Hemfri Bogart spada među najveće holivudske ikone čiji se filmovi i danas gledaju sa jednakim interesom kao u vrijeme najveće popularnosti, sredinom prošlog vijeka. Jednako harizmatičan i kao kapetan, špijun, vojnik, gangster ili naučnik, nije bio tipičan filmski ljepotan: nije imao mišićavo tijelo, bio je visok samo 173 centimetra, nije imao savršene crte lica, a zbog ožiljka na usni imao je problema sa izgovorom. Žene su ga, ipak, obožavale. A, možda je upravo zahvaljujući običnom, neholivudskom izgledu, sa kojim se mogao identifikovati svaki muškarac, bio omiljen i kod pripadnika jačeg pola. Nikada nije uzimao časove glume, ali je posjedovao izuzetan glumački talenat, bio uporan i odlučan da se usavrši, iako vaspitan u uvjerenju da biti glumac nije za džentlmena. Da se upornost isplatila, dokaz je Oskar za najbolju mušku ulogu, kojeg je dobio 1951. za ulogu Čarlija Alnuta u filmu Afrička kraljica Džona Hjustona, sa Ketrin Hepbern. “Jedini način da preživite Oskare je da pokušate da nikada ne osvojite drugi… Previše je onih koji ga osvoje, onda pomisle kako su nadmašili sebe, postaju prestrašeni i prestanu rizikovati. A rezultat svega toga je mnogo dosadnih uloga u dosadnim filmovima.”
BEZ RODNOG LISTA Hemfri Deforest Bogart rođen je u Njujorku 25. decembra 1899. godine. Njegov otac Belmont bio je jedan od najpoznatijih torakalnih hirurga, a majka Mod Hemfri, poznata kao feministkinja, bavila se ilustrovanjem magazina. Za reklamnu kampanju dječije hrane Mellins, na primjer, iskoristila je crtež malog Hemfrija, bila veoma uspješna u svom poslu i zarađivala duplo više od muža. Bogartovi su pored najstarijeg Hemfrija imali dvije kćerke, Frensis i Ketrin Elizabet. Živjeli su u otmjenom stanu na Menhetnu, uglavnom bili zauzeti vlastitim karijerama, često su se svađali i nedovoljno su pažnje poklanjali djeci, o kojima je brinula irska dadilja. “Majka i otac nisu previše brinuli za nas. Vaspitavani smo veoma pošteno, ali bez osjećaja. U našoj porodici poljubac je bio pravi događaj”, priznao je Hemfri, kojeg su kao dječaka zadirkivali zbog imena, pretjerane urednosti, uvojaka i odjeće Little Lord Fauntleroy koju mu je birala majka.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
ČVRST KARAKTER Iako je bio loš, mrzovoljan učenik, nimalo zainteresovan za učenje, kao ni za vannastavne aktivnosti, poslije završene Trinity School, zahvaljujući jakim porodičnim vezama, primljen je na najstariju prestižnu pripremnu školu u Americi, koledž Phillips Academy u Andoveru, u Masačusetsu. Taj izbor je značajno obilježio njegov karakter. Roditelji su se nadali da će njihov jedinac poći na Jejl, ali je 1918. izbačen. Kao razlozi izbacivanja spominju se loše ponašanje, pušenje i sklonost alkoholu, te navodni incident: bacanje upravnika u vještačko jezero u kampusu. Bilo kako bilo, razočarani roditelji su morali da se utješe njegovom odlukom da se u proljeće iste godine prijavi u Mornaricu SAD-a, gdje je uglavnom bio član posade koja je američku vojsku vraćala iz Evrope poslije potpisivanja primirja. Nakon nekoliko mjeseci na brodu odlučio je da se vrati kući, gdje otkriva kako je otac oslabio, najvjerovatnije zbog zavisnosti od morfijuma, da mu posao slabo ide i da je izgubio dosta porodičnog novca. Boravak u mornarici ga je promijenio, osamostalio se, počeo da se druži sa raznim ljudima, ne gledajući pritom koje su rase, vjere ili seksualne orijentacije, a znao je da prkosi konvencionalnom ponašanju i autoritetima, što će kasnije da pokaže u filmskim ulogama. Zaposlio se kao organizator pozorišnog impresarija Vilijema A. Bradija, koji je u njemu vidio mogućeg glumca i bukvalno ga natjerao da izađe na scenu. Rezultat se nije pokazao značajnim, prvi nastupi nisu bili sjajni, ali je Hemfri već pokazao svoj čvrst karakter i nije se obeshrabrio.
ROMANTIČNI GANGSTER Godine 1929, dok je glumio u It’s a Wise Child, primijetio ga je agent 20th Century Foxa i ponudio jednogodišnji ugovor. Dobio je par sporednih uloga, prešao u Universal i 1931. snimio neubjedljiv film Bad Sister, uspjeh je izostao te je odlučio da se posveti teatru. Lutao je između teatra i filma, dok 1935. na Brodveju nije zaigrao gangstera Djuka Mantea u predstavi The Petrified Forest. Nakon velikog uspjeha, Warner Bross odlučuje da snimi istoimeni film, sa Bogartom u glavnoj ulozi. Od tada pa do 1948. godine, svaka je dva mjeseca snimao po jedan film, uvijek glumeći negativca, ali pored najznačajnijih tadašnjih glumaca: Edvarda G. Robinsona, Džejmsa Kegnija, Džordža Rafta… Njegova vještina ogledala su u izvođenju sporednih uloga na takav način da se isticao kao glavni glumac, a zahvaljujući Bogartu na gangstere počinje da se gleda kao na romantične figure.
