Razgovarala Dragana Đurić
Foto Vesela Mišković i privatna arhiva
Elvira Zlatić Presker supruga je slovenačkog ambasadora u Crnoj Gori Gregora Preskera i ponosna majka sina Jana (20). Od maja prošle godine Elvira je predsjednica Međunarodnog kluba žena u Crnoj Gori (IWCM) i na toj poziciji ostaje do novih izbora koji će biti održani prije jula i odlaska iz Crne Gore. Rođena je u Sarajevu, živi u Sloveniji, a veliki je ljubitelj prirode i zaštite okoline.
Šta ste uradili od kako ste na čelu IWCM-a, na koji projekat ste najponosniji?
– Od kako sam na čelu IWCM-a imali smo mnogo humanitarnih projekata, kupljeno je 100 paketa humanitarne pomoći najugroženijim porodicama u Crnoj Gori, osnovne škole u Risnu i na Bioči dobili su neophodan inventar za učionice, u saradnji sa UNICEF-om uplatili smo 10. 000 eura za kupovinu inkubatora na Neonatologiji, hranu i vakcine za Sklonište za životinje, inventar za SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja, inventar za Sigurnu žensku kuću, kompjutere za organizaciju Roditelji, opremu za Plivački klub osoba sa invaliditetom Mako, inventar za vrtić na Cetinju, humanitarne pakete pomoći za ugrožene od zemljotresa u Turskoj. Ne bih mogla izdvojiti neki humanitarni projekat na koji sam najponosnija jer smatram da je svaki veoma važan i sretna sam kad vidim da su ljudi sretni i zadovoljni našom pomoći.
Po čemu biste voljeli da se pamti Vaš rad u Crnoj Gori?
– Voljela bih da se moj rad pamti po trudu da pomognemo i bar malo poboljšamo situaciju žena i djece, jer smatram da su najosjetljivija kategorija kojima mi žene iz kluba možemo i trebamo pomoći. Pored takve pomoći, učestvujemo u raznim akcijama i tako dajemo svoj doprinos. Diplomate i zaposlenici iz Slovenačke ambasade u saradnji sa NVO Uzor i JP Čistoća Podgorica učestvovali su u akciji čišćenja kod stočne pijace na Ćemovskom polju. U bašti Slovenačke ambasade zasadili smo dvije lipe, koje su medonosne biljke, što doprinosi očuvanju pčela i našeg ekosistema.
Humanitarni rad je lijep, ali veoma odgovoran i zna da bude surov. Koja je najteža, a koja najljepša priča u kojoj ste učestvovali?
– Najteža priča mi je bila organizacija humanitarne akcije prikupljanja paketa za narod u Turskoj, jer smo bili veoma potreseni tom cijelom situacijom, a morali smo odmah reagovati i sve u jednom danu organizovati.
Na koji način se može smanjiti broj onih kojima je potrebna pomoć?
– Kroz razne projekte za usavršavanje, na primjer besplatne edukacije i kurseve, mislim da bi se mogao smanjiti broj osoba kojima je pomoć potrebna. Već postoje u Crnoj Gori razni programi u cilju osposobljavanja za radno mjesto i seminari za zapošljavanje, samo mi se čini da je javnost premalo upoznata i da bi trebalo na tome više raditi kako bi svima bilo dostupno.
Kako u IWCM-u odlučujete kome ćete uputiti pomoć?
– Međunarodni Klub žena prima molbe za pomoć tokom cijele godine. Zajedno odlučujemo tako što sazovemo board meeting, razmatramo moguća rješenja za pomoć i naravno uvijek želimo biti transparatne i sve naše projekte objavljujemo na našim socijalnim mrežama na kojima možete pratiti naše aktivnosti, @iwc_montenegro na Instagramu i International Women’s Club of Montenegro na Facebooku.
Vaš najveći projekat je svakako tradicionalni Božićni bazar. Je li ga teško organizovati?
