Ida Prester: Nemam problem da se ogolim pred nepoznatima

“Za ovaj posao morate biti psihički stabilni, operisani od ega. Ispričati nešto ljudima, dotaći ih – to je moj život, da kao ulični svirač prenosim energiju nepoznatima, a užasno je teško”, za Graciju poručuje harizmatična hrvatska pjevačica

Piše Danilo Brajković
Foto EU info centar, Vovka Chudinov, Nikola Nikolić

Hrvatska pjevačica Ida Prester (40) uvijek je rado viđena gošća na muzičkim binama u Crnoj Gori, a zahvaljujući činjenici da je angažovana u nekoliko bendova – često imamo priliku da je vidimo i čujemo u raznovrsnim izdanjima. Harizmatičnu Hrvaticu dobro upućeni u stanje na regionalnoj muzičkoj sceni upoznali su prvenstveno kroz rad u bendu Lollobrigida, sa kojim je, između ostalog, 2009. zaslužila MTV nagradu – Best Adria Act, da bi kasnije osnovala i projekat Frau Casio, uplovila u sijaset šarolikih angažmana, poput novinarskih, voditeljskih, menadžerskih. Posebna priča su njene aktivnosti na društvenim mrežama, rijetko kada usmjerene isključivo ka zabavi, već mahom ka društveno odgovornim temama, roditeljstvu, ljubavi, svemu što nas okružuje i intrigira. Njen najaktuelniji poduhvat nedavno ju je i doveo u Podgoricu. Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, zajedno sa EU info centrom i ambasadama zemalja članica EU, tokom maja organizuje proslavu Dana Evrope, a centralni događaj odigrao se 9. i 10. maja na Trgu nezavisnosti, kada su Podgoričani i njihovi gosti uživali i u svirci regionalnih bendova Gramophonedzie Live Experience i MAiKA. Upravo MAiKA, alternativni balkanski dens-pank bend, predstavlja Idu u novom ruhu. Apsurdni spoj kontrasta: religije, tradicije i novih tehnologija, prirodnih ljepota i destruktivnih politika, blata i zlata, radosti i suza, krvavih sukoba, čovječnosti i darežljivosti, kako su ocijenili članovi benda, pokrenuo je kompletnu mašineriju, izrodio prošlogodišnji debi album Balkannibalism, omogućio bendu nastupe na prestižnim svjetskim festvalima i – ponudio Crnoj Gori da upozna njihovo stvaralaštvo.

Zauvijek ćemo pobjeđivati politiku

Kao i u većini drugih regionalnih centara, ni naša publika nije odoljela energičnom nastupu muzičara, što je naročito usrećilo Idu, koja konstatuje da se najljepše stvari i u muzici i u životu dese neplanirano, poput nastanka benda MAiKA, a u tom slučaju obožava da osluškuje puls publike. “U muzici ne možete planirati puno toga, ali možete raditi na osnovu instinkta i nadati se da će ljudi to prepoznati i da ćete naići na pozitivnu reakciju. Ovo je takozvana plesna ili žurka muzika, stvarno se veoma brzo primila. Pjevamo većinom na engleskom, jer smo prvenstveno okrenuti ka inostranom tržištu i želimo da na najbolji način predstavimo Balkan. Naravno da i naši ljudi odmah pozitivno reaguju čim čuju te brze ritmove. Lijepo nam je, uživamo”, s osmijehom će Ida, a i te kako su uživali i gosti koncerta, pošto je MAiKA dobar dio Trga nezavisnosti pretvorila u plesni podijum, dok su prednjačile numere Zli refreni, Russian spy, Mlada…

“U muzici ljude ne pitate koje su nacionalnosti, odakle su. Važno je da žive muziku i da je osjećaju”

MAiKU pokreće Balkan, a bend možemo smatrati i svojevrsnom muzičkom reprezentacijom bivše Jugoslavije, pošto okuplja muzičare sa šarolikih balkanskih adresa. Proslava Dana Evrope, između ostalog, podsjetila nas je na poštovanje različitosti i jednakost svih, a bend u kome Ida zauzima važno mjesto na identičan način promoviše te ideje. Već na tonskoj probi bilo je očigledno da je mnogobrojna postava na istoj talasnoj dužini, a Ida podsjeća da za uspješan bend nije bitno šta piše u ličnoj karti članova, kog su muzičari pola, boje kože… “U muzici ljude ne pitate koje su nacionalnosti, odakle su. Rijetko je vidjeti da se ljudi tako pomno bave muzikom, da pritom imaju i talenat i interes da to čine. Ima nas Crnogoraca, Hrvata, Srba, evo sada nam se priključila i Slovenka. Mi smo bend koji nastupa i u regionu i van njega. Najmanje nam je bitno odakle je neko, važno je da živi muziku i osjeća tu novu vrstu rokenrola koju donosimo”, nastavlja Ida.
Kamo sreće da je tako i u ostalim segmentima života na brdovitom Balkanu. Svjedoci smo da, recimo, gostovanja većine sportskih klubova u komšiluku često proteknu uz nemile scene, sukobe, prozivke. Ne zaostaju ni političari, a muzičari su oduvijek bili rijetka ekipa koja ne poznaje i ne priznaje granice. To je naročito primjetno u sezoni festivala, kada bendovi i izvođači krstare Balkanom, promovišu rad, pridobijaju novu publiku. Imajući u vidu da je konstantno na točkovima i da tokom godine promijeni i nekoliko regionalnih lokacija, a najčešće je na relaciji Hrvatska-Srbija, u čijem Beogradu uglavnom živi, Ida konstatuje da je realnost znatno drugačija u odnosu na ono što nam se nameće putem malih ekrana i razočarano pita – kako smo uopšte došli do toga da pričamo o granicama i razlikama, a ne o tome koliko su ljudi divni. “Za muzičare ni u najcrnje doba rata nije bilo problema. Zauvijek ćemo pobjeđivati politiku. Mislim na one muzičare koji se nisu politički svrstavali, koji nisu bili režimski umjetnici, odnosno zabavljači pod krilom neke stranke. Za muzičare koji vole muziku, drže do sebe i operisani su od političkih igara – uvijek će biti i prostora i ljubavi. Ljudi su divni. Kao Hrvatica koja dosta putuje, od Ljubljane i Skoplja, do Podgorice, Tivta, Niša, nikada nisam imala problem niti sam čula da iko od mojih prijatelja s rokenrol scene ima problem tog tipa. Ovo što vidimo po televiziji, ti političari – to su kao neke odvojene kaste ljudi. Kako su oni uspjeli da organizuju rat? Ne znam gdje su našli podršku”, u dahu će Ida, predloživši svima da se posvete radovanju, a ne razmišljanju o tugovanju.
“Budimo dobre komšije. Pa, sve je to isti narod koji zajedno diše, govori istim jezikom. Sami ne možemo ništa. Ništa pametno nam se nije desilo otkad smo se razveli. Moramo disati svi zajedno i pomagati se koliko možemo. Granice su čisto zvanična stvar”, tvrdi Ida.