Poslije prvih uloga, Visoke Sierre i Malteškog sokola (1941), Bogart postaje zvijezda prvom romantičnom ulogom u filmu Kazablanka, koji 1943. osvaja Oskara, a on biva nominovan za najboljeg glavnog glumca. Uspjeh danas kultnog filma počiva na odnosu Bogarta i Ingrid Bergman: iako se na platnu osjećala magnetska privlačnost glavnih likova, između njih nije bilo ljubavi. Inače, Bogart je u nekim scenama Kazablanke imao posebne cipele sa visokim đonovima, jer je Bergmanova bila viša od njega.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Rijetko je gledao svoje filmove, nije odlazio na premijere i nije igrao po ustaljenim holivudskim pravilima, kako bi se dodvorio novinarima, čak je lažnim izjavama štitio privatnost, želeći da zadovolji interes publike i medija. Nikada nije glumio lažnu pristojnost, ali je uvijek bio fer prema kolegama, a znao je da bude velikodušan prema onima koji su imali problema. Veoma otvoren i direktan, javno je komentirao neuspjehe glumaca, reditelja ili studija, a kolegi Robertu Mičamu divio se zbog izjave da u Holivudu možete da opstanete samo kao oponent. “Ne shvatam zašto ne možeš reći ako neko nije dobar, kada bi se to više govorilo imalo bi nekog pozitivnog efekta. U Holivudu me neprestano opominju zbog mojih izjava, kažu mi da ću zbog njih imati problema.” Zbog ovakve i sličnih izjava, ljudi iz svijeta filma znali su da ga izbjegavaju, a popularnost mu nije bila na visini, jedino je štampa, nenavikla na iskrenost, bila oduševljena Bogartom. Iako je kao mlad bio nezainteresovan za učenje, Bogart se divio piscima i cijelog života mnogo je čitao, često je citirao Platona, Aleksandra Popa, Ralfa Emersona i znao preko preko hiljadu Šekspirovih rečenica.
LJUBAV NA PRVI POGLED Autor Bogartove biografije The Making of the Legend, novinar Darvin Porter, tvrdi da je taj neumorni i nezasitni ljubavnik bio u tri nesrećna braka, tokom kojih nije prestajao da vara supruge sa bezbroj ljubavnica, među kojima su bile i slavne glumice: Bet Dejvis, Marlen Ditrih, Ingrid Bergman, Džin Harlou. Hemfri Bogart skrasio se tek kada je upoznao i oženio ljubav svog života, glumicu Loren Bekol. Sreli su se na snimanju filma Imati i nemati, a zajedno snimili još tri: Duboki san, Mračni prolaz i Ostrvo Largo te postali jedan od najpoznatijih filmskih parova. Loren je tada imala 19 godina, on 25 više, a bio je u mučnom braku sa glumicom Mejo Meto, koja je imala problema sa alkoholom i depresijom. “To je bila ljubav na prvi pogled, iako sam sebi obećala da nikada neću biti sa oženjenim muškarcem. Dok ga nisam upoznala mislila sam da je neobrazovan i površan, a onda me sasvim iznenadio. Bio je inteligentan, duhovit, imao je smisla za humor, često smo se smijali. Važno je da znate da se smijete i u nekim situacijama kada ništa nije smiješno, to smatram važnom osobinom”, riječi su Loren Bekol. Vjenčali su se 1945. godine na imanju Bogartovog bliskog prijatelja Luja Bromfilda, dobitnika Pulicerove nagrade. Živjeli su u otmjenom dijelu Holmbi Hilsa i bili sretni, iako potpuno različiti: on je bio jednostavan i štedljiv, Loren sklona luksuzu i rastrošna; on je volio da bude u kući, a ona je obožavala noćne izlaske; on je volio more, a ona patila od morske bolesti. Iako su se često svađali zbog Bogartovog pretjeranog uživanja u alkoholu, njihova ljubav bila je neuništiva. Bio je vjeran obožavanoj Loren te su druge žene potpuno prestale da ga zanimaju. Godine 1949. dobili su sina Stivena Hemfrija Bogarta, a tri godine kasnije kćerku Lesli. U knjizi se spominju i Bogartova impotencija, uzrokovana nesrećnim brakom sa drugom suprugom Meri Filips, nakon čega je počeo da razmišlja o sebi kao homoseksualcu, kao i depresija i razmišljanje o samoubistvu. “Nikada nisam otišao dalje od pomisli na samoubistvo, nisam mogao da zamislim kako sam sebi režem vrat.”
View this post on Instagram
SAMO ZAZVIŽDI Kako je bio dugogodišnji strastveni pušač, Bogart je obolio od raka jednjaka, ali je odbijao odlazak kod ljekara sve do januara 1956. godine. Tada su mu na operaciji izvađeni jednjak, dva limfna čvora i rebro, išao je na hemoterapiju, ali je bolest već bila uznapredovala. Umro je godinu kasnije, 14. januara 1957, nakon što je pao u komu: imao je 57 godina i bio težak svega 36 kilograma. Na posljednji oproštaj velikog glumca stigle su brojne filmske kolege: Dejvid Niven, Ronald Regan, Spenser Trejsi, Deni Kej, Gregori Pek, Gari Kuper, Marlen Ditrih. Među njima bila je i Ketrin Hepbern, koja je rekla: “Bogi je bio jedan od najvećih frajera koje sam ikad upoznala, uvijek je koračao uspravno i sredinom ceste.” Bogart je kremiran, a u urnu, položenu na groblju Forest Lawn Memorial Park u Kaliforniji, stavljena je i mala zlatna pištaljka. U znak sjećanja na njihov prvi zajednički film, prema želji supruge Loren Bekol, na nadgrobnoj ploči je uklesano: “Ako nešto želiš, samo zazviždi.”
GRACIJA 26/2014.
Priredila Snežana Crkvenjaš
