Isidora Ceković: Volim kada kolekcija oživi

Talentovana dizajnerka i kostimografkinja otkriva da je ljubav prema umjetnosti trasirala njen put prema dizajnu. Smatra da je teško napraviti granicu između mode i umjetnosti, a najočigledniji spoj se dešava kada dizajneri odjećom pošalju izvjesne poruke

Piše Marina Strugar
Foto Sergio Goncharov, Andrija Raičković

Mlada crnogorska dizajnerka i kostimografkinja Isidora Ceković predstavila se na Master Fashion Week Montenegro XXVI kolekcijom za čiju izradu je koristila unikatne materijale, a u kojoj preovladavaju vezene čipke ukrašene metalnim nitnama i resama. Na taj način postigla je kontrast nježne i elegantne podloge i grubih metalnih detalja te ostvarila upečatljivost modela. Isidora je diplomac Kostimografije i modnog dizajna Fakulteta savremenih umetnosti u Beogradu. Iza sebe ima nekoliko predstava i, između ostalog, kao asistentkinja kostimografkinje potpisuje višestruko nagrađivanu predstavu Kozocid Gradskog pozorišta Podgorica.

Šta za mladog dizajnera znači pojavljivanje na ovakvom modnom događaju?
– Uzevši u obzir da je modna revija događaj na kome se predstavljaju modne inovacije, koji okupira pažnju ljudi usko povezanih s modom i ljubitelja mode, predstavljanje na ovakvom događaju je od presudnog značaja za upoznavanje publike sa vašim radom. Društvene mreže malo odvlače pažnju i umanjuju značaj samog čina revije, ali je meni i dalje ona omiljeni vid prezentovanja. FW predstavlja događaj svjetskog kalibra, tako da je pravo zadovoljstvo što mogu predstaviti svoj rad i trud na njemu. Ove godine program je zaista bogat, a publika je imala priliku da vidi i dizajnere iz inostranstva. Moje prvo predstavljanje crnogorskoj publici se dogodilo odmah nakon fakulteta, a kako sada već imam malo više iskustva u dizajnu i u shvatanju tržišta, ova kolekcija je po mnogočemu drugačija nego prethodna.


Koja priča je u osnovi Vaše nove kolekcije kojom ste se predstavili na Nedjelji mode?
– Kolekcija nosi naziv Field of dreams i predstavlja moju emociju, inspiraciju i doživljaj koje sam donijela sa putovanja kroz Ameriku. Najveći utisak na mene je ostavio duh Divljeg zapada, nekada sam to gledala na filmovima, a sada sam imala priliku da to doživim i u njemu uživam. To je nešto što predstavlja pečat moje inspiracije u ovoj kolekciji. Kolekcija kao najupečatljiviji detalj nosi elemente kaubojskog stila sa prefinjenošću vintidž duha. Obogaćena je elementima prepoznatljivim za kaubojski stil, kao što su rese, nitne i vez. Svako stvaranje kolekcije je za mene dug proces, i u ovom slučaju je tako. Od ideje do revije i premijernog predstavljanja prošlo je čak sedam mjeseci. Uvijek veliku pažnju posvetim detaljima i materijale oplemenim ručnom doradom koja ga upravo zato čini autentičnim.
Kako ste se našli u svijetu dizajna?
– Ljubav ka umjetnosti je u mom životu oduvijek prisutna, pa je i odigrala veoma važnu ulogu. Od djetinjstva su me interesovale različite oblasti te sam se bavila baletom, glumom i slikarstvom. Već početkom srednje škole imala sam priliku da akademsko obrazovanje i zvanje steknem na mjestu na kome se susreću svi pravci umjetnosti. Pronašla sam takav fakultet i sa nestrpljenjem čekala da započnem studiranje. Prvenstveno kostimografiju, a uz to sam pronašla i modni dizajn kao idealan pravac za moje umjetničko izražavanje. Sve to čemu me je naučio rad na predstavama – tumačenje zadatog teksta, posmatranje procesa razrade lika, važnost ostavljanja vizuelnog utiska je umnogome doprinijelo mom modnom stvaralaštvu. Zato volim kada kolekcija oživi, praćena muzikom i reakcijom publike na sceni, odnosno pisti.
Zašto je lijepo biti dizajner i baviti se modom, i u kom smjeru priželjkujete da nastavite karijeru?
– Kao svaki drugi posao, i moda sa sobom nosi i dobre i loše stvari. Modni posao je kreativan, zabavan i daleko je od jednoličnog, monotonog posla, a baviti se kreativnim poslom u kome uživaš je privilegija malobrojnih. Volim slobodu koju pruža, volim kada pronađem istomišljenike u estetici koju podržavam i stvaram. Volim svakodnevne izazove koji modni posao zadaje. Moda je vid zabave, ali moramo uzeti u obzir i da je to jedna kulturološka pojava koja prati aktuelne vrijednosne i estetske standarde. Ono što je najveća mana ovog posla jeste što je modno tržište prezasićeno, pa nije uvijek lako osigurati svoje mjesto. Još jedna loša strana mode je činjenica da je moda subjektivna kategorija u kojoj je vrlo teško postaviti kriterijume. Ako pričamo o modi u Crnoj Gori, najviše mi smetaju nedovoljno razvijeno znanje, teško prihvatanje noviteta i nepostojanje modne kritike koja je ključna za postojanje zdrave modne scene. Izuzetno volim svoju zemlju, ali za sada ona nije baš pogodno mjesto za bavljenje ovim poslom. Tako da bih voljela da se oprobam u modnim kućama u inostranstvu i ka tome težim.


