LETEĆI PRINC Erik Vajs rođen je 24. marta 1874. u Budimpešti kao jedan od šestoro djece rabina Majera Semjuela Vajsa i Sesilije Štajner. Imao je četiri brata, Leopolda, Natana, Teodora i Vilijama, i sestru Keri Gledis. Kada mu je bilo četiri godine roditelji su emigrirali u Ameriku, prvo u Ejplton, a onda u Njujork. U useljeničkim knjigama njegovo ime pisano je kao Erih Vajs, a ubrzo je dobio američki nadimak Hari. U brojnoj porodici svađe su bile uobičajene i kada su djeca poodrasla, pa je osjetljivi Hari kao tinejdžer često bježao od kuće. Spas je pronalazio u radu, pa je bio zaposlen kao pomoćnik krojača, bravara, te električar i fotograf. Svoj prvi nastup održao je kao devetogodišnjak kada je s prijateljima osnovao dječiji cirkus, izvodio je akrobacije na improvizovanom trapezu pod umjetničkim imenom Leteći princ.
HOUDINI BROTHERS Radeći kao dječak kod bravara, naučio je dosta toga što će da mu pomogne u karijeri: jednom je pomogao policajcu da otključa lisice nekom zatvoreniku i to uz pomoć komadića žice. Aplauz koji je tada dobio potakao ga je da nauči dosta trikova i pokuša nastupati kao iluzionista. Pokušavao je da otključa različite vrste brava, neumorno vježbao trikove sa kartama i ubrzo je njegovu nadarenost primijetio Džek Hajman. Hari je postao njegov pomoćnik, a kada su mu dosadili nastupi, zamijenio ga je brat Teodor. Hari je imenu dodao prezime Hudini, po svom idolu, francuskom iluzionisti Žan-Eženu Roberu Hudenu, i braća su kasnije nastupala kao Houdini Brothers.
PILOT Kao 19-godišnjak već je stupio u brak: nakon samo tri nedjelje poznanstva oženio je Vilhelminu Beatris Raner, koju je upoznao nakon jednog od nastupa. Bes, kako ju je Hari zvao, pomagala mu je i na pozornici. Veoma su se voljeli, bili nerazdvojni i patili što nisu imali djece. Mediji su pisali da je Bes bolesna, da je Hari impotentan, ali i da vara Bes sa suprugom svog velikog prijatelja Džeka Londona. Priča o tajnoj ljubavi nikada nije sa sigurnošću potvrđena, a bilo je više onih koji su u nju sumnjali, s obzirom na to koliko je Bes bila privlačna i atraktivna, a Hari neugledan. Prvo su često nastupali, gostovali po američkim putujućim cirkusima i dobro zarađivali, a zatim je nastupio težak period. Hari je odlučio da za 20 dolara proda sve trikove i dao oglas u novine. Kupca nije našao, ali je dobio novi posao: naučio je da upravlja avionom, zaposlio se kao pilot i postao prvi čovjek koji je letio od Amerike do Australije. “Ne zapamte li me po trikovima, onda će me istorija pamtiti kao avijatičara”, izjavio je nakon slijetanja u Australiju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
KRALJ LISICA Uprkos tome što je radio kao pilot, nije zaboravio na trikove i magiju. Poslije nastupa u jednoj pivnici u Minesoti, vlasnik pivnice i putujućeg cirkusa Orfeum, Martin Bek, ponudio je Hudiniju posao. Plata je bila visoka za to doba – 60 dolara, a cirkus veoma poznat u Americi, te nije mogao da odbije. Poslije velike američke turneje kroz cijelu Ameriku pronijela se vijest o “kralju lisica” ili o čovjeku kojeg “nikakvi lanci ne mogu da sputaju”. Uslijedila je evropska turneja, na kojoj ga je policija u svakom gradu sa lisicama na rukama zaključavala u zatvorske ćelije, iz kojih je on uvijek bježao. Sumnjali su da koristi različita pomagala za svoje trikove, ali nikada niko ništa nije pronašao. Početkom 20. vijeka postao je najuspješniji svjetski iluzionista, zvali su ga umjetnikom magije, publika ga je obožavala i masovno posjećivala nastupe na kojim se oslobađao iz luđačkih košulja, konopaca, lisica… Uspjelo mu je da pobjegne iz vašingtonskog zatvora, u koji ga je pozvao sam zatvorski upravitelj kako bi provjerio koliko je siguran.
MIŠIĆI, KLJUČEVI I KONJSKA DLAKA Kada su 1908. godine svi počeli imitirati Hudinijeve trikove, smislio je novu i zanimljivu tačku: uspio je da se oslobodi iz zaključane čelične kutije, napunjene vodom, i to samo za tri minute. Počele su da kruže priče kako se radi o nekim Hudinijevim natprirodnim moćima, nakon tvrdnji da niko ne može tako nešto da izvede. To ga je potaklo da sve svoje trikove objavi u knjizi Handcuff Secrets, spominjući uvijek prisutan skriveni adut: “Kako bih otključao bravu, služim se snagom svojih mišića, mini ključevima i konjskom dlakom. U oslobađanju iz lanaca pomoglo mi je što sam odmicao ruke od tijela i jako širio ramena.” Bio je predsjednik Američkog udruženja mađioničara, ali se na toj funkciji zadržao samo godinu dana jer ga je malo ko podnosio zbog izuzetne sebičnosti i narcisoidnosti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
GLUMAC Hudini je na vrhuncu slave snimio i nekoliko filmova. Godine 1901. glumio je u francuskom filmu Merveilleux exploits du celebre Houdini a Paris, zatim je u Americi snimio seriju The Master Mystery, te The Grim Game (1919) i Terror Island (1920). Nakon toga osnovao je filmsku kompaniju pod nazivom Houdini Picture Corporation, ali nije bio uspješan ni kao producent ni kao glumac. Mnogo više uspjeha imali su filmovi snimljeni nakon njegove smrti, od kojih je najpoznatiji Hudini iz 1953. godine, u kojem ga je glumio Toni Kertis. Objavljena je i poštanska marka sa likom slavnog iluzioniste, a knjige u kojima se objašnjavaju njegovi trikovi i danas su veoma tražene.
