Piše Marina Strugar
Foto Ana Ninković
Voditeljki i poznatom TV licu Iris Polumenti-Jovanović se prije godinu dana ostvario san, postala je mama dječaku Mateju koji je postao centar njenog svijeta. Sa suprugom Stefanom upriličila je proslavu za najbliže u jednom podgoričkom hotelu i potrudili su se da sve izgleda bajkovito, od dekoracija do rođendanske torte.
“Najbitnije mi je bilo da Mateju ne bude naporno, da okupimo najbliže članove porodice i prijatelje i da uživamo u sreći. Proslavu smo organizovali veče uoči rođendana, jer smo na dan rođenja htjeli da uživamo nas troje, bez gužve, i da radimo isključivo ono što dječaku odgovara. Slavlje je priređeno u našem omiljenom restoranu, tačnije hotelu gdje smo se Stefan i ja vjenčali. Počev od toga, pa sve ostalo je imalo neko značenje. Na primjer, glavni lik na torti je dugokosi dječak koji čita knjigu, u podnožju je voz, a to su Matejeve omiljene stvari i glavna igra. Do detalja sam objasnila šta želim i naišla na divne saradnike, koji su sve ideje realizovali u miru, što najviše cijenim”, kaže Iris.
“Matej je uživao u pažnji i plesu. Čak je kao najmlađi pokazao možda i najveće interesovanje za igru sa animatorima. Glumio je da shvata njihove šale i smijao se, aplaudirao, pomalo kvario igru ostalima (smijeh). Kada je došlo vrijeme za odmor, ušuškao se kod mene i dao mi znak da je vrijeme za dremku.”
Matejev prvi rođendan probudio je u roditeljima mnogo različitih emocija. “Ponosni smo na svog dječaka, na sve što je naučio, na ono što smo i mi postali uz njega, ali pomalo i sjetni jer znamo da će u cjelodnevno maženje, igre, uskoro uskočiti i neke radne obaveze. Da mogu, zaustavila bih ili vratila vrijeme, da se ušuškam uz bebu i opet doživim svaku sekundu prethodne godine. Meni najljepše ikada.”
Beskrajno uživanje u majčinstvu
“Matej je zaista dobra beba. Što se kaže, nije što je moj, ali je stvarno sjajan (smijeh)! Sa njim od prvog trena sve nekako teče lagano, zato vjerovatno u majčinstvu beskrajno uživam i ništa ne shvatam kao obavezu, nego dragocjenost. Mnogo voli da ‘čita’, lista knjige, tako se dugo zabavi sam. Njegov šareni voz putuje po cijelom stanu, što sigurno ne oduševljava komšije (smijeh). Voli ljude, komunicira i šarmira ih u prolazu u šetnji, u kafiću, gotovo uvijek je nasmijan. Na sreću, nije zahtjevan, voli da je čisto, da šeta, da se prati raspored koji smo zajedno utvrdili, da jede zdravu hranu, pa za sada nema mnogo odskakanja i ‘izmotavanja’. Trudićemo se da tako ostane, ali ću sigurno i popustiti mnogo puta i to sa zadovoljstvom”, iskrena je Iris i otkriva po čemu će pamtiti ovu prvu godinu.
“Po bezbroj poljubaca, zagrljaja, još od prvog minuta rođenja. Najvećoj ljubavi ikada, koju niko nikad nije uspio da opiše, a stane u najmanji dlan na svijetu i onu tačku gdje nam se dodirnu nosevi. Po miru koji u potpunosti osjećamo, prvi put u životu. Po suludim brigama i planovima koji se vrzmaju po glavi svakom posvećenom roditelju. Po ponosu kada ga neko pohvali, po njegovom rastu, gugutanju, kasnije riječima kojima nam je utoplio srca i zaustavio cijeli svijet. Po njegovom pogledu kojim od početka daje do znanja da nas razumije, da je dobro to što radimo za njega, da smo mu najbolji i da je srećan. I baš kada se nasmije, postanem najmoćnija u cijelom univerzumu”, kaže Iris te dodaje: “Nikada nisam bila toliko ponosna na sebe. Zbog njega se osjećam nekako posebno, počastvovano što sam njegova majka. Na stranu sve što sam dosad uradila, u čemu sam postigla uspjehe, jer jedan sasvim običan dan sa sinom ima daleko veću vrijednost. Period van radnih obaveza dobro mi je došao da i sama shvatim da može i mora sporije, bez toliko trke i da ne mora sve i odmah.”
