“Tri su stvari koje smatram lijepim: moje stare i veoma udobne cipele, moja spavaća soba i američka granica pri povratku kući.” Nekom će zvučati banalno ili površno, kao većina njegovih izjava, ali u ovoj se krije ključ koji otvara mnoga vrata Vorholovog unutrašnjeg svijeta. I otkriva, na prvom mjestu, njegovu duboku povezanost s Amerikom, koja mu je pružila utočište, omogućila da uspije, stekne slavu i novac, postane planetarno popularan. Kada je 1987. umro, nakon rutinske operacije žuči, poslije sahrane u Pitsburgu održana je komemoracija u njujorškoj katedrali St. Patrick na kojoj se od Vorhola oprostilo više od dvije hiljade ljudi. Željeli su da još jednom pozdrave vječitog mladića iz istočne Evrope koji je više od bilo koga drugog znao identifikovati i reprodukovati ikone kolektivne američke svijesti. Njegov život neodvojiv je od umjetničkog stvaranja, sa nevjerovatnim rezultatom: kraj siromaštva i izlazak iz anonimnosti, zbog kojeg priču treba početi kada je bio samo bolešljivi dječak Endrju Vorhola. Rano je shvatio da će preživjeti samo ako nauči da shvati svijet oko sebe i snađe se u njemu. Vorholova jedinstvena umjetnost bila je njegovo sistematsko proučavanje života, a on – ikona američkog sna.
POČETAK VELIKOG USPJEHA Endrju Vorhola rođen je 6. avgusta 1928. godine u Pitsburgu, Pensilvanija. Roditelji, Ondrej Vorhola i Julia Zavacki, bili su doseljenici iz Čehoslovačke, živjeli su u siromaštvu te Endrju i njegova braća Pol i Džon nisu imali bezbrižno djetinjstvo. Endrju je sa osam godina prebolio rijetku i opasnu neurološku bolest, koreju, koja izaziva nekontrolisano trzanje mišića, što je izazvalo promjene u pigmentaciji kože. Bio je prinuđen da vrijeme uglavnom provodi u krevetu, nije se mnogo družio sa vršnjacima i postao je vezan za majku. Iz toga vremena potiče i njegova hipohondrija, strah od ljekara i bolnica, ali i interes za umjetnost. U krevetu je najviše volio da sluša radio i da crta, a počeo je i da skuplja fotografije filmskih zvijezda i lijepi ih oko kreveta. Kada mu je otac umro 1942, majka nije dozvolila 14-godišnjem Endrjuu da ide na sahranu, strahujući da se opet ne razboli. Godine 1945. završio je srednju školu i upisao slikarstvo i dizajn na Univerzitetu Carnegie Mellon u Pitsburgu, a četiri godine kasnije, sa diplomom u džepu, seli u Njujork, gdje je prve honorare zaradio čitajući poeziju u kafeima i praveći ilustracije za čestitke. Iako je stan dijelio sa 17 ljudi i bezbroj bubašvaba, osjećao se usamljenim, što ga nije ometalo u kreativnom radu. Ubrzo je ostvario saradnju sa poznatim časopisima Harper’s Bazar, Vogue, Glamour, New Yorker, radeći ilustracije. Skratio je ime u Endi te izbacio posljednje slovo prezimena, kako bi više zvučalo njujorški. Vorholovi radovi dospjeli su u izloge luksuznih radnji, kao što su Tiffany i L. Miller, za koje je pravio reklame, a u galeriji Hugo izložio je 15 crteža inspirisanih riječima pisca Trumana Kapota. U galeriji Loft je 1954. priredio je prvu samostalnu izložbu, događaj koji je označio početak velikog uspjeha. Upravo tih godina Vorhol je iznenadio originalnim konceptom, predstavivši blotted-line tehniku, koju je koristio pri portretisanju prijatelja na takozvanim coloring partyjima u svom domu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
ČUDESNA JEDNOSTAVNOST SUPE Početkom 60-ih posvećuje se crtežima imaginarnih reklama i likovima animiranih filmova, nastojeći da ironičnom analizom stereotipa 50-ih predstavi stvarnost koja ga okružuje. Vorholovom interpretacijim predmeta i osoba iz svakodnevnog života nastaje novi pojam – pop art, popularna umjetnost. Krenuo je sa konzervom Campbell supe (jer ju je jeo svakog dana 20 godina), otkrivši njenu “čudesnu jednostavnost”, a zatim slijede boce koka-kole, stripovski junaci poput Supermena, Popaja i Dika Trejsija, portreti Merilin Monro, Elizabet Tejlor, Džeki Onazis, Elvisa Prislija… Sve ih je crtao ili slikao, a zatim štampao u velikom broju primjeraka. Prvu samostalnu pop art izložbu, u njujorškoj galeriji Stable u novembru 1962, činili su radovi: Marilyn Diptych, 100 konzervi supe, 100 flaša koka-kole i 100 američkih dolara.