Ljubav prema performansu

A višestruko angažovana pjevačica, utisak je, osjeća muziku i raduje se zbog nje maltene u svakoj sekundi. Ko god je imao priliku da makar jednom uživa u njenom nastupu, nezavisno od toga da li je riječ o muzičkom, voditeljskom ili nekom trećem angažmanu, nije uskraćen za, kako Ida u šali kaže, ludačku energiju koju prenosi ka publici. “Volim stejdž. Svi moji poslovi su u vezi sa javnim nastupom. Potrebno mi je da uvijek nešto ispričam ljudima, da prenesem neku emociju, poruku. Prijatelji u šali kažu da je tako jer imam veoma nizak krvni pritisak, pa naglo skoči kada me neko gleda na bini, tada sam u stanju balansa. Uživam kada vidim da dotičem ljude. Nezavisno od toga da li plešu, pjevaju moje tekstove. To je moj život – da nepoznatim ljudima prenesem energiju. Nemam problem da se ogolim pred nepoznatima, a mnogi boluju od toga. Ja sam kao ulični svirač, stalno ti prilazi neko novi, prenosiš mu energiju”, objašnjava pjevačica.

“Bina, glamur, šljokice, intervjui, to je samo dva odsto ovog posla. Iza toga je toliko rada, stresa, trauma, neprihvatanja, dilema”

Sve što lijepo zvuči, obično iziskuje i žrtvovanje. Recimo, Ida je u Podgoricu doputovala rano ujutru, uslijedila je popodnevna proba, pa večernji koncert, a sjutradan su već na pomolu nova lokacija i novi zadatak. I tako godinama. Publika, nažalost po muzičare, vidi samo ljepšu stranu medalje, popularnost, blještave kreacije, novac… No, upozorava Ida, iza svega se kriju i suze i znoj, a naročito je bitno okrenuti leđa egu. “Morate biti psihički stabilni za ovaj posao. Najbitnija stvar je da si miran sam sa sobom. Naravno, i kada vlada harmonija kod kuće. Ovo je užasno težak posao. Bina, glamur, šljokice, intervju, pa to je samo dva odsto ovog posla. Iza toga je toliko rada, stresa, trauma, neprihvatanja, dilema kako će ljudi doživjeti pjesmu. Moraš se pronaći u tome, moraš biti operisan od ega. Kada je tako, kada sam mirna hoće li ispred mene biti 10 ili 10.000 ljudi, onda tek počinjem da uživam. Ako te izuva iz cipela to što spavaš u hotelu koji ti ne odgovara, ako ti peškir nije dovoljno veliki, onda to ne valja. Radi zbog dobre energije i ljubavi prema performansu. Onda ti je sve drugo svejedno. A sve preko toga što dobiješ jeste bonus.”
Rijetki trenuci odmora Idu često opet dovedu u Crnu Goru. Sa suprugom Ivanom Peševskim, sinovima Rokom (5) i Rijom (2,5), voli da putuje. Ukoliko ste Idin pratilac na društvenim mrežama, lako se možete uvjeriti da obožava razne crnogorske predjele. Recimo, minulog ljeta posjetila je Durmitor, Žabljak i Šavnik, u želji da prvenstveno djeci podari znatno zdraviji ambijent od gradskog asfalta. Tada je u šali rekla da su svi zajedno šokirali sinuse čistim vazduhom, a iako je još rano za prognoze – Ida nam obećava da ćemo je i ovog ljeta vidjeti na sličnim terenima. Zbog ijekavice, koja je podsjeća na Hrvatsku, naše podneblje doživljava kao domaće. “Pošto puno vremena provodim u Beogradu, vaš jezik mi je puno bliži, ijekavica me podsjeti da nisam u stranoj zemlji, ‘radi’ me domaćinski ugođaj. Ljetujemo tradicionalno kod mojih na Hvaru, pa onda idemo na planinu. Kroz Crnu Goru često prođemo. Rano je za rezervaciju, ali planine su najljepše. Uvijek završimo tamo. Naročito ljeti, more je nama za zimu, a ljeto za planinu i mir”, zaključuje Ida, ambasador kvalitetne muzike i crnogorske netaknute prirode.

Gracija 158, 23.5.2019.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...