– IWCM svakog decembra organizuje Diplomatski humanitarni Bazar, gdje učestvuju skoro sve ambasade koje su prisutne u Crnoj Gori, EU delegacija i razne organizacije koje žele da pomognu. Zahvaljujući skupljenim donacijama na Bazaru, naš klub može da organizuje razne humanitarne projekte koje ostvarujemo tokom godine. Veoma smo zahvalni i posjetiocima koji dođu na Bazar i kupovinom na štandovima pomažu u sakupljanju donacija, tako da svi mogu biti ponosni da su pomogli nekome kome je pomoć potrebna. Svake srijede žene iz kluba sa sastaju na prijatnom ručku gdje razmjenjujemo razne ideje i iskustva. Organizovale smo i zajedničko druženje na Skadarskom jezeru, Božićno druženje, prijem za Dan žena, gdje su predstavljeni svi naši projekti, umjetnine naše drage umjetnice Vildane Killian i tradicionalna albanska narodna nošnja. Trudimo se da kroz naša druženja naučimo i nešto novo i kvalitetno iskoristimo vrijeme provedeno u Crnoj Gori. Naročito će mi nedostajati ta naša druženja i sve drage prijateljice iz kluba.
Kao supruga slovenačkog ambasadora imali ste sigurno priliku da upoznate i mnogo ljudi i veliki dio naše zemlje. Šta je na Vas ostavilo najjači utisak?
– Naravno da smo upoznali dosta ljudi i stvarno sam oduševljena vašim gostoprimstvom, srdačnošću i humorom. Imate prelijepo more, planine i jezera na kojima bi vam mnoge zemlje zavidjele. Samo mi je žao što neki ljudi to ne cijene i ne održavaju čistim i zelenim. U Sloveniji je ekologija jako važna i nadam se da će sve zemlje da se ugledaju na takvo poštovanje prirode i cijeniti njene ljepote. U zapadnim zemljama plastične kese su već prošlost i više se ne koriste, pa se nadam da će takva svijest proraditi i u Crnoj Gori i odmah će sve biti ljepše.
Pošto ostajete do jula, kako ćete da iskoristite to vrijeme?
– Sve vrijeme dok smo ovdje trudili smo se da obiđemo što više divnih mjesta, ali ipak nismo stigli sve da obiđemo, tako da moramo još otići na Prokletije i obići sjever Crne Gore.
Kako ćete svojim sunarodnicima koji vas naslijede u ambasadi ukratko približiti mentalitet i okruženje u Podgorici?
– Našim sunarodnicima koji nas naslijede u ambasadi možemo prenijeti samo riječi hvale i poštovanja za sve Crnogorce. Mislim da su sve zemlje Balkana sličnog mentaliteta, tako da nije bilo teško navići se i uklopiti i pronaći jako dobre prijatelje za druženje u opuštenom ambijentu.
Da li ćete dolaziti u Crnu Goru na odmor?
– U Crnu Goru smo dolazili i prije našeg mandata jer nam se jako sviđaju Risan, Kotor, Perast, Stari Bar, tako da ćemo se sigurno još vraćati na godišnje odmore i lijepa druženja uz frišku ribu. Iz Crne Gore ćemo ponijeti lijepe uspomene i održavati prijateljstvo sa mnogim prijateljima koje smo stekli ovdje.
Na koji način može da se unaprijedi odnos Crne Gore i Slovenije?
– Odnos između Crne Gore i Slovenije je veoma dobar i prijateljski, i na političkom nivou, i u privrednoj saradnji. Slovenija je veoma prisutna putem razvojne saradnje u sklopu koje je sufinansirala različite projekte koje imaju za cilj poboljšanje kvaliteta života ljudi i očuvanja životne sredine. Posebno bih naglasila da je u sklopu razvojne saradnje omogućeno besplatno školovanje crnogorskim učenicima i studentima u Sloveniji i poznajemo veliki broj familija čija su djeca otišla da studiraju u Sloveniju. U Podgorici je dostupan i kurs slovenačkog jezika kako bi se budući studenti što lakše uklopili za život i studiranje u Sloveniji.
Šta je Sloveniji, a šta Crnoj Gori donijelo to što veliki broj mladih odavde odlazi tamo na studije zbog povoljnih uslova?
– Veze između Slovenije i Crne Gore jačaju i mislim da razmjena znanja, iskustava i ekspertize doprinose još jačim vezama u brojnim oblastima i u budućnosti. Jedna od tih oblasti je i turizam, pogotovo planinski, seoski i termalni u kojima postoji značajan prostor za saradnju u dijelu razmjene znanja i iskustava, ali i povećanja turističkog prometa.
Veze jačaju, a šta mislite gdje su najjače i kako ih vidite ubuduće?
– Pozvala bih sve vaše čitaoce koji su u mogućnosti da dođu i posjete Sloveniju i da se upoznaju sa ljepotama Ljubljane, Bleda, Pirana, Maribora, Triglava, Soče i svih ostalih mjesta na koja je Slovenija jako ponosna.