Ispričaj priču do kraja

Šta stoji iza ovog slogana? Na koji način ova kampanja pomaže žrtvama nasilja u porodici?

Krajem septembra su društvene mreže u Crnoj Gori bile preplavljene porukom – Ispričaj priču do kraja, a ubrzo smo saznali da se radi o kampanji kojom se skreće pažnja na nasilje u porodici, koje je široko rasprostranjen društveni problem. Slučajevi nasilja u porodici uglavnom se ne prijavljuju, a vrlo mali broj žrtava traži pravdu i dobije njeno zadovoljenje.
Ispričaj priču do kraja je poziv svim žrtvama nasilja u porodici da potraže i iskoriste besplatnu pravnu pomoć. Ova vrsta podrške je ljudsko i procesno pravo i zaista važan mehanizam pomoći žrtvama da se zaštite od nasilnika i potraže zadovoljenje pravde. To je predviđeno i članom 57 Istanbulske konvencije Savjeta Evrope, kojoj se Crna Gora pridružila 2014. godine, kojim se navodi: “Članice će obezbijediti pravo na pravni savjet i besplatnu pravnu pomoć žrtvama pod uslovima koje propisuje njihovo nacionalno zakonodavstvo.”

Nedovoljna informisanost o dostupnoj pomoći

Kako samo ime kaže, pravna pomoć je besplatna za sve žrtve nasilja u porodici, bez obzira na njihov materijalni status. Sistem besplatne pravne pomoći u Crnoj Gori ustanovljen je još 2012. godine i podrazumijeva zaštitu i podršku svim licima koja trpe nasilje. Crnogorske institucije dužne su da osiguraju da sve žrtve budu obaviještene o svojim pravima i da im se objasni postupak za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć.
Pravna pomoć obuhvata pravno savjetovanje, sastavljanje pismena, zastupanje u postupku pred tužilaštvom, sudovima i u postupku vansudskog rješavanja sporova. Ipak, kancelarije besplatne pravne pomoći koje postoje u svih 15 Osnovnih sudova u Crnoj Gori nijesu imale mnogo zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć u predmetima nasilja u porodici, ne zbog toga što nema nasilja već zbog nedovoljne informisanosti o dostupnosti ove vrste pomoći. U 2020. godini besplatna pravna pomoć je pružena u svega 47 predmeta nasilja u porodici, a taj broj je zasigurno daleko manji od broja slučajeva ovog oblika nasilja.
Prema skorašnjem istraživanju Ipsosa, koje je finansirala EU u saradnji sa UNDP i Ministarstvom ljudskih i manjinskih prava, 42% žena uzrasta od 15 do 65 godina bilo je izloženo nasilju od strane njihovih partnera, bilo da se radi o psihičkom, ekonomskom, fizičkom ili seksualnom nasilju.

Evgenia Giakoumopoulou: “Obaveza je svih nas, kao društva u cjelini, da kažemo ‘dosta je’, da vjerujemo žrtvi, da je ne krivimo i da ne skrećemo pogled. Ovo nikada nije lična ili porodična stvar”

Kako bi adresirali ovaj problem, Evropska unija i Savjet Evrope, u saradnji sa Vrhovnim sudom Crne Gore, Ministarstvom pravde, ljudskih i manjinskih prava, Udruženjem sudija, NVO SOS Podgorica i NVO Centrom za ženska prava, pokrenuli su kampanju za promociju besplatne pravne pomoći kako bi informisali žrtve nasilja u porodici da imaju pravo na pomoć advokata, nezavisno od materijalnog statusa. Kampanjom Ispričaj priču do kraja svi ovi partneri žele da daju svoj doprinos kako bi ova veoma važna priča počela da se priča.

