Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković
Poznati crnogorski pjevač Edo Abdović nedavno je promovisao spot za novu pjesmu Behar, čiji stihovi govore o staroj Podgorici i Staroj Varoši i vraćaju slušaoce u neko prošlo, spokojnije vrijeme. Podgorica i sugrađani su, kako kaže u intervjuu za Graciju, njegova velika ljubav, i zato želi da svojim postojanjem pošalje poruku da je to grad ljubavi, gdje su ljudi uvijek domaćinski i srdačno raspoloženi.
Promovisali ste novi spot za pjesmu Behar. Kako je nastala i ko je učestvovao u komponovanju i snimanju spota?
– Behar je jedna prelijepa nostalgična pjesma o Staroj Varoši, o staroj Podgorici. Muziku i tekst je uradio Momčilo Zeković Zeko. On je upravo vidio mene u njoj. Režiju potpisuje moj drug Srđan Stanojević Dido, a scenario za spot je napisao Goran Ćetković Ćento.
Poznati ste kao čuvar tradicije i uspomena na staru Podgoricu. Da li je Behar još jedna u nizu Vaših pjesama koja govori o nekim starim vremenima?
– Ja sam čovjek koji je jako vezan za Podgoricu. Gdje god da sam bio, uvijek sam se vraćao mom gradu, koji isto tako nosim u srcu ma gdje da odem. Behar nas upravo stihovima vraća u neka lijepa, bezbrižna, a zauvijek prošla vremena.
Nakon pauze, izazvane prije svega zbog korone, najavili ste ove godine nove projekte. Da li to znači da možemo očekivati još novih pjesama?
– Naravno. U pripremi je novi projekat koji bi trebalo da ugleda svjetlo dana na jesen. Riječ je o duetu sa mojim velikim prijateljem Peđom Jovanovićem. Nadam se da će nova pjesma naići na lijep prijem kod publike.
U svijetu muzike ste dugo. Malo je poznato da ste već sa 13 godina počeli da svirate i to prvo bubanj, pa klavijature i harmoniku, a pjevanje je došlo dosta kasnije. Kako biste opisali svoju dosadašnju karijeru?
– Moji počeci su bili dok sam još bio tinejdžer. Kao što to obično biva, u tom vremenu smo svi buntovnici, pa sam i ja počeo kao ljubitelj roka i hevi metala da sviram bubnjeve. Tokom života brusio sam muzički ukus i tako odabrao upravo ovaj poziv, koji s ljubavlju radim i koji želim da podijelim sa svima koji vole da čuju moj glas.
Za Vas kažu da ste meraklija i u kafani i u pjesmi, ali ste, prije svega, poznati po ljubavi prema svom rodnom gradu i sugrađanima?
– Abdovići su jedna od najstarijih podgoričkih familija, tako da je ljubav prema rodnom gradu u mojim genima. Moj grad i moji sugrađani su moja ljubav, volim ljude i vjerujem da je svaki čovjek duboko u sebi dobar čovjek. Zato i želim da svojim postojanjem pošaljem poruku da je Podgorica grad ljubavi, gdje su ljudi uvijek domaćinski i srdačno raspoloženi.
Koja je razlika između Podgorice koju pamtite i ove sadašnje, koja poprima obrise užurbanog grada?
– Definitivno je razlika ogromna, ali nije nužno loše što postoji. Svako vrijeme nosi svoju vrijednost, tako da tu činjenicu treba samo konstatovati i prihvatiti. Naravno, više volim onu staru Podgoricu, samim tim što sam bio mlađi i zato što me za nju vežu lijepe uspomene, ali u sadašnjem trenutku pravim nove, možda i ljepše uspomene za neka buduća vremena.