Renome je stekao u redakcijskoj i u reklamnoj fotografiji, a njegove inovacije, značajno istaknute u fotografisanju portreta, izdvojile su Irvina Pena iz mnoštva ostalih umjetničkih fotografa. Stvorio je nove visoke standarde u fotografiji, a njegovi radovi inspirisali su brojne vrhunske fotografe, što govori o tome koliko je bio cijenjen. Osim rada za Vogue, po čemu je najpoznatiji široj publici, radio je i TV reklame, a njegova djela predstavljena su u mnogobrojnim fotografskim kolekcijama, kao što su one u Metropolitan Museum of Art, Addison Gallery of American Art te Baltimor Museum of Art. Međunarodni žiri, kojeg je sastavio magazin Popular Photography, 1958. godine proglasio je Irvina Pena jednim od deset najboljih svjetskih fotografa. Koliko je bio skroman i poseban najbolje govori njegova izjava iz tog vremena: “Razlog zbog kojeg sam profesionalni fotograf je veoma jednostavan: to je najbolji način da zaradim dovoljno novca i brinem o svojoj porodici.”
STRPLJENJEM DO SAVRŠENSTVA Bez obzira da li su pred njegovim objektivom bili predmeti, mladi i lijepi profesionalni modeli, peruanski seljaci, hipici iz San Franciska ili plemena sa Nove Gvineje, Penova snimanja su najčešće trajala satima. Sa modelima je često dugo razgovarao, želeći da budu opušteni kako bi slobodno pozirali, da se osjećaju kao da su sami u sobi, pred ogledalom. Želio je da svaka fotografija bude savršena, da uhvati modele u stanju apsolutnog “spokoja i blaženstva”. Posebnu naklonost gajio je prema mrtvoj prirodi te napravio veliki broj slika koje su bile svojevrstan izazov tradicionalnoj ideji ljepote. Objekti predstavljeni u mrtvim prirodama veoma su raznovrsni, variraju od predmeta za reklame (kao minimalistička serija posvećena Clinique proizvodima krajem šezdesetih), preko hrane (redakcijski servisi za Vogue), mrtvih životinja kojima propadanje daje novu formu, do trulog voća, gomile opušaka i poderane odjeće. Objekti njegovih fotografija uvijek su bili smješteni unutar zatvorenih, uskih prostora, ponekad u uglovima zidova, napravljenih samo za potrebe snimanja. Pen nikada nije snimao na otvorenom. Rezultat: osjećaj savršeno mirne koncentracije i klaustrofobije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
NESUĐENI SLIKAR Irvin Pen rođen je 16. juna 1917. godine u Plejnfildu, Nju Džersi. Po završetku srednje škole odlazi na studije u Philadelphia Museum School of Art, gdje mu je reklamni dizajn predavao Aleksej Brodovič, fotograf, dizajner i umjetnički direktor Harper’s Bazaara. Tako je Irvin posljednje dvije godine školovanja i sam proveo radeći za Harper’s Bazaar, ne sluteći da će jednom da postane vrhunski fotograf. Diplomirao je 1938. godine i ubrzo postao umjetnički direktor magazina Junior League. Nakon par godina odlučio je da napusti posao, odlazi u Meksiko, gdje pokušava da radi nešto novo. Počinje da slika, ali poslije godinu dana odlazi u Njujork, shvativši da nije pretjerano talentovan i da ne želi biti samo osrednji slikar.
VOGUE Početkom četrdesetih, Irvin u Njujorku upoznaje Aleksandra Libermana, umjetničkog direktora magazina Vogue, te postaje njegov pomoćnik zadužen za izradu i biranje naslovnih stranica. Kako fotografi nisu bili pretjerano raspoloženi za usvajanje njegovih ideja, niti su najbolje razumijevali šta od njih tačno traži, Irvin, na Libermanov prijedlog, počinje sam fotografisati naslovnice. Isprva je koristio posuđenu opremu i oslanjao se na prilično skromno iskustvo, ali ga je prva naslovna strana, objavljena 1. septembra 1943. godine, odmah lansirala u svijet fotografije. Na njoj se nalazila neobična kompozicija: smeđa kožna torba, kravata, rukavice, narandža, limun i veliki dijamant.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
POSLIJERATNA MODA Poslije Drugog svjetskog rata Pen je neprestano radio za Vogue, definišući novi vizuelni stil i lansirajući takozvanu estetiku less is more, što se više oduzme od jedne slike to ona postaje sugestivnija i snažnija. Napravio je nekoliko fotografija ikona šezdesetih, kao što su one posvećene Beat generaciji, te slavna fotografija na kojoj poziraju motociklisti, pripadnici bande Hell’s Angels, napravljena u jednom studiju u San Francisku. Zajedno sa Ričardom Avedonom, Pen je bio veliki modni poslijeratni fotograf. Njegove fotografije Marize Berenson ponukale su reditelja Mikelanđela Antonionija da joj povjeri glavnu žensku ulogu u filmu Blow Up. Među mnogobrojnim slavnim Penovim portretima su Edmund Vilson, V. H. Oden, Spenser Trejsi, Majls Dejvis, Džordža O’Kif i vojvotkinja od Vindzora. Zahvaljujući Penu, mnogo intelektualaca i umjetnika našlo se na stranicama Voguea (Vilem de Kuning, Isamu Noguči, Pablo Pikaso, Italo Kalvino). Prvi Penovi radovi posvećeni modi realizovani su bez obrade i vrhunskih tehničkih sredstava, rađeni su na najednostavniji mogući način, a ishod je uvijek bio savršen. Svaka fotografija bila je pravo remek-djelo, Pen je uspio na neobjašnjiv način da poveže duh modela sa odjećom koju nosi. Posljednjih trideset godina Pen se koncentrisao na portrete etnografskog karaktera, na aktove i proučavanje boja, posebno cvijeća. Mogao je da se pohvali najdužom saradnjom s izdavačkom kućom Condè-Nast, koja, između ostalog, štampa i Vogue. Od 1985. godine radio je i za Vanity Fair.
PUTNI STUDIO Godine 1967. Pen je napravio mali “putni” fotografski studio, koji mu je omogućavao da u bilo kojem dijelu svijeta (Maroko, Peru, Nova Gvineja) napravi fotografije sa istom scenografijom. Tada je nastala slavna serija fotografija Worlds in a Small Room, u kojoj su se smjenjivali portreti slavnih osoba i grupne fotografije i gdje se etnografija miješala sa modom. Deset godina kasnije, serija fotografija Street Material izložena je u Metropolitan Museum of Arts: prikazivala je predmete pronađene na cesti, svakodnevne otpatke, dajući im novu estetsku vrijednost. Godine 1980. prvi put su izloženi Penovi aktovi nastali 1950, dok je 1986. svjetlost dana ugledala nova serija fotografija mrtve prirode, ovog puta posvećena lobanjama životinja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
ODLAZAK GENIJA Irvin Pen preminuo je u 92. godini, 7. oktobra 2009. godine, u svom domu na Menhetnu. Vijest je objavio njegov dugogodišnji asistent Rodžer Kruger, a Irvinov mlađi brat, filmski reditelj Artur Pen, rekao je da nije poznat tačan uzrok smrti. Autor je mnogobrojnih knjiga: Moments Preserved (1980), Worlds in a Small Room (1974), Flowers (1980), Passage (1991), Irvin Penn Regards the Work of Issey Miyake (1999) i Still Life (2004). Četrdeset dvije godine bio je u braku sa modelom Lizom Fonsagrivs, sve do njene smrti 1992. godine. Često mu je pozirala, te su nastale fotografije posebno izražajne sofisticirane ljepote.
GRACIJA 36
Priredila Snežana Crkvenjaš