U ljeto 1963. kupio je 16-milimetarsku kameru, želeći da snimi osmosatni film o čovjeku koji spava. Kako su svi bili na speedu, Vorholu se činilo da će spavanje “sasvim izaći iz mode”. Film Sleep sniman je nekoliko dana i noći, trajao je nešto više od pet sati, na premijeri je bilo devet ljudi, a neki su izašli poslije dva sata. Uslijedili su Kiss, Haircut, Blow Job, Eat, Empire, svi iz serije crno-bijelog filma, koja naglašava mirnoću i trajanje, sa statičnom kamerom, koja dešavanja prati u realnom vremenu. Nastali su pod uticajem Džeka Smita, reditelja, glumca i pionira underground filma, sa kojim je Vorhol 1963. snimio trominutni Endi Vorhol Films Jack Smith Filming Normal, nikad pronađen nakon što ga je na premijeri oduzela policija. Snimio je oko 80 uglavnom pornografskih filmova, koje šira publika nikada nije vidjela, jer su rijetko prikazivani u bioskopima, a nisu dostupni ni video-zapisi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
THE FACTORY Vorholovi filmovi snimani su od 1963. do 1968. godine, uglavnom u studiju The Factory na Aveniji Medison. Predstavljali su svojevrsni bunt mladih protiv društvenih normi, preokret u obliku seksualne revolucije, iako je Vorhol bio konzervativni katolik koji nije pio, niti se drogirao. The Factory, kao njegova verzija holivudskog studija, postaje, okupljalište zanimljivih ličnosti: pisaca, slikara i muzičara, homoseksualaca, prostitutki oba pola, te muza kao što su bile Edi Sedžvik, Viva, Niko, Bridžet Polk. Fabrika, srebreno obojen i folijom obložen studio, u kojem je Vorhol pored filmova radio slike i grafike, te održavao koncerte, postaje kultno mjesto, centar pop kulture. Endi postaje dio rock scene zahvaljujući poznanstvu sa članovima benda Velvet Underground, kojeg su osnovali Lu Rid i Džon Kejl. Upoznao ih je s modelom i glumicom Niko, koja je na kraju završila kao pjevačica na njihovom debitantskom albumu, kojeg je on producirao i dizajnirao.
Godine 1968. na Vorhola je u Fabrici pucala Valeri Solanas, a ranjavanje je jedva preživio. Upoznali su se godinu ranije, kada mu je Valeri donijela scenario drame Up Your Ass, kako bi je producirao. Vorhol je tekst smatrao prepornografskim, te posumnjao da je u pitanju zamka policije, zbog čega nije kontaktirao autorku. Uslijedili su njeni opsesivni pozivi, a kada joj je rekao da je izgubio scenario, tražila je novac. Ignorisao je njen zahtjev, ali i ponudio ulogu u filmu I, A Man kao kompenzaciju, što je prihvatila. Iako je izgledalo da su sklopili primirje, u junu 1968. Valeri je presrela Vorhola na ulazu u Fabriku i u njega ispalila tri metka. Predala se policiji, objasnivši da ju je Vorhol “previše kontrolisao i želio oteti posao”, te osuđena na tri godine zatvora. Vorhol je odbio da svjedoči protiv Valeri, kojoj je dijagnostikovana paranoidna šizofrenija, a cijelog života se plašio da bi mogla ponovo pokušati da ga ubije.
