Poznati srpski dizajner i stilista Igor Todorović oduvijek je sinonim za sofisticirani modni izraz i prefinjenu eleganciju. Po završenoj Školi za dizajn u Beogradu, studirao je u Rimu na jednoj od najprestižnijih škola mode (Accademia Internazionale D’Alta Moda e D’Arte del Costume Koefia), a u svom rezimeu ima i bogato medijsko iskustvo: radio je kao modni urednik magazina Man’s Health, Cosmopolitan i drugih prestižnih časopisa i portala, kao i glavni i odgovorni urednik Fashion TV SEE. Radio je na stajlingu u printanim i elektronskim medijima, vizuelnom identitetu najznačajnijih javnih i političkih ličnosti. Uspješno je radio na vizuelnom identitetu brojnih događaja, među kolegama je cijenjen, a među klijentima jedan od najtraženijih modnih stručnjaka.
Šta znači biti uspješan modni dizajner?
– Modni dizajner je profesija kao i mnoge druge. Da biste bili uspješni u bilo kojoj profesiji, morate biti posvećeni, uvijek spremni da radite, učite, otkrivate i istražujete. Moda, ipak, ima jednu specifičnu karakteristiku koja je stavlja u kontekst samo pojavnosti. Postajete uspješni onda kada shvatite da je moda više od jednostavne slike s neke revije. Do tada ste samo vidljivi akter neke modne scene. Uspjeh nikad nije konačna odrednica u životu. Otuda vjerujem da je uspješan čovjek onaj koji se trudi da se udalji od onih koji preispituju ili zavide na njegovom uspjehu i ugleda se na one uspješne ljude koji mogu da budu inspiracija da postanete kao oni. Uspjeh je ostati uspješan, a to zahtijeva rad na sebi, odgovornost i radnu etiku.
Koliko dizajner mora da bude i psiholog?
– Psihologija je u modi izuzetno važna, upravo koliko i sociologija. No, da ne pravimo od mode, ipak, filozofiju, mislim da je osluškivanje nekad ispred gledanja nekog trenda ili stila. Zato se psihologija u modi kao i u definiciji bazira na dvije stvari, osluškivanju i ličnom profesionalnom iskustvu.
Šta poslije godina iskustva možete da zaključite o nekoj osobi na osnovu stajlinga? Je li Vam izazov ili teret kad treba nekome da predložite promjenu stajlinga?
– Moda je kraljica neverbalne komunikacije, zato ima sposobnost da vam dosta toga kaže ili ispriča o nekome kroz njegov stil. To je takođe važan dio psihologije kada je moda u pitanju. Kroz godine rada u različitim disciplinama modne industrije, u mom profesionalnom životu, mogu da zaključim nekad i suviše. Ipak, moram da kažem da je to jedna veoma široka tema, i da nas nekad stajling može odvesti na pogrešan trag, pa sam sklon da savjetujem da ne sudite o čovjeku isključivo po odjeći, jer nekad je odjeća samo štit, ili samo slika koja je u neskladu sa nečijim suštinskim karakteristikama. Dakle, mogu da vidim više, ali je to posljedica, prednost ili, ako hoćete, mana dugogodišnjeg iskustva koje imam.
Uvijek treba u svemu tražiti izazov, ukoliko krenete s idejom da je to teret, pristajete da od nečega napravite problem. Izmjena nečijeg stajlinga nije izmjena identiteta, pa je nekad taj put kraći a nekada duži. Važno je da rad na nečijem stajlingu bude dijalog, a ne monolog stiliste. Sve u svemu to je više profesionalna etika, a najmanje lični ukus ili nametanje stila koji se vama dopada.
Kako biste definisali trend, i ko ga diktira?
– Trend je modi potreban da bi se mijenjala, istraživala i postavljala nove izazove, i kreativcima i stvaraocima, a i konzumentima. Trend je modni “alat” koji vas tjera da uvijek budete u trendu, odnosno da kupovinom održavate modno trajanje malih ili velikih brendova. Međutim, ako ga neprestano konzumirate, vjerujem da na kraju nastrada vaš stil, pa je bolje da trend gledate kao saputnika ličnom stilu koji morate da gradite, a ne kao jedinu smjernicu da biste bili moderni. Nekada su ga diktirale modne prijestonice, danas ga diktira mnogo toga, od nedjelja mode, preko influensera, društvenih mreža, pojedinaca ili tik tok zvijezda… Moda je 90-ih godina prošlog vijeka razbila tabue da pripada određenima i postala svačija. To ima svoje ogromne prednosti, ali i brojne mane. Trend danas može da diktira i pojedinac, nekada uspješno a nekada potresno loše.
