Razgovarala Marina Strugar
Foto Vesela Mišković
Šminka i frizura Tamara Grba

Nataša Vukajlović više od šest godina gradi i razvija karijeru u Televiziji Crne Gore, od pripravnice, zatim reporterke, do voditeljke i urednice. Oprobala se u informativi, zabavnom programu, hronikama gradova, u redakciji za turizam, dok se konačno nije pozicionirala kao urednica i voditeljka Jutarnjeg programa Nacionalnog javnog sevisa. Nataša je završila osnovne i specijalističke studije na Univerzitetu Crne Gore, Fakultet političkih nauka, smjer novinarstvo, velika pasija su joj strani jezici, tečno govori engleski, italijanski i španski, a uskoro počinje da izučava i turski jezik. Jutarnji program, kao emisija kolažnog tipa, zahtjeva svestranost, ali lijepa voditeljka se lako nosi sa svim izazovima koje ovaj program podrazumijeva i ujutro dočekuje gledaoce s osmijehom i novim, zanimljivim temama.
“Kao urednica emisije koja čini veoma važan dio dnevnog programa neophodno je da biram teme i sagovornike, odnosno goste koji pružaju aktuelne informacije. Dakle, moram biti konstantno informisana o velikom broju događaja u državi, regionu i svijetu te nemam luksuz da ‘ispadnem’ iz tog toka, čak ni u rijetkim trenucima odmora. Takođe, svjesna činjenice da se crnogorsko medijsko nebo posljednjih godina proširilo, obaveza koju sebi namećem jeste da se uvijek trudim da budem inovativna, da unosim novitete u ustaljene novinarske forme kako bih zadržala pažnju gledalaca zbog kojih sve ovo i radim.”

Gledaoci od Vas zahtijevaju i tačne i pravovremene informacije, kao i aktuelne, ali i zabavne teme. Koliko traju Vaše pripreme za emisiju?
– S obzirom na to da je uređivanje i vođenje Jutarnjeg programa jedna od zahtjevnijih formi televizijskog novinarstva, ako pristupate tome temeljno, vodeći računa o svakom detalju, onda ne čudi što su pripreme dugotrajne, često traju i po nekoliko dana. Međutim, u situacijama u kojim vodim nekoliko emisija sedmično ostaje mi manje vremena za pripremu, ali uvijek se trudum da to ne utiče na kvalitet sadržaja.
Koji komentari gledalaca Vas najviše obraduju?
– Posebnu satisfakciju mi pruža sve češće zapažanje gledalaca da duboko uđem u srž teme. To smatram zaista vrijednim komplimentom, pogotovo kada uzmem u obzir činjenicu da je Jutarnji program emisija kolažnog tipa, da se u njoj obrađuje veliki broj tema iz raznih oblasti. Iz tog razloga se često, neopravdano, misli da nemamo ni prostora, ni vremena osim da zagrebemo površinu i tek lagano dotaknemo suštinu priče kojom se bavimo. A čula sam i da im moj, kako kažu, iskreni osmijeh uljepša početak dana.

“Lijepo je znati da je baš na vašu incijativu prikupljen novac za oboljelog sunarodnika, zadržan pas vodič slijepe ili slabovide osobe, podstaknut gledalac na neku akciju”

Na čemu temeljite pristup poslu? Na kojim postulatima želite da gradite svoj novinarski imidž?
– Prva lekcija koju naučite na Fakultetu političkih nauka, usmjerenju novinarstvo, jeste da morate izvještavati istinito, pravovremeno i objektivno, ali i dobro provjeriti informaciju. Toga se, i poslije 11 godina od prvog predavanja, čvrsto držim. Trudim se da uvijek saopštim i pokoji uporedni podatak, da bi se stvorila šira slika. Veoma mi je važno da se moji gosti osjećaju ugodno dok razgovaramo, da razbijam tremu i podstaknem sagovornika i na dio priče koju je možda smetnuo s uma. Upravo iz tog razloga je značajna ona temeljna priprema koje sam se dotakla u odgovoru na prethodno pitanje.
Koje od tema su u fokusu Vašeg interesovanja?
– Osjećam se dobro kada rješavam probleme građana. Lijepo je znati da je baš na vašu incijativu prikupljen novac za oboljelog sunarodnika, zadržan pas vodič slijepe ili slabovide osobe, podstaknut gledalac na neku akciju ili na uzdržavanje od iste kada se na to skrene medijska pažnja. Međutim, prijaju mi i gosti čije uspjehe na lokalnom ili globalnom nivou promovišemo u našem Jutarnjem programu, jer smatram da je svaki poduhvat koji je rezultirao napretkom vrijedan minuta u emisiji.
Postoje li teme o kojima teško govorite u emisiji?
– Kada nešto volite jako, neminovno je i da dođe do nekih kontradiktornosti. Koliko god znala i osjećala da je važno govoriti o zdravlju, pogodi me uvijek kada ugostim nekoga ko se razbolio, doživio tragediju, izgubio bližnjeg ili je spletom nesrećnih okolnosti zauvijek promijenio svoj životni tok. Isto važi i za siromaštvo. Još uvijek vjerujem, pomalo utopijski, da svi zaslužuju da žive u uslovima dostojnim čovjeka. Rastužim se i kada skrećem pažnju na neadekvatno vođenje brige o životinjama. Često se sjetim one Kantove: “Možemo suditi o srcu čovjeka prema tome kako se ponaša prema životinjama.” Prema mom mišljenju, sve je stalo u taj citat.
Da li ste se navikli na rana buđenja, kad i kako započinjete dan?
– Moj dan, kada vodim Jutarnji program, počinje u 4,30. Ne pijem kafu, nemam potrebu da izdvajam vrijeme za to, ali što je drugima kafa, meni je hladan tuš. Malo kasnije obavim i posljednje pripreme pred emisiju, unesem najnovije informacije u scenario i pođem do šminkernice. Spartanski sam disciplinovana kada je riječ o obavezama, te mi rano ustajanje ne predstavlja toliki problem. Ne bih bila iskrena kada bih rekla da mi to prija, ali sve postaje manje važno kada se podsjetite, ko zna koji put, da će nekome vaše “Dobro jutro” sa ekrana biti prvo što čuje kada se probudi. Ostatak sedmice rezervisan je za kasniji početak dana, kako bih nadoknadila nedostatak sna i bila spremna za novo rano buđenje.

Kompletan tekst možete pročitati u Graciji 203