu, bilo je hotela na svakom koraku, tako da je izbor bio veoma lak. Nakon što sam se smjestio, izlazim u grad kako bih počeo obilaziti znamenitosti. U samom centru je sve blizu, sve se može obići pješke. Da bi se posjetila svaka kulturno-istorijska znamenitost potrebna su dva do tri dana, u zavisnosti od tempa obilaska. Prva kulturno-istorijska znamenitost koju sam posjetio je bila tvrđava Arg of Karim Khan. Ovdje sam kupio kombinovanu kartu za tvrđavu, Pars muzej i Vakil Bath. Za obilazak ove tri znamenitosti dovoljna su tri sata jer se nalaze u krugu od 300 metara. Tvrđava je renovirana sa unutrašnje i spoljne strane, a jedan dio utvrđenja u kome se nalazi puškarnica je vidno potonuo u zemlju i izgleda nakrivljen poput čuvenog tornja u Pizi. Iako je puškarnica prilično potonula, a samim tim se i razdvojila od utvrđenja, pukotine su sanirane identičnim žutim opekama, tako da izgleda kao da je namjerno sagrađena ukrivo i najveća je atrakcija za turiste koji žele neobičnu fotografiju. U unutrašnjem centralnom dijelu utvrđenja je prelijepa fontana, a oko nje zasadi pomorandži i cvijeća. Restauracija tvrđave je još u toku, ali to ni najmanje ne smeta kako bi se uživalo u obilasku. Muzej Pars je takođe okružen fontanom i visokim stablima pomorandži. Ukoliko ne želite odmarati u prelijepoj bašti, za obilazak muzeja je dovoljno dvadesetak minuta, odakle vas put vodi prema Vakil hamamu. U njemu je voštanim figurama slikovito napravljena retrospektiva korištenja hamama i bilo je pravo zadovoljstvo provesti ovdje jedan sat, koliko je dovoljno da se obiđu sve prostorije bez imalo žurbe. Tik uz Vakil hamam nalaze se i čuvena Vakil džamija i Vakil bazar. Vakil džamija je sagrađena u tipičnom persijskom stilu, sa velikim centralnim ivanom, najvećom otvorenom prostorijom za obavljanje namaza. Vakil džamiju najviše ukrašava čuvena persijska keramika u kombinaciji 12 boja, gdje najviše preovladava tamnoplava.
Od začina do čuvenih persijskih ćilima
Vakil bazar je posebna priča, a ponuda je, kao u mnogim islamskim državama, toliko velika da jednostavno ne znate šta kupiti. Od raznih jeftinih začina i čajeva, gdje za desetak eura možete kupiti spektar različitih začina i čajeva, do čuvenog iranskog šafrana koji se prodaje u gramima jer je cijena od 11.000 do čak 35.000 američkih dolara za kilogram. Zbog toga su najpopularnija premium pakovanja od 0.5 do 4 grama. Osim začina, najviše pažnje privlače čuveni persijski tepisi i ćilimi iz Tabriza i Koma. Dobar ručno rađeni svileni tepih može stajati i do 30.000 dolara, dok su mašinski puno jeftiniji, a cijena varira od veličine i dizajna. Što se ćilima tiče, cijene variraju od 50 do 1000 dolara, u zavisnosti od kvaliteta, kvadrature, dizajna i načina izrade. Najskuplji su sitno rađeni sa velikim brojem detalja. Svi tepisi i ćilimi moraju biti istkani tako da se sve strane podudaraju, i svaki detalj mora biti identičan onome sa suprotne strane. Popularne su i umjetničke slike manjih formata izrađene na kosti kamile. Podloga za sliku se pravi tako što se kamilja kost samelje u prah, a posebnom tehnikom i hemijskim sredstvima ponovo se vraća u stanje kosti, ali u pravougaonom obliku i već spremnom za slikanje. Najpopularnije su slike sa motivima džamija, medresa, pustinjskih karavana te nezaobilaznog persijskog poete i filozofa Rumija. Cijena jednog ovakvog umjetničkog djela varira između 50 i 200 eura, a okviri i paspatu su unikatni te slikama daju posebnu ljepotu i dodatnu vrijednost. Ne preporučujem kupovinu slike bez originalnog okvira, jer je isti ili sličan nemoguće naći bilo gdje osim u Iranu. Nedaleko od centra grada nalazi se Mauzolej čuvenog persijskog pjesnika Muhameda Šemsudina Hafiza koji je rođen u Shirazu. Još kao dječak naučio je Kur’an napamet, slušajući svoga oca dok je učio Kur’an, i tako je dobio pseudonim Hafiz Shirazi koji je koristio do kraja života. Znao je napamet i sva djela Mevlane Rumija. Bio je velika inspiracija mnogim evropskim piscima, a posebno njemačkom filozofu, piscu i pjesniku Geteu.
Grad cvijeća
Kako je Shiraz poznat kao grad cvijeća, u njemu se nalazi nekoliko prelijepih parkova i bašti koje su nezaobilazne za sve koji dođu u ovaj grad. Nastavljam ka čuvenoj bašti Eram (Baq e Eram), koja je od 2011. od zaštitom Unesco-a. Bašta se prostire na 12,7 hektara, a u njoj su zasađene biljke iz mnogih zemalja svijeta. U centralnom dijelu su fontana i prelijepa kuća Kavama izgrađena u tradicionalnom persijskom stilu. Ovdje se lokalni mještani sakupljaju kako bi pobjegli od visokih temperatura u gradu, jer su u Eramu temperature niže za desetak stepeni. Nakon Eram bašte, odlazim do Qur’an Gate, da bih ovaj dan završio posjetom Zinat ol Molk kuće. To je mjesto gdje se možete lijepo odmoriti nakon cjelodnevnog razgledanja grada, popiti čaj ili kafu sa šafranom te uživati u prelijepom ambijentu i arhitekturi. Dan završavam odlaskom u restoran Joulep, na trgu ispred džamije Vakil. U ponudi je samo lokalna kuhinja, izvanredni domaći kolači i torte, te još bolja limunada sa aromom šafrana, dok na kraju možete izabrati jednu od 12 vrsta kafa, među kojima je najpopularnija sa šafranom. Može se poručiti prava turska kafa koja se kuva na vrelom sitnom pijesku, što joj daje poseban ukus i aromu. Sjutra planiram obići čuvenu medresu Khan, Ali Ibn Hamzeh Holy Shrine, Kur’an gate, Shah-e-Cheragh Shrine, te čuvenu i meni najljepšu Nasir Al Mulk džamiju, koja je narodu poznatija kao Pink džamija, a koju treba posjetiti među prvima. Zašto baš ona prva? Zato što između 8, 30 i 9,30 u prostorije džamije kroz vitraž prodiru sunčevi zraci koji daju nevjetovatan efekat u unutrašnjosti, a najviše se prelivaju pink, crvena i plava jer su stakla na prozorima baš u tim bojama. Samo se u ovih sat vremena može uživati u ovom nevjerovatnom koloritu, dok je u ostatku dana nemoguće vidjeti ovaj efekat.
Posebne procedure i besplatne usluge
Nakon Nasir Al Mulk džamije odlazim u medresu e-Khana koja je udaljena samo 350 metara od džamije. U središtu medrese je prelijepi bazen oko koga su posađene gorke pomorandže kojih ima u cijelom Shirazu. Nakon medrese odlazim u čuvenu Shah-e-Cheragh Holy Shrine. Ulazi se uz posebne procedure, a kameru je nemoguće unijeti bez posebne dozvole. Ista je procedura u još dva vjerska objekta u Iranu, a to su Ali Riza Holy Shrine u Mashhadu (Mašad) te Fatima Masumeh Shrine u Qomu (Kom). Žene preko hidžaba obavezno moraju obući čador, dok muškarci moraju biti pristojno obučeni. Na samom ulasku će vas radnici obezbjeđenja pitati odakle dolazite, kako bi pozvali ovlašćenog vodiča koji će vam u obilasku kompleksa pokazati i objasniti sve vezano za sam kompleks. Vodiči pojedinačno govore mnoge svjetske jezike, tako da je tu uvijek neko ko osim farsi jezika govori i japanski, ruski, arapski, kineski, engleski, turski, njemački, španski ili italijanski jezik. Za razliku od mnogih zemalja svijeta, ovdje vodiči lokalci posao obavljaju iz ljubavi prema gradu i državi, te se za njihove usluge ne daje novac niti ga uzimaju ukoliko bi im ponudili. Kako sam se s ovim susrijetao u Mashadu i Qomu, iz razgovora sa njima sam zaključio da su svi visoko obrazovani, najviše je ljekara, advokata, profesora na univerzitetima te prosvjetnih radnika u srednjim i osnovnim školama. Sve funkcioniše besprijekorno i muškarce vodi muški vodič, dok je za djevojke i žene obavezan ženski vodič. U objekte nije dozvoljen ulazak u obući, koja se može ostaviti na čuvanje na svakom ulazu ili nositi u kesi ili torbi. Ukoliko pri sebi imate kameru ili neke od stvari koje su zabranjene, možete ih ostaviti na čuvanje i podići prilikom izlaska. Želim da napomenem da se ništa od ovoga ne plaća i da je nemoguće bilo kome dati novac za uslugu koju je obavio. Danas sam imao veliku sreću jer sam u Nasir Al Mulk džamiji upoznao Sayyed Hamed Hakima, koji je iz Isfahana a u Shirazu radi kao imam. Mlad je, sposoban i veoma komunikativan. Sa njim sam proveo oko šest sati, te mi je osim Nasir Al Mulk džamije, Shah-e-Cheragh Holy Shrine pokazao još i Ali Ibn Hamzeh Holy Shrine, gdje me je na kraju našeg razgledanja ugostio iranskim kolačima i čajem. Sayyed Hamed Hakim je samo jedan od mnogobrojnih Iranaca koji će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi vam uljepšali boravak u ovoj predivnoj zemlji, kolijevci svjetske civilizacije.