Da li je vrijeme oversize komada za nama?
– Moda je ciklična pojava, što je i čini živom. Dakle, nešto ostane za nama, ali se nakon određenog vremena pojavi iznova. Ne vjerujem da za išta u modi možemo da kažemo da je za nama. Neke stvari se vrate u modu u nekoj novoj sezoni i interpretaciji, za neko novo vrijeme. Nekad je oversize bio daleko drugačiji od ovoga danas, pa vjerujem da ne možemo reći da ostaje za nama, prije bih rekao da uvijek idemo ususret nekom novom modnom vremenu, pa i kada je oversize u pitanju.
Očekuje li nas ženstveniji trend?
– Ženstvenost je lična a ne trendovska osobina, pa smo često u prilici da vidimo ultimativnu ženstvenost kod nekih dama koje to imaju u sebi noseći i mušku košulju ili sako. Lično sam uvijek onaj koji je na strani ženstvenih komada kroz svoj autorski rad, i privilegovan time da je to prepoznato kod mojih klijentkinja koje to nose i slave sopstvenu ženstvenost kroz estetiku koju potpisujem. Pored toga, uvijek u širokoj modnoj ponudi postoje dizajneri koji od toga ne odustaju, pa taj trend živi nekad intenzivnijim a nekad manje intenzivnim modnim životom.
Kada su materijali i boje u pitanju, šta da očekujemo ovog proljeća?
– Moda je danas toliko široka u ponudi da je teško sažeti u par riječi ono što je suština vašeg pitanja. Ono što je vidljivo za sezonu pred nama su više forme, dezeni i detalji, a manje definisane tkanine ili boje. Pored kratkog sakoa, midi suknje, mini haljine, upečatljivih rukava, kad je riječ o formi, preko cvijetnih dezena, tufni, do resa, džinsa, izdvajaju se ipak svijetloplava i žuta u koloritu, uz neizostavnu bijelu i crnu. Tkanine se kreću od prirodnih, vještačkih pa do onih ekoloških ili tehnoloških koje su na tragu novog modnog osvješćenja kada je riječ o ekologiji i zaštiti planete. Svakako je vrlo vidljiv i upcycling kao nova modna inovacija.
Čemu se nikada nećete prilagoditi?
– Nikad se neću prilagoditi buci u modi, ne onoj iz kultne pjesme Discipline kičme, već onoj koja je često zaglušujuća u subjektivnim potrebama da bude prepoznata ili prihvaćena. Vjerujem da “tišina” stvaralaštva ipak ima prednost. I žena koja haljinu nosi tiho i otmjeno je uvijek iznad one koja je nosi uz “buku” skretanja pažnje na sebe. Ne znam koliko je to ispravno u današnje vrijeme. Ponekad vjerujem da nije, ali to je definitivno najteže kada je riječ o prilagođavanju u mom slučaju, i to ne samo u modi nego i životu uopšte.
Gde najviše uživate u uličnoj modi, i zašto?
– Nema neke geografske odrednice za tu vrstu inspiracije ili uživanja, nekad možete da pronađete fantastične primjere ulične mode na neočekivanim mjestima. Ipak, posljednjih godina Pariz mi je zanimljiviji od drugih gradova, ili bar bliži mom senzibilitetu, ali kao i Njujork, ne u svim dijelovima grada. To je i neka vrsta istraživanja i otkrivanja, pa je samim tim uvijek inspirativno. Prepoznavanje nečijeg stila i načina na koji ga oplemenjuje ili nosi je uvijek dobar početak neke nove inspiracije ili iskre stvaranja.
Koje su prednosti a koje mane manjih tržišta?
– Ima i prednosti i mana. Nebrojeno puta se diskutovalo na tu temu, bilo na nekim radionicama ili među kolegama. Mana malih tržišta je upravo njihova veličina, pa se otuda suočavaju s ekonomskom snagom konzumenta, potrebama i povodima za autorskim odjevnim predmetom. S druge strane, prednost manjeg tržišta je u prepoznatljivosti koja se lakše osvoji ako marljivo radite. Još jedna stvar koja je mana malog tržišta je i pomodnost, koja nekad autora dovodi do brojnih kompromisa da bi opstao na istom.
