Piše Marina Strugar
Foto Miroslav Jovović
Emocije i energija daju posebnu dimenziju fotografijama Ene Ujkić, mlade i talentovane umjetnice. I sama priznaje da je njen fokus na intiman karakter onoga što fotografiše. “Počeci i zanimanje za fotografiju se poklapaju sa mojim afinitetom prema muzici, crtanju i slikarstvu, koje sam pokazala još kao dijete. Moja okolina je primijetila da ‘imam oko”, pojačanu percepciju i doživljaj ambijenta u kojem sam boravila. Možda je prvi pravi izazov da se izrazim kroz fotografiju bio rođenje mog brata Arbera, kojeg sam u to vrijeme mnogo fotografisala. Nastavila sam kasnije sa tom praksom i moj telefon je ubrzo bio pun fotografija koje su za mene imale intimno i sentimentalno značenje, htjela sam da ‘zamrznem’ lijepe trenutke i doživljaje sa bliskim ljudima. Moram priznati da nikada nisam razmišljala o tome da mi fotografija bude profesija, već isključivo hobi”, kaže Ena, koja je, ipak, upisala i prestižnu umjetničku akademiju. “Na osnovu mojih radova sam 2014. primljena na International Institute of Photography u Amsterdamu. Bio je to za mene veliki izazov, s obzirom na to da sam nedugo prije toga dobila svoju prvu kameru od oca Zika. Nakon kraćeg vremena nastavila sam sa usavršavanjem u Briselu, gdje su moji mentori vjerovatno prepoznali energiju i ljubav koju nosim u sebi prema fotografiji. U Briselu sam imala i prvi veći angažman. Sa povratkom u Crnu Goru nametnuli su mi se mnogi novi životni zadaci i obaveze te u posljednje vrijeme imam malo vremena da se posvetim fotografiji.”
Enino interesovanje vezano je za različite vrste fotografije te smo je pitali šta joj predstavlja najveći umjetnički izazov. “Po prirodi sam introvertna i introspektivna osoba. Osluškujući unutrašnje impulse tragam za posebnom duševnošću koju fotografija može vrlo precizno dočarati. Kod vrhunskih fotografa koji posjeduju prefinjenu optiku gotovo nikada nije u pitanju kompozicija ili neka posebna tehnika, već fokus na intiman karakter onoga što se fotografiše. Bilo da fotografišem zalazak sunca, mjesečinu, pejzaž, neki svjetlosni efekat, ljude, trudim se da na fotografiji dominira prirodni refleks sadržine koja je u mom fokusu. Ako je to npr. par koji sjedi naspram mene, uspostavljam sa njima bliži i opuštajući kontakt koji mi pomaže da zabilježim momenat same prirode njihove veze, ne samo u vizuelnom smislu.”
Kućni ljubimci kao modeli
“Putovanja i upoznavanje a ljudima, što je bio i ostao izvor mog najintimnijeg zadovoljstva, su se, na žalost, prorijedila zbog novonastale situacije. Moj poziv i ljubav prema fotografiji sveli su se na domaći ambijent u kojem trenutno radim i živim. I pored toga, inspiraciju možete pronaći na svakom koraku i mjestima na kojima je niste tražili. Nikada nisam planirala šta ću fotografisati. Spontanost je najčešći saputnik fotografa”, kaže Ena, čiji su omiljeni modeli i životinje, posebno njeni ljubimci. “Nedavno sam za svoj rođendan dobila dva psa. Aksel i Liu, belgijske malinoe. Njihovo prisustvo u mom životu i energija koju isijavaju su učinile ovu sumornu godinu podnošljivijom i sretnijom. Oni su sada stalna tema mojih novijih radova”, priznaje Ena i dodaje da su njeni budući planovi trenutno više fokusirani na neke druge oblasti. “Moji planovi za naredni period su više vezani za ugostiteljstvo i rad na farmi na čijoj izgradnji više od deset mjeseci radim sa svojim suprugom Nikolom. Cilj nam je da proizvodi sa farme budu sastavni dio ponude u ugostiteljskim objektima koje vodimo, GoodFellas i Sejdefa. Kako sama vodim marketing u oba objekta, primijenjena fotografija će naći svoje mjesto u komercijalnom dijelu poput menija, reklamiranja prostora i ponuda. Dakle, fotografija ostaje moja prva ljubav, a mojim novim angažmanom sam proširila i njenu pragmatičnu stranu, pa pored prirode, ljudi, životinja, sada fotografišem i hranu.”