Irena Blagojević: Svako jutro bez ljubavi je izgubljeno jutro

“Sve je stvar viđenja i umjetničkog doživljaja. Pored komponovanja i izvođenja, trudim se da sa svojim saradnicima stvorim specifičan zvuk koji mi dobro stoji”, kaže pjevačica u razgovoru za Graciju

Razgovarala Marina Strugar
Foto Vladimir Petrović

Soul-džez muzičarka Irena Blagojević izazvala je veliku pažnju javnosti trećim studijskim albumom Pero. Bluz, sving, fank i pop, kao i interesantne obrade našli su mjesto na novom albumu i osvojili publiku. Fuziju svih tih žanrova Irena je spojila u autentičan zvuk.
“Prije svega, srećna sam zbog pozitivnih reakcija jer u muzici je ta vrsta interakcije potrebna i važna. Svaka pjesma na albumu Pero je cjelina za sebe i priča neku svoju priču. Svi ti stilovi su jako srodni, pa recimo u džezu možete imati fanka ili bluza. Sve je stvar viđenja i umjetničkog doživljaja Pored komponovanja i izvođenja trudim se da sa svojim saradnicima stvorim specifičan zvuk koji mi dobro stoji.”

Na albumu su se našle i interesantne obrade. Zašto su one inspiritivne, šta Vam pružaju kao muzičarki?
– Na albumu se nalaze tri obrade za pjesme Bolujem ja, Imam jednu želju i Jutros mi je ruža procvetala. Pjesmu Bolujem ja snimila sam sa Dragoljubom Crnčevićem Crnketom i bendom Point Blank te smo dobili odličnu bluz verziju za koju je snimljen i spot. Jutros mi je ruža procvetala postao je sving u mom aranžmanu, a Imam jednu želju fank. To su jako inspirativni momenti u muzičkom smislu. Prvi put na ovom trećem albumu sam se odlučila za to. Obrade lakše komuniciraju sa publikom od autorske muzike, ali mogu da budu i mač sa dvije oštrice. Uživam u tom izazovu.
U spotu Milo moje pojavljuje se i Vaš 16-godišnji sin Relja Peršić, kome je ta pjesma bila prilika da prvi put odsvira najznačajnije perkusije i gitare. Koliko ste ponosni što ste na njega prenijeli ljubav prema muzici i što dijelite istu posvećenost?
– Relja Peršić je talentovani mladić koji će uskoro objaviti prvi autorski singl u kom je snimio i odsvirao sve instrumente, a predstavlja se i kao pjevač. Njegova muzika je pop rok. Duhovita je i zabavna. Kada sam napravila pjesmu Pero koju sam njemu i posvetila, shvatila sam da je vrijeme da snimimo našu prvu zajedničku pesmu. Snimili smo je iz jednog tejka, tako sam je i ostavila na albumu, kao našu prvu, divnu zajedničku uspomenu u muzici. Snimio je i gitare i perkusije u pjesmi Milo moje, za koju smo snimili i spot, a koja već lijepo komunicira sa publikom. Cio život je posmatrao majku koja je svakodnevno u muzici i bilo je neizbježno da do toga dođe. Završio je nižu muzičku školu gitare i nije htio dalje na klasiku već je odmah ušao u popularnije žanrove. Inače, sada je učenik trećeg razreda Prve BG gimnazije i u školi takođe ima bend sa kojim nastupa.

“Obrade lakše komuniciraju sa publikom od autorske muzike, ali mogu da budu i mač sa dvije oštrice”

Diplomirali ste flautu na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu i do 2000. gradili ste karijeru flautistikinje, radeći istovremeno i kao profesor flaute. Kako Vas je pjevanje usmjerilo na drugi profesionalni pravac?
– Školovanje je odnijelo veliki dio mog života, ali me izgradilo na raznim nivoima. Koncerti klasične muzike, takmičenja, prve i druge nagrade na festivalima u zemlji i inostranstvu takođe su obilježili taj period sazrijevanja. Na fakultetu sam počela raditi kao profesor flaute i to je trajalo nekih desetak godina. Uporedo sa flautom počela sam otkrivati i pjevanje kao svoju veliku ljubav i već sa 16 godina osvojila sam nagradu apsolutnog pobjednika na takmičenju mladih pjevača. Nakon toga pobjeda u večeri mladih nada na čuvenom Beogradskom proleću, i nagrada na Sveslovenskom bazaru u Kijevu i mnoge druge. Paralelno sam se bavila i flutom i pjevanjem sve do kraja dvadesetih godina, kada se odlučujem za solo karijeru u pjevanju.
Klupski nastupi, džez, koliko Vas je to oblikovalo kao muzičarku?
– Važno je imati tu vrstu iskustva da se osnažite, da vidite ili shvatite koliko možete, koliko ste dobri u tome i koliko se snalazite u raznim žanrovima. Uvijek me je privlačila soul džez muzika i kada sam shvatila da imam ideju kako da to prezentujem, za mene se otvorio jedan potpuno novi svijet.
Kantautorka ste, da li to što pjevate pjesme koje ste sami napisali, uz muziku koju ste sami komponovali, ima posebnu emotivnu težinu, odnosno lakoću izvođenja i prepoznavanja?
– Upravo tako. Pokušala sam da sarađujem sa raznim autorima, ali mi se te pjesme uglavnom nisu dopadale. Gotovo sve mi je zvučalo isto. Tako da sam sa, sada pokojnim, prijateljem Nebojšom Zulfikarpašićem, sjajnim gitaristom, odlučila da pravim autorsku muziku i tako je nastao prvi album Jutro bez ljubavi. Potom sam uradila pravi džez album Blistavi grad i sada Pero, na kome sam autor svih pjesama. Sve je drugačije kada radite autorsku muziku. To je poseban doživljaj, dobro poznajete sebe i sve je lakše iznijeti u muzičkom smislu. Naravno, uvijek ostajem otvorena za neku dobru pjesmu dragih kolega.
Vaše jutro bez ljubavi je?
– Bilo nekada. Trudim se da svako jutro počne sa ljubavlju, trenucima mira i sreće. S godinama mnogo toga naučiš o sebi i drugima i shvatiš da je svako jutro bez ljubavi izgubljeno jutro ali, kako pjesma kaže, bilo ih je, naravno. Mnogo volim tu pjesmu jer je od nje sve počelo.

Gracija 190, maj 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...