Filip Radović: Slijede novi izazovi

Nakon osvajanja bronzane medalje na Paraolimpijskim igrama u Tokiju, crnogorski reprezentativac se uveliko priprema za Svjetsko prvenstvo

Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Paraolimpijski komitet Crne Gore

Stonoteniser Filip Radović, četvorostruki najbolji crnogorski paraolimpijac, samo što je osvojio bronzu na Paraolimpijskoj olimpijadi u Tokiju, već počinje pripreme za Svjetsko prvenstvo naredne godine.
Rođen 2000. godine na Cetinju, gdje je i odrastao, trenutno nastupa za Stonoteniski klub Stenes iz Zrenjanina i član je paraolimpijske i redovne reprezentacije Crne Gore, a od 15. godine zna samo za medalje. Malo je, međutim, poznato da je u početku trenirao fudbal. Pored sporta bavi se i humanitarnim radom, pa je prihvatio ulogu ambasadora Fondacije Budi human, jer se, kako kaže, pozivi za takve uloge ne odbijaju.

Osvajanje bronzane medalje u Tokiju, prve u istoriji crnogorskog paraolimpijskog pokreta, ocijenjeno je kao istorijski dan za paraolimpizam i crnogorski sport uopšte. Kako biste opisali polufinalni meč sa najboljim igračem svijeta, Poljakom Patrikom Čojnovskim?
– U polufinalni meč sa Poljakom sam ušao totalno rasterećeno sa ciljem da pružim veliki otpor igraču koji je neprikosnoven u našoj kategoriji. Tako je i bilo, rezultat je bio 3:1 u setovima, ali sam u posljednjem setu imao prednost od 7:3 u poenima i bio sam blizu da meč odvedem u odlučujući set. Međutim, u tim presudnim momentima Čojnovski je pokazao zašto je broj 1. Zadovoljan sam prikazanom igrom u polufinalu, jer sam pokazao da imam kvalitet da se nosim i sa najboljim na svijetu.
Osvojili ste bronzu na šampionatima Evrope u Vejleu 2015. i Laškom 2017. i srebro u Helsingborgu 2019. godine, odakle imate i bronzano odličje u ekipnoj konkurenciji. Teku li pripreme za neko naredno veće takmičenje?
– Jeste, sa posljednja tri Evropska prvenstva sam se vratio sa medaljom. Sljedeće na redu je Svjetsko prvenstvo naredne godine.
Poslije Tokija sam imao nekoliko dana pauze, ali sam se ubrzo vratio treninzima jer me čekaju naredni izazovi. Još nije određen tačan termin održavanja Svjetskog prvenstva, ali cilj mi je da do tada popravim segmente igre u kojima postoji prostor za napredak kako bih što spremnije dočekao sljedeće veliko takmičenje.
Drugi crnogorski predstavnik u Tokiju, Luka Bakić, takmičenje je završio u četvrtfinalu porazom od Čojnovskog, a sa njim ste nastupali i u ekipnoj borbi. Kako izgleda saradnja sa Bakićem?
– Saradnja sa Bakićem je bila jako dobra. Dobro se slažemo, međusobno se pomažemo i bodrimo i veoma je važno što među nama vlada pozitivna atmosfera jer nas u budućnosti čeka još mnogo velikih takmičenja na kojima ćemo se boriti za medalje. Mislim da smo za Paraolimpijske igre bili baš dobro spremni, ali jednostavno nismo uspjeli da odigramo onako kako se od nas očekivalo i poraženi smo u četvrtfinalu. To je sport. Nadam se da ćemo iz ovog poraza naučiti nešto novo i da ćemo na sljedećem takmičenju biti još jači kao ekipa.
Kako je tekao vrlo zahtjevan kvalifikacioni ciklus za plasman za Paraolimpijske igre u Tokiju, na koji ste se plasirali kao trećeplasirani senior svijeta i prvorangirani u konkurenciji juniora svijeta, igrača do 23 godine?
– Kvalifikacioni ciklus je bio izuzetno zahtjevan. Morali smo da igramo konstantno na visokom nivou u periodu od dvije godine kako bi izborili sam vrh svjetske rang liste, a time i direktan plasman na Paraolimpijske igre.

“Imao sam sreće što sam dobio priliku da učim i od legendarnog Ilije Lupuleskua”

Trenirate u Uzdinu sa trenerom Nikolaem Lupuleskim, kojem u trenažnom procesu pomaže i njegov brat, legendardni Ilija Lupulesku. Kako je sarađivati sa tako velikim imenima u svijetu stonog tenisa?
– Već šest godina uspješno sarađujem sa trenerom Lupuleskuom. Pored mog prvog trenera Čeda Damjanovića, on je najzaslužniji za sve moje dosadašnje rezultate. Imao sam sreće što sam dobio priliku da učim i od legendarnog Ilije Lupuleskua. Bio je vrhunski igrač, osvojio je srebro u dublu na Olimpijskim igrama u Seulu. Naučio sam puno i od njega i trudim se da koristim što kvalitetnije svaki momenat saradnje.
Malo je poznato da ste se u početku bavili fudbalom. Kako je došlo do toga da počnete da trenirate stoni tenis?
– U početku sam trenirao fudbal. Moj stariji brat je trenirao stoni tenis. Na inicijativu mog prvog trenera sam došao i ja u salu zajedno sa bratom.
Šta Vas je opredijelio da prihvatite ulogu ambasadora Fondacije Budi human?
– Prihvatio sam ulogu ambasadora Fondacije Budi human u želji da pomognem da se što efikasnije prikupe sredstva za djecu kojima je pomoć neophodna. Pozivi za ovakve uloge su nešto što se jednostavno ne odbija i rado ću se odazvati svim humanitarnim akcijama Fondacije.
Kako izgleda Vaš radni dan, a kako provodite slobodno vrijeme?
– Treniram dva puta dnevno. Trudim se da budem što redovniji i na predavanjima na fakultetu kako bih lakše položio ispite. Slobodno vrijeme najviše koristim za odmor. Vikendom koristim priliku da provedem malo vremena sa društvom ako nemam drugih obaveza.
Šta biste poručili djeci, zašto da treniraju stoni tenis?
– Stoni tenis je idealan sport za razvijanje mišića, ali i mentalnih sposobnosti. Mislim da je veoma važno baviti se sportom od malih nogu. Osim zdravstvenih benefita, sport omogućava putovanja, stvaranje novih prijateljstava, sticanje radnih navika…

Gracija 195, oktobar 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...