Godine 1969. osnovao je časopis Interview, koji postoji i danas kao jedan od najinovativnijih i najuticajnijih modnih naslova na svijetu, iznenadivši sve koji su očekivali da će se povući nakon atentata. Kako je odmalena pratio dešavanja na filmu, čitao filmske revije i tabloide, Vorholova ideja bila je da u časopisu objavljuje razgovore sa zvijezdama, a da ih, ako je moguće, intervjuiše druga zvijezda. Do 1982. držao se distancirano od medija, iako je nastavio da stvara jednakim tempom. Godine 1982. uređuje emisiju Endi Vorhol ’s TV, a 1986. Endi Vorhol ’s Fifteen Minutes za MTV, čiji je naziv potekao iz brojnih njegovih izjava iz 60-ih i 70-ih godina, među kojima je najpoznatija ona da svako može da bude slavan 15 minuta.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
MIKELANĐELO SVOGA DOBA O Vorholovom privatnom životu malo se zna. Ljudi su ga smatrali aseksualnim, često čak i samo voajerom. Pitanje kako i koliko je Vorholova seksualnost uticala na njegov rad i oblikovala njegove veze u svijetu umjetnosti jedno je od glavnih tema kojim se bave studenti umjetnosti. Tim pitanjem bavio se i sam Vorhol u brojnim intervjuima i razgovorima sa savremenicima, te u svojim publikacijama kao što je Popism: The Vorhol Sixties. “Seks je jedno veliko ništa. Svih vremena”, govorio je. Tokom karijere Vorhol je producirao brojne erotske fotografije i crteže muških aktova. Mnogi od njegovih poznatih radova vuku korijene u gej andergraund kulturi ili u otvorenom eksperimentisanju sa seksualnošću i požudom, a većina filmova prikazivana je u gej porno-bioskopima. Prvi radovi koje je odnio u galeriju u potrazi za uspjehom predstavljali su homoerotične crteže muškaraca. Odbijen je jer su odisali homoseksualnošću. U Popismu Vorhol se prisjeća razgovora sa rediteljem Emilom de Antonijom o teškoćama na koje je nailazio želeći da bude društveno prihvaćen od tada poznatih umjetnika, ali nedeklarisanih homoseksualaca Džaspera Džonsa i Roberta Rauhenberga. De Antonio je objasnio Vorholu kako je za njih on bio “previše peder” što ih je uzrujavalo. Vorhol je znao da je to istina. “Nije me bilo briga, jer su to bile stvari koje ionako nisam htio niti želio da mijenjam. Neko drugi mogao je promijeniti njihov stav, ali ja ne.”
Njegov rad nikog nije ostavio ravnodušnim, a priznali su ga i oni koje umjetnost nije zanimala. Reporter londonskog Timesa napisao je: “Ako se o jednom umjetniku može suditi na osnovu uticaja na kolektivnu svijest, onda je Vorhol bio Mikelanđelo svoga doba.”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
NESPREMAN ZA SMRT U knjizi Filozofija Endija Vorhola, izdatoj 1975, dao je svoj pogled na smrt: “Ne vjerujem u nju, jer mi nismo ovdje da znamo da će se ona desiti. Ne mogu reći ništa više o tome, nisam spreman na umiranje.” Umro je 22. februara 1987. godine, u 58. godini. Sahranjen je u Pitsburgu pored roditelja. U kovčeg, prekriven bijelim ružama i listovima šparoge, stavljene su crvena ruža i Biblija, a njegova prijateljica Pejdž Pauel, direktorka marketinga magazina Interview, u grob je stavila primjerak magazina te bočicu mirisa Estée Lauder Beautiful. U svojoj Filozofiji napisao je: “Zarađivanje novca je umjetnost i posao je umjetnost, a najveća umjetnost je dobar posao.” Kao jedna od najmisterioznijih ličnosti u američkoj umjetnosti, Vorhol se najprije probio jedinstvenim stilom i idejama, da bi s vremenom umjetnosti dao novu dimenziju stvaranjem pop arta. Iako mu život nije bio lak, te je djelovao nesretno i labilno, ostvario je sve što je želio. Napravio je ne dobar, nego fantastičan posao.
Cover by Ig
GRACIJA 35/septembar 2014.
Priredila Snežana Crkvenjaš