Koliko Vam domaća i modna scena regiona dozvoljavaju da se iskažete kao dizajner, i da li komercijalno nosi prevagu nad originalnošću? Vi, zapravo, najveću naklonost gajite prema eksperimentalnom dizajnu.
– Moja naklonjenost eksperimentalnom dizajnu potiče iz ljubavi prema sceni i kostimu. Vrlo rado bih svoje stvaralaštvo bazirala na izložbenom dizajnu ili odjeći koja je upotrebljiva u posebnim prilikama. Eksperimentalni dizajn dozvoljava daleko više igranja sa materijalima i formama. U Crnoj Gori, nažalost, ova vrsta umjetničkog izražavanja nije dovoljno zastupljena i prihvaćena, za razliku od Srbije. Još uvijek nije zaživio modni performans, pa se naša publika s njim nije susretala. Kada sam završila studije bila sam svjesna da se moram baviti komercijalnijim oblikom dizajna. Prvo što jedan modni dizajner mora shvatiti jeste da se sve u modnom svijetu bazira na tržištu i da su trendovi od presudnog značaja. To su stvari koje su, iako ograničavaju, neophodne. Iako naša modna scena kaska, pa čak i za regionom, ne mogu reći da ne idemo u dobrom smjeru, a to nam je omogućeno pojavom sve više obrazovanih ljudi iz oblasti dizajna, ili bilo koje druge sfere umjetnosti koja se bavi estetikom. Najveći problem stvara brzina mijenjanja modnih pravila, a aktuelnosti se smenjuju sezonski, pa čak traju i kraće od sezone. Možemo primijetiti da se trendovi često vraćaju i to je upravo izazvano toliko čestim smjenama. Zbog ovoga smatram da trendove u stvaralaštvu ne treba slijepo pratiti, ali ih zbog prodajne svrhe kolekcije moramo pametno probrati i djelimično uključiti. Teško je napraviti granicu između mode i umjetnosti, jer se prepliću, a najočigledniji spoj se dešava kada dizajneri odjećom pošalju izvjesne poruke ili ideje uzete iz umjetničkih pravaca.

“Veliku pažnju uvijek posvećujem detaljima i materijale oplemenim ručnom doradom”

Kada biste imali mogućnosti kakve modele biste voljeli da stvarate, poput kojeg svjetskog dizajnera i zašto? Koji modni centar je blizak Vašem senzibilitetu?
– Pošto sam tek na početku svog modnog stvaralaštva, ne mogu reći da imam jasno zacrtan stil u kojem ću stvarati. Ono čemu težim je svakako kvalitet u svakom smislu te riječi. Težim kvalitetnoj izradi, ali i kvalitetnom procesu stvaranja što obuhvata dobru, inovativnu ideju, bila ona u komercijalnom ili avangardnom kontekstu, i tačnost kolekcije. Sada je to vjerovatno Njujork, ali da me pitate za godinu vjerovatno ne biste dobili isti odgovor. Nemam uzora u stvaranju, ali imam ljude kojima se divim. Jedan od njih je Husein Čalajan, tvorac izuzetno zanimljivih avangardnih kolekcija. Svakako da postoje dizajneri avangarde koji su radili i ljepše stvari, ali se divim njegovim idejama. Žena koja je za mene ikona stila je Dafne Ginis. Vrlo je smjela u kombinovanju, uvijek ima zanimljive komade na sebi, a povrh svega njeguje prirodnu ljepotu, što je danas najveći luksuz.
Volite putovanja i to je Vaša velika strast, koliko na njima crpite inspiraciju?
– Putovanja su za mene najveći pokretač i na privatnom i na poslovnom planu. Najzanimljivije su mi daleke destinacije i kulture u mnogočemu drugačije nego naše. Izdvajam putovanja u Afriku i Ameriku, koja su me nevjerovatno nadahnula. Na mene jak utisak ostavljaju prirodne ljepote ili takoreći čuda prirode. Kada se nađem pred jednim takvim veličanstvenim prizorom, ne mogu i ne smijem ostati ravnodušna.
Živite na realaciji Podgorica- Beograd, možete li uporediti street style u ova dva grada?
– Svakako da je Beograd mnogo ispred nas što se tiče razumijevanja mode, a i nekako mi se čini da žene u Beogradu ne podliježu toliko trendovima, za razliku od žena kod nas. Imaju mnogo kvalitetniju modnu scenu, od publike do konzumenata. Ali, kada uzmemo u obzir da u Beogradu odavno postoje fakulteti na kojima se budući dizajneri obrazuju i stiču adekvatna, primjenjiva znanja, to je sasvim razumljivo. Ne gubim nadu u našu modnu scenu, vidno je napredovala otvaranjem smjerova za dizajn na UDG fakultetu, gdje ljudi mogu steći znanje na kojem insistiram, jer je, uz talenat, neophodno.

Gracija 171, 22.11.2019.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...