Šta ste prvo primijetili na modnoj reviji nekog svjetski poznatog kreatora, šta ih razlikuje od naših?
– Još od vremena mojih studija imao sam priliku da gledam brojne revije velikih modnih imena, ali i da vidim sve ono što se dešava iza scene, pa sam privilegovan da vidim kompletniju sliku od one koju neko doživi sjedeći u publici. Osnovna razlika je ta da je kod nas modna revija češće društveni događaj ili povod za izlazak, dok je kod velikih modnih kuća to, pored estetike i većih produkcijskih mogućnosti, iznad svega poslovna prilika i povod da se prikaže iz sezone u sezonu napredak ili razvoj neke modne kuće. To je jedan svakako kompleksniji način prezentacije uslovljen kako velikim tržištem, tako poslovnom politikom i planovima za plasman proizvoda.
Šta Vam predstavlja najveći izazov u poslu?
– Izazova je mnogo. Ali, prihvatanjem izazova uvijek prije očekujem pobjede. Kadgod pobijedim, smatram da sam napravio korak dalje. Ako se desi poraz, i to bude izazov da ga prevaziđem. Zato i ne mogu da kažem da postoji neki određeni izazov koji je veći ili izazovniji od drugog. Ima i onih koji mi uopšte ne budu ni izazovni…
Koliko je ekspanzija društvenih mreža uticala na modnu scenu?
– Društvene mreže su suštinski izmijenile komunikaciju u modi, napravile nove načine plasmana od trenutka kada su se pojavile. Moda je veoma brzo prepoznala taj kanal komunikacije i postala jedan od najvećih aktera društvenih mreža od samog početka do danas. Kroz vrijeme se mijenjaju kodovi i načini, ali definitivno je to jedna od najznačajnijih promjena koju je moda prigrlila. Društvene mreže su izmijenile medijske i promotivne aktivnosti u modi i postale primarni vid plasmana mode generalno.
Koliko se revije i generalno modni izražaji razlikuju u našem regionu?
– Regionalna modna scena je vrlo raznolika i uprkos sklonosti ka trendovskim estetikama ima dovoljno veliki broj onih koji na pravi način predstavljaju modne priče i lične estetike. Najveća razlika je u autentičnom izrazu koji svaki stvaralac ima. Ono što je zajedničko je velika inventivnost, kao i snalažljivost autora da pokažu svoje odjevne komade i zauzmu mjesto na regionalnom, ali nerijetko i širem modnom kontekstu, bez obzira na to što se suočavaju sa nedostatkom izrade materijala i repromaterijala u regionu. Usmjerenost na uvozne sirovine često je veliki problem da se postigne modni izraz i na najbolji način prikaže modni potpis.
A šta revije u Crnoj Gori odvaja od ostalih?
– U Crnoj Gori postoji nekoliko izvanrednih profesionalaca, kada su modni događaji u pitanju, tako da razlike nema. Suočavaju se s istim problemima i nalaze rješenja, baš kao i njihove kolege u regionu i uvijek je zadovoljstvo sarađivati s njima. U svim godinama za nama kroz koje smo ostvarili brojne uspješne prezentacije i revije, dokazali smo upravo ovo o čemu pričam.
Po čemu su Crnogorke prepoznatljive?
– Moje lično iskustvo kroz klijente koje imam u Crnoj Gori, ali i kroz brojne prezentacije i susrete koje sam kroz godine imao, je da su Crnogorke modno osviješćene, da vode računa o stilu i unapređuju ga pažljivo posmatrajući i usvajajući inovacije i interpretacije trendova kroz stil koji njeguju. Ima onih dovoljno smjelih da iznesu avangardne komade i izaberu eklektiku, što po meni modu unapređuje i usmjerava u nove izraze.
Kakav ste cilj zacrtali sebi za ovu godinu?
– Cilj za ovu godinu je najprije ostati dosljedan nekim odlukama a ne podleći kompromisima. To je težak i izazovan cilj, ali kao i svaki dostižan ukoliko je sa pravim saputnicima. Usmjeren sam na neka nova tržišta, nekoliko ideja koje se polako spremaju, od kojih se nekima posebno radujem. Na kraju ove godine vidjećemo koliko je ciljeva dostignuto, nadam se većina.
Razgovarala Dragana Đurić
Foto Nikola Pejović
GRACIJA 220/februar 2024.