TAJNI AGENT Godine 2006. objavljena je Hudinijeva biografija Secret Life Of Houdini: The Making Of America’s First Superhero, Amerikanaca Larija Slomana i Vilijema Kaluša. Autori tvrde da je imao mnogo više tajni nego što je želio da prizna, te da je poznati mađioničar radio kao tajni agent Skotland Jarda. Nakon uvida u dnevnik vrhunskog britanskog špijuna Vilijema Melvila, u kojem je Hudini često spominjan, autori biografije su pomnije istraživali njegovu ulogu u špijunskom svijetu. Melvil mu je navodno pomogao da napravi evropsku turneju, u zamjenu za špijuniranje. Njegovi zadaci bili su da tokom turneja po Njemačkoj, uoči Prvog svjetskog rata, prati ruske anarhiste i skuplja vojne informacije te da ih prenosi britanskim i vojnim krugovima. Zbog tih podataka neobičan način njegove smrti je još sumnjiviji. “Hudini je bio nesavladiv zbog raširenog mita da ga ništa ne može zauzdati. Što je bio uspješniji, više je postajao simbol pojedinca koji se odupire vlasti”, rekao je Sloman.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
SMRT Hari Hudini umro je 1926. godine, 31. oktobra, na Noć vještica. Njegova iznenadna smrt šokirala je cijeli svijet. Prema jednoj teoriji je otrovan, a ako je to tačno, glavni osumnjičeni su grupa spiritualista s Arturom Konanom Dojlom na čelu, koje je javno nazivao prevarantima i ismijavao njihovo prizivanje mrtvih. Iako su Hudini i Dojl bili prijatelji, suprotni stavovi o spiritualizmu su ih udaljili. Slavni pisac bio je praznovjeran i fasciniran različitim tajnama, vjerovao je da Hudini ima natprirodne moći, o čemu je pisao u knjizi The Edge Of The Unknown. Nakon što je Hudini 1924. raskrinkao grupu vidovnjaka koji su zarađivali “razgovarajući s mrtvima”, Dojl mu je uputio prijeteće pismo u kome je, između ostalog, pisalo: Uskoro dolazi dan naplate… Dobićeš poseban desert.
BANALAN POVOD Dojl ipak nije bio među glavnim osumnjičenim za Hudinijevu smrt; sumnja je pala na Minu Mardžeri Krandon, bostonsku vidovnjakinju. U službenom izvještaju o Hudinijevoj smrti, međutim, piše da ju je skrivio kanadski student Dž. Gordon Vajthed, snažnim udarcima u stomak, usljed kojih je došlo do pucanja slijepog crijeva. Izazvan pričom o nevjerovatnom pragu bola slavnog mađioničara, student se kladio da Hudini neće moći da izdrži njegov udarac. Navodno je veoma iznenadio nepripremljenog Hudinija, koji je pao od bolova i nakon sedam dana umro. Kako je bio u izvrsnoj fizičkoj formi, postojala je sumnja da tako banalna povreda može da ubije čovjeka koji je cijelog života prkosio smrti.
Džordž Hardin, daleki rođak slavnog Hudinija, zatražio je u martu 2009. godine ekshumaciju tijela i provođenje istrage o smrti. Unajmio je uglednog američkog advokata Džosefa Takopinea, zahvaljujući kojem su se dva poznata forenzičara zainteresovala za Hudinijevu smrt. Doktor Majkl Baden (vodio istragu o smrti Džona F. Kenedija i Martina Lutera Kinga) i profesor Džejms Stars (patolog na ispitivanju posmrtnih ostataka Džesija Džejmsa i Alberta De Salve – Bostonskog davitelja) otkrili su nekoliko neobičnih detalja koji pokazuju da treba sumnjati u službeni izvještaj, te da je Hudini najvjerovatnije otrovan arsenom.
KONTAKT Hari Hudini sahranjen je na njujorškom jevrejskom groblju Machpelah 4. novembra 1926. godine, odmah pored svoje obožavane majke. Nikada nije otkriveno koji je istinski uzrok njegove smrti. Nestao je u svom stilu, ostavljajući iza sebe vječitu misteriju. Neposredno prije smrti rekao je svojoj ljubljenoj Bes da će je, ako bude moguće, kontaktirati s onog svijeta, služeći se posebnim kodom koji su samo njih dvoje razumjeli. Sljedećih nekoliko godina, na Noć vještica, Bes je priređivala svojevrsnu seansu, nadajući se nekoj poruci. Nakon ko zna koje po redu neuspjele seanse, Bes je 1936. godine na zidu Knickerbocker Hotela u Los Anđelesu ugasila svijeću koju je od Hudinijeve smrti držala pored njegove fotografije. Od tada su mnogi mediji tvrdili kako im je uspjelo da dobiju Hudinijeve poruke, a svake godine na godišnjicu smrti Society of American Magicians održava posebnu seansu u njegovu čast.
GRACIJA 11/septembar 2013.
Priredila Snežana Crkvenjaš