Žrtvama se mora vjerovati

Protest zbog ubistva Šejle Bakije u Podgorici bio je pod sloganom Žrtvama se mora vjerovati. To se prvenstveno odnosi na institucije, ali i na društvo. Koliko je bitno da podižemo svijest o tome, da razvijamo empatiju i solidarnost ljudi koje nerijetko izostaju? Šta možemo svi zajedno da uradimo po tom pitanju? Imamo li pravo da zatvaramo oči? Pitali smo Evgeniu Giakoumopoulou, šeficu Programske kancelarije Savjeta Evrope.
“Ubistvo Šejle Bakije je tragedija za njenu porodicu i za cijelo društvo. Nažalost, ovaj slučaj, čiji je ishod bio gubitak jednog mladog života, nije izolovan, već dio mnogo šireg fenomena nasilja u porodici koji pogađa mnoge pojedince i porodice. Nedavno smo svedočili još jednom slučaju nasilja, u Petnjici. Upravo zbog toga je bitno podizati svijest o ovom sistemskom problemu, kako bismo svi razumjeli koje su njegove razmjere, koji su mu uzroci i šta je odgovornost svih nas kako bismo ga spriječili. Svi treba da uradimo što je do nas kako bismo razumjeli uzroke nasilja za koje ne postoji opravdanje. Obaveza je svih nas, kao društva u cjelini, da kažemo ‘dosta je’, da vjerujemo žrtvi, da je ne krivimo i da ne skrećemo pogled. Ovo nikada nije lična ili porodična stvar. Istanbulska konvencija Savjeta Evrope vrlo jasno postavlja stvari, čime se uspostavljaju standardi za kriminalizaciju i gonjenje učinilaca nasilja u svim svojim oblicima bilo da se radi o fizičkom, psihičkom, seksualnom ili ekonomskom nasilju. U Crnoj Gori je već uspostavljen sistem zaštite žrtava i gonjenja učinilaca djela nasilja. Postoji prostor za unapređenje ovog sistema i to je upravo ono što želimo da postignemo u bliskoj saradnji sa crnogorskim vlastima i civilnim društvom. U ovom konkretnom slučaju, kao i drugim slučajevima nasilja nad ženama, sve institucije treba neprestano da preispituju svoje postupanje i mjere koje donose da bi se ocijenilo šta treba uraditi drugačije kako bi tragični ishodi i teške posledice bili izbjegnuti. Upravo zbog toga je bitno ispričati priču do kraja da bismo spriječili da se priča sa početka ovog razgovora ponovi”, kaže šefica Programske kancelarije Savjeta Evrope, i objašnjava šta besplatna pravna pomoć znači za žrtve, šta još može biti učinjeno i koje će korake još preduzeti. “Besplatna pravna pomoć podrazumijeva informisanje žrtve o njenim pravima i koracima tokom čitavog postupka, davanje pravnog savjeta, sastavljanje pismena, zastupanje tokom postupka pred tužilaštvom i sudovima različitih instanci. Kancelarije besplatne pravne pomoći postoje u svih 15 Osnovnih sudova u Crnoj Gori, i u njima žrtve mogu da podnesu zahtjev. Kvalifikovani advokat, koji je član Advokatske komore, potom biva dodijeljen žrtvi radi pružanja pravne pomoći. Što se tiče narednih koraka, kampanja je zapravo samo dio jednog sveobuhvatnog paketa aktivnosti koje imaju za cilj da pruže podršku crnogorskim vlastima u unapređenju sistema, kako u smislu sprečavanja nasilja, tako i obezbjeđivanja djelotvornog pristupa pravdi za žrtve. Ovo obuhvata podizanje svijesti među žrtvama i potencijalnim žrtvama i opštoj javnosti, ali i reviziju zakonskih propisa i okvira programskih politika, uključujući i kaznenu politiku i jačanje institucionalnih kapaciteta kako bi pružili što bolji odgovor na nasilje u porodici. Ovo se naročito odnosi na kapacitete službi koje pružaju pomoć žrtvama – od pravne pomoći do psihološke podrške. Žrtvama nasilja u porodici ovaj postupak može biti stresan i može izazvati ponovno proživljavanje traume, što zovemo sekundarnom viktimizacijom. U tom smislu je besplatna pravna pomoć ključno sredstvo da se ispriča priča do kraja i dobije potrebna podrška u cilju zadovoljenja pravde.”
Ovako je i nastao slogan Ispričaj priču do kraja, čije je značenje višeslojno. Osim ohrabrivanja žena da prijave nasilje, slogan se odnosi i na sve aktere koji učestvuju u pružanju podrške i zaštiti žrtve. On znači da sve institucije sistema takođe treba da ispričaju svoju priču do kraja. Drugim riječima, institucije imaju obavezu da informišu žrtvu o pravu da dobije besplatnu pravnu pomoć, kao i da osiguraju efikasan pristup pravdi. Kada je riječ o ženama koje su žrtve nasilