spot_img

Edita Dautović: Ne dijelim stvaralaštvo na muško i žensko

“Momenat inspiracije traje koliko bljesak munje, i koristim svako pomagalo kako bih misao zabilježila. Moje misli naviru i teže tako ponekad nečemu nedostižnom za mene. Želim napraviti dobro djelo. Biti kosmopolitkinja, učiniti srećnima sve čitaoce i aktere moje pisane riječi, ne samo sebe”, kaže pjesnikinja i preduzetnica Edita Dautović

spot_img

Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković

Nova zbirka pjesama Edite Dautović Našli smo jedno drugo uskoro će ugledati svjetlost dana, a pjesma Samo sam tebe voljela je i prije izlaska knjige oduševila sve koji su je pročitali u rukopisu. Uspješna preduzetnica je prve stihove napisala još u osnovnoj školi, a u intervjuu za Graciju kaže da je pisanje njena katarza, da je pokreće ljubav bližnjih i da se podrazumijeva njihovo apsolutno povjerenje.

Počeli ste rano da pišete poeziju, još u drugom razredu osnovne škole, i nastavili za svoju dušu. Dosta kasno ste, međutim, odlučili da objavite prvu zbirku. Zašto ste toliko čekali?
– Ljubomorno sam dugo čuvala svoju poeziju samo za sebe, jer je riječ o osobenosti mojih pjesama, pošto sam pisala kako se osjećam, šta naslućujem, ili mi se dešava. Treba uživati u trenutku stvaranja, sve je kasnije u zanatu koliko strpljivo brusiš, kitiš i uljepšavaš. U mojoj prvoj zbirci pjesama nalaze se i pjesme iz doba osnovne škole, koje sam tada pisala. Put do izlaska prve zbirke nije bio lak, ali želja je pobijedila, a rad se isplatio. Poetsko stvaralaštvo i zanos su se isplatili mnogo godina kasnije. Tokom fakultetskih dana drug je uspio da me ubijedi da dam rukopis na provjeru i da razmislim dobro, da bi bio red da objavim prvijenac. Poslušala sam njegov savjet, i ubrzo nakon toga izašla je moja prva zbirka poezije. Pisanje je za mene jako bitno i dragocjeno. Pisanje je moja katarza. Pokreće me ljubav mojih bližnjih i podrazumijeva njihovo apsolutno povjerenje. Shvatila sam da kad uradimo ono čega se najviše plašimo najviše dobijemo u životu. Strah je dolazio iz neizvjesnosti, a hrabrost iz izazova. Moje želje i snovi često postanu stvarnost.
Osim zbirki poezije Čula (2002) i poeme Ofelijine suze (2010), objavili ste i Sagu o Pavi i Ahmetu. Zašto ste se odlučili baš za taj motiv iz naše kulturno istorijske baštine?
– To je nešto što mene inspiriše. Obraditi mit koji je star preko 350 godina je bio za mene izazov. S ovim mitom sam se susrela kao djevojčica, od svoje nane i priča koje je ona nama prenosila. Tada sam prvi put čula za tu interesantnu priču, bila sam ponosna i počastvovana jer govori o našim precima, jer mi potičemo od naše čuvene Pave. Kasnije sam istraživala naša prezimena i s vremenom sam otkrila da potiču od Pave i Ahmeta. U principu sam se držala samo legende, jer nijesam htjela da se bavim istorijskim činjenicama, već da obradim mit, kao takav, i ljubav. Dok sam pisala, više slušala sam taj unutrašnji glas. Kada sam krenula sa promocijama, negdje sam imala to unutrašnje talasanje, zapitala sam se kako će publika odreagovati, da li je dovoljno dobro to što sam napisala. Željela sam da posvetim knjigu svom ocu i da na taj način dam taj neki doprinos mom porijeklu.
Vaše pjesme su zastupljene u crnogorskim zbornicima i antologijama savremene književnosti. Pored toga, autorka ste i urednica trojezične antologije Pjesnička svitanja (2022), u kojoj su objavljene pjesme 42 autora i autorki. Kako ste odlučili da objavite pjesme mladih, još neafirmisanih autora?
– Ovo je jedan lijep projekat, na kojem se zahvaljujem donatoru koji je prepoznao njegov značaj. U zbirci imamo jedan umjetnički pluralizam, jednu antologiju kvaliteta i raznolikosti. Pisana riječ, satkana kroz stihove multikulturalnog stvaralaštva u Crnoj Gori, je kvalitetno oruđe kulture svakog društva. To pokazuje i ova zbirka, u kojoj je zastupljeno preko 40 pjesnika i pjesnikinja iz Crne Gore. Zbirka poezije Pjesnička svitanja je krajnji rezultat projekta Poezijom manjina do mutikulturalnog bogatstva, projekta koji je finasijski podržan od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava. Zbirka je trojezična (crnogorski-srpski-hrvatski-bosanski, albanski i turski jezik. Izdavač zbirke je Spirit Art Montenegro. Svaka pjesma predstavlja cjelinu za sebe. Čitajući ih zapažate da je poezija spoj stvarnog života i unutrašnjih impulsa autorki i autora, a možete osjetiti da ne postoji ništa što je nerealno. Skoro sve pjesme, na neki način, predstavljaju osvjetljavanje različitih aspekata ljudskog postojanja, kroz stvaralačku misao i maštu. Ono što Crnu Goru čini jedinstvenom jeste njeno multikulturalno bogatstvo, odnosno stvaralaštvo naroda kako većinske, tako i manjinskih etničkih zajednica. Potrudili smo se da promovisanjem poezije i pojedinaca kroz umjetnost i stvaralaštvo oslikavamo duh i tradiciju Crne Gore. Svaki narod i svaka država treba da njeguje i čuva svoju tradiciju i vrijednosti, posebno u kontekstu doprinosa razumijevanju prošlosti, kao i mjesta i uloge svakog subjekta u procesu oblikovanja budućnosti. Autori i autorke pjesama dolaze iz svijeta odraslih i kroz stihove su predstavili ljubav, tradiciju, zavičaj, porodicu, prijateljstvo… Takođe, predstavili su i svoja najdublja osjećanja nostalgije, sjete, žala, tuge, sreće, kajanja…

“Pretežno pišem o ljubavi, melanholiji, patnji, distanca na sadržaj svakodnevice, tačnije materijalnog i prolaznog”

Gdje nalazite inspiraciju?
– Kada naiđe momenat inspiracije on traje koliko i bljesak munje… I koristim svako pomagalo kako bih misao zabilježila. Moje misli naviru i teže tako ponekad nečemu nedostižnom za mene. Želim napraviti dobro djelo. Biti kosmopolitkinja, učiniti srećnima sve čitaoce i aktere moje pisane riječi, ne samo sebe. Moje misli stvaraju riječi koje izgovaramo, osjećanja koja ne prepoznajemo, postupke od kojih se plašimo, ponekad smo ozareni, ponekad tužni, po koja suza se pusti. Reakcije su naročito značajne, jer su to misli koje su nas natjerale na interakciju.

Šta su najčešće teme, odnosno motivi Vaših pjesama?
– Pišem poeziju ne samo o sebi, nego generalno o društvu, prijateljima, nekim pojavama, o svojoj domovini, o razdvojenosti na relaciji Prijepolje-Podgorica, ta neka nostalgija, sjeta. Nijesu sve pjesme autobiografske, ali takav sam tip stvarateljke koja ipak želi da to sazri. Ljubomorno čuvam to samo za sebe, pa onda dopustim drugima. Pretežno pišem o ljubavi, melanholiji, patnji, distanca na sadržaj svakodnevice – tačnije materijalnog i prolaznog.
Da li Vam je bliska podjela na muški i ženski rukopis?
– Lično ne osjećam neku razliku između muškog i ženskog stvaralaštva ili književnosti, ali sigurno da postoje razlike. Kao poetesa tako sam lansirana kao princeza na zrnu graška i nijesam to osjetila dok trajem na književnoj sceni. Imam svoje fanove, pratioce, ljubitelje mog stvaralačkog opusa i to mi ne dozvoljava da razmišljam o podjelama na muško i žensko pismo (pero). Iako sam kao mlada djevojka prošla rodne studije i susretala se sa tumačenjem i svetih knjiga i određenih književnih djela na ženski način. I to je za današnje vrijeme kada sve više govorimo o rodnoj ravnopravnosti legalno i legitimno. Jer nemamo svi srećnu zvijezdu vodilju, susreću se žene različitih profesija sa raznim izazovima, pa zasigurno i u književnosti. Navešću primjer: izuzetno volim Ničeovu filozofiju, ali ga umijem analizirati i kroz žensku prizmu.
Završili ste četvrtu zbirku pjesama Našli smo jedno drugo. Kada možemo očekivati i zvaničnu promociju?
– Poezija je namijenjena za odraslu čitalačku publiku i svako se može pronaći, jer je životna. Za pjesmu Samo sam tebe voljela, koja će se naći u ovoj novoj zbirci, do sad mi je desetak kolega/ca po peru, koji su imali prilku da je čuju, reklo To je moja pjesma, to je za mene pisano, kako si mi pročitala misli. Uvijek, naročito kada je ljubavna poezija u pitanju, može svako da se u nekom momentu pronađe u nekoj situaciji ili stihu. I to je dovoljno da se pokrene lavina emocija prema toj pjesmi. Publika prepoznaje iskrenost i gaji određene simpatije prema mojoj poeziji. Jer postoji određena empatija u mojim pjesmama prema društvenim pojavama na koje ne možemo ostati ravnodušni, vrijednostima koje su se poremetile. A najnovija zbirka će biti promovisana u narednim mjesecima. Našli smo jedno drugo je moje ostvarenje u ovoj godini. Moja poezija prevedena je na više stranih jezika.
Vlasnica ste Agencije za nekretnine Millennium u Podgorici, predsjednica Udruženja preduzetnica Crne Gore i jedna od osnivačica Balkanske mreže žene I love Balkan. Iz perspektive uspješne preduzetnice i rada u tim organizacijama, kako biste ocijenili sadašnju poziciju žene koja želi da se uspješno bavi svojim poslom u Crnoj Gori i okruženju?
– Poslovno okruženje u kome preduzetništvo danas funkcioniše značajno se razlikuje od onog u prošlosti. Položaj žena u poslu u Crnoj Gori tokom posljednjih desetak godina se mijenja u pozitivnom smislu. Ako uporedimo i statističke podatke iz 2011. godine kada je Monstat objavio da je svega 9,60% žena vlasnica biznisa, sad u 2023. ih ima skoro 25%. Međutim, postoje djelatnosti, zanimanja i oblasti društvenog i političkog života gdje je učešće žena i dalje malo zastupljeno. Preduzetništvo svoju reafirmaciju doživljava u zemljama koje se vraćaju otvorenoj tržišnoj privredi, to je slučaj i sa Crnom Gorom. Ono je u njima nada za hiljade ljudi i žena koji su bez posla i koji žele da pokrenu sopstveni biznis i tako riješe problem egzistencije svoje porodice i daju doprinos bržoj promjeni privredne strukture i definitivnom napuštanju zaostalosti i siromaštva. Ako bih sad načinila paralelu od prije 17 godina, kada sam započinjala svoj biznis, i sada – primjećujem razliku. Tada se malo pričalo o ženskom preduzetništvu, nije bilo podsticajnih mjera, a sada je situacija mnogo bolja. Nažalost, nije se uradilo onoliko koliko se moglo. Nije u pitanju novac, već neshvatanje značaja ženskog preduzetništva i njegovog pozitivnog uticaja na zapošljavanje, a time i bolji život porodica. Uprkos svemu, želim ovom prilikom da istaknem da sam jako srećna kao preduzetnica, jer imam mogućnost da upravljam svojim vremenom, organizujem se na svoj način i kreatorka sam kompletnog posla u svojoj kompaniji. Imam fleksibilno radno vrijeme, mogućnost rada od kuće, skraćeno radno vrijeme, odsustvo sa posla zbog edukacije, sajmova, konferencija, foruma, sipozijuma. Smatram da mi to ne bi mogao priuštiti nijedan drugi vid zaposlenja.

-
“Volim da pišem i to mi je veliko ispunjenje, jer na taj način se oslobađam od nagomilanog poslovnog stresa koji se svakodnevno akumulira. Pisanje mi je jedan vid pročišćenja i čini me zadovoljnom”

Šta biste savjetovali ambicioznoj mladoj ženi, kako da uspije u društvu punom predrasuda i barijera?
– Ja sam dobar primjer žene koja je došla iz male sredine, tačnije iz Prijepolja, gdje postoji zastupljenost različitih kultura i tradicija, i uspjela sam da se afirmišem i ostvarim u Podgorici. Počela sam da se bavim preduzetništvom kada ono nije bilo izrazito prepoznatljivo na našim prostorima i kada nije bilo atraktivno. Ne dozvolimo nikome da kaže da žena nešto ne može da uradi. Mi žene smo mnogo jače nego što mislimo.
Koliko je bitno povezivanje i umrežavanju preduzetnica u zemlji i regionu?
– Udruženje preduzetnica Crne Gore ohrabruje sve žene u Crnoj Gori da pronađu ličnu motivaciju i da se uključe u preduzetničke aktivnosti. Cilj je povezivanje preduzetnica na lokalnom, regionalnom, nacionalnom i međunarodnom planu na osnovu identifikovanja domaćih preduzetnica kroz članstvo u udruživanje, kao i podsticanje razvoja sopstvenih preduzetničkih ideja, mogućnosti, potreba članica i udruženja (kroz druženje, izložbe, sajmove, putovanja i dosadašnje obrazovanje i samoobrazovanje članica udruženja). Udruženje je značajno ne samo za preduzetnice, koje svojim primjerom daju podstrek ženama da se upuste u poslovni svijet, već i za sve žene u Crnoj Gori, za cjelokupnu privredu u kojoj žena doprinosi, te institucije koje daju podršku i podsticaje. Preduzetnice znaju da će kod nas dobiti najbolje savjete za poslovanje, počev od izbora djalatnosti i ideje za pokretanje sopstvenog biznisa, raznih vrsta obuka do kvalifikacija, registracije biznisa, informacija koje su važne za posao, plasiranja roba i usluga na tržištu, unapređenja poslovnih odnosa i kontakata. Izdvojili bi prvo mentorsku podršku koju u kontinuitetu preduzetnice imaju od strane našeg Udruženja. A drugo, umrežavanje i povezivanje naših preduzetnica sa preduzetnicama regiona i šire. To je samo dokaz našeg kvalitetnog udruživanja i regionalne povezanosti, što je i ključ uspjeha razvoja.
Pored toga, poznati ste i po humanom radu koji se tiče teže zapošljive kategorije žena i osoba sa invaliditetom. Kakva je trenutna situacija sa zapošljavanjem te kategorije stanovništva?
– Posebnu pažnju poklanjam i humanom radu koji se odnosi na teže zapošljive kategorije žena i lica sa invaliditetom. Ličnim primjerom želim da pokažem kako ambiciozna i uporna žena može da uspije u društvu punom barijera i predrasuda. Svim ženama koje su hrabro zakoračile u preduzetničke vode poručujem da energiju fokusiraju na bitne stvari i ljude. U poslu treba imati snage da se istraje i uspjeh je zagarantovan. Imati svoje biznis anđele, usvajati znanja i koristiti iskustvo. Učila sam od više njih, a usvojena znanja svakako će mi mnogo značiti za moj budući rad. Moj život čini posebnim i ispunjava me ponosom to što brinem o jednom divnom dječaku i što sam spoznala ljubav i toplinu koju djeca mogu priuštiti. Kroz ljubav prema njemu, kao i svojoj porodici, shvatila sam da se u životu mora cijeniti ono što se ima, da se uspjesi koji neminovno dolaze crpe upravo iz tog shvatanja.
Dobitnica ste mnogih prestižnih nagrada u zemlji i inostranstvu, koliko Vam te nagrade znače?
– Te nagrade su vjetar u leđa i dokaz da sam na pravom putu, putu uspjeha. A jedna od najdražih nagrada je Internacionalna nagrada Power women 2022 godine koju sam dobila od Zanatske komore Koblenc i njemačke privrede organizacije SEQA. Ono što bih posebno istakla jeste da je Zanatska komora Koblenc prisutna u Crnoj Gori punih 18 godina, da se pitanjem ženskog preduzetništva bave od 2009. i uspješno realizujemo sa njima niz projekata i saradnja sa njima je krunisana ovom nagradom koja je za mene jedinstvena. To je potvrda uspješne saradnje i da oni prepoznaju značaj i prisustvo naše u zemlji i inostrastvu.
Ako biste morali da birate, za koji svoj uspjeh biste rekli da je najveći?
– Toliko se toga dešavalo u mom životu i sve je nekako bitno i prebitno za mene. Uspjeh je relativna stvar u životu. Ali, na prvom mjestu najbitnija mi je moja porodica, svi smo na okupu, kilometri nas dijele, a kada se sretnemo negdje na pola puta vladaju smijeh, radost, prisjećanja raznoraznih dogodovština iz djetinjstva, razni trenuci, situacije, izazovi. Zatim, veliki uspjesi su moje tri zbirke poezije. Moji mnogobrojni projekti, biznis. Iznad svega, posebno bih istakla moj humanitarni rad i osmijehe koje izmamim kod djece, mladih i starijih osoba. Smatram da je ključ uspjeha da naučimo da kažemo Ne. Takođe, svakome preporučujem da odvoji najmanje deset minuta dnevno za razgovor sa sobom. Uspjeh je u shvatanju značaja stvaralačke snage znanja, vještina i procesa stvaranja.
Mogu li pjesništvo i preduzetništvo ići ruku pod ruku?
– Okušala sam se kao poetesa od 2002. godine, kada mi je izašla prva zbirka poezije. Dugo me je pratio glas da sam od onih autorki koja svakih 10 godina objavi po jednu knjigu. Imam dosta neobjavljenog rukopisa. Poslije treće knjige sam prekinula taj niz i objavila zajedničku antologiju grupe autora. I sad je na pomolu nova zbirka pjesama Našli smo jedno drugo. Prvo se desilo pjesništvo. A potom i preduzetnički poduhvat. I preovladalo je preduzetnički uspjeh, moć. Ali moć nije isto što i uspjeh. Često se moć miješa sa popularnošću. Kad raspravljamo o moći, moje mišljenje je da je to individualna stvar. I na tome bih se zadržala. Jer želim ostati vjerna i pjesništvu i preduzetništvu. Spoj biznisa i umjetnosti, poslovi kojima se bavim zahtijevaju stalno učenje i usavršavanje, jer za obje branše bitno je napredovanje, kako bih postigla što bolje rezultate. Oba posla zahtijevaju kulturu govora, pisane riječi, dostojanstvo, moć rasuđivanja, stav, rad, odlučivanje. Biti preduzetnica podrazumijeva određenu ulogu, poziciju i odgovornost, ali i nekoga ko je inovatorka, neko ko je spreman na rizik, tako da se tu prelama taj moj karakter, taj unutrašnji dio mene. Smatram da se preduzetnik rađa, da tu preduzetničku crtu treba posjedovati, a sve ostalo je nadogradnja. Rano sam krenula u preduzetničke vode. S vremenom je preduzetništvo nadjačalo moje pjesničko stvaralaštvo, ali volim da pišem i to mi je veliko ispunjenje, jer na taj način se oslobađam od nagomilanog poslovnog stresa koji se svakodnevno akumulira. Pisanje mi je jedan vid pročišćenja i čini me zadovoljnom.

GRACIJA 210/mart 2023.

Možda vas zanima

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU

NEDAVNO OBJAVLJENO