Hari Varešanović: Emocija je drugačija, ali još radim ono što volim

“Uvijek sam želio da budem muzičar i Bog mi je dao da to budem do ovih dana. Ima li bolje nagrade”, pita bosanskohercegovački pjevač u intervjuu za Graciju

Razgovarao Danilo Brajković
Foto Almin Zrno

Sarajevski pop pjevač Hari Varešanović u januaru je proslavio 60. rođendan, a već početkom februara zahvalio je publici na brojnim čestitkama tako što joj je poklonio premijeru pjesme i spota Ja sam sam što nemam tebe. Nova muzička čarolija iz Harijeve radionice stiže kao vjesnik ljepših dana, mada je prožeta emocijama koje su sastavni dio izgubljene ljubavi. Crna Gora bila je važan dio u razvoju blistave pjevačeve karijere, a emocija koju u pjesmama danas manifestuje Hari znatno se razlikuje od one sa početka njegovog puta. Ipak, ljubav koju gaji prema muzici potpuno je identična svih ovih godina, a pjevač je uspješno primjenjuje i na porodicu. Nasljednici i unuci raštrkani su po svijetu, a njihova sreća izdaleka grije Harijevo srce.

Bajkovitom pjesmom poželjeli ste da uljepšate i sebi i publici novi dan. Šta Vam govore reakcije? Da li ste uspjeli u namjeri?
– Čak nisam imao toliku namjeru. Uljepšao sam više nego što sam namjeravao. Tako vam dođe sa pjesmama, ti voliš pjevati, a publika to ili zavoli ili ne zavoli. Doživljavam ovaj singl kao pobjedu muzike i želje nad bočnim vjetrovima, jer je nastao u stresnoj godini.
Prvi put u karijeri niste u prilici da novitet otpjevate pred publikom. Kako podnosite to kada Vam neka viša sila uskrati ono što volite i za šta živite?
– S obzirom na to da mi je prvi put da doživim ovakvu godinu, ne znam šta da kažem. Malo sam se odmarao, malo mi je bilo teško, malo mi je falila publika, a malo sam falio ja njoj. Ko zna. Ova godina je konfuzna, a svi znamo kako.
Nakon toliko ljubavnih numera, kako danas čitate tu emociju? Ima li razlike između ljubavi iz Vaših prvih pjesama i današnje?
– Sigurno da ima, ali ne mogu analizirati tolike godine rada. U dvadesetim godinama moja emocija u pjesmama bila je drugačija nego u ovim godinama, ali još radim ono što volim.
Iako ste izgradili karijeru na pop muzici, sevdah je uvijek na tronu kada govorimo o žanrovima u BiH. Crpite li, možda, baš iz njegove duše tu emociju kojom kasnije naslikate mnoge balade?
– Od malih nogu “inficiran” sam sevdahom, ali je pop obilježio cijeli moj radni i umjetnički opus. Ako se sevdah provlači kroz moje pop note sve ove godine, to je njegova snaga.
Nikada više muzike, ali ujedno i nikada manje one koja opstaje duže od sezonu-dvije. Kada i zašto je muzika postala proizvod koji ima rok?
– Ne znam odgovor na to pitanje i smatram da svaka generacija ima svoju genijalnost. Malo smo se i mi u mojoj generaciji očešali o tu genijalnost, ali ja sam uvijek za nove generacije.
Na dugovječnosti pjesama mogu Vam pozavidjeti mnogi. Kako se ophodite danas prema numerama iz prošlosti?
– To je isto kao da gledate sami sebe u ogledalu i svaki dan se navikavate kako lijepo izgledate. Tako i sa pjesmama. Ko će znati, to je stvar ukusa, stvar mladosti i ludosti. Pjesama.

“Karijeru sam napravio u Crnoj Gori. Svaki moj ponovni dolazak donosi mi radost”

Mnoge ljubavi nastale su uz stihove Vaših pjesama. Danas, rađaju se uz autotjun i eksplicitne rime. Možda zbog toga kraće traju?
– Nekada su to govorili i za naše pjesme. Tako da svako vrijeme vuče svoje genijalnosti i ne bih se složio sa tim da mladi ne rade pjesme uz koje se ne rađaju nove ljubavi koje vječno traju.
I dalje muzici pristupate kao neko ko je u nju zaljubljen, a ne zbog profita. Uspijeva li ona da Vas nagradi, da Vam uzvrati?
– Zavisi šta želite. Uvijek sam želio da budem muzičar i Bog mi je dao da to budem do ovih dana. Ima li bolje nagrade?
Neke kolege sa kojima dijelite godinu rođenja priznaju da su ih aktuelna dešavanja navela na zaključak da je vrijeme za spuštanje gasa i ulazak u mirnu luku karijere. Hoćete li im se pridružiti?
– Ponekad pomislim čak i na to, pa se ugrizem za jezik. Ipak ja najbolje pjevam i treba to još slušati (smijeh).
Vaši sinovi i kćerka posvetili su se profesijama koje su udaljene od muzike. Podržavate li taj zaokret, vjerujete li da su dobro postupili?
– Trudio sam se da ne utičem na njihove izbore, već da ih podržavam. Drago mi je što su izabrali svoj put, a ne moj.
Šta karakteriše odnos koji gajite sa njima dok ste raštrkani po svijetu? Može li ova virtuelna stvarnost umanjiti žeđ za susretima uživo, kada je porodica na okupu? 
– Teško. Šta da vam kažem, mislim da svi osjećamo koliko je tehnološka povezanost mnogo lošija.
Decenijama ste bili na dugim turnejama, putovanjima, okupirani obavezama koje je diktirala karijera. Uspijevate li da u ovoj fazi, a djelimično i zbog pandemije, život orijentišete po mjeri porodice?
– Veoma sam iskusan i stari porodični čovjek. Hvala Bogu, svi članovi moje porodice su na svim stranama svijeta, što je njihov izbor i njihov uspjeh. Volio bih da su svi sa mnom uz neku toplu vatru, ali i ovako mi je toplo, jer su oni srećni u svom izboru.
Sarajevo i Vaša muzika već decenijama su ruku pod ruku, ali ništa manje prisan odnos imate i sa crnogorskom publikom. Šta Vam iz te avanture sa Crnom Gorom najviše znači i šta Vam donosi dolazak u naše krajeve?
– Moram da vam iskreno kažem da sam karijeru napravio u Crnoj Gori. Počevši od koncerata na terasi hotela Galeb u Ulcinju, do današnjih trenutaka i spektakularnih novogodišnjih dočeka po cijeloj Crnoj Gori. Svaki moj ponovni dolazak donosi mi radost kao da dolazim u Sarajevo.

Gracija 189, april 2021.

 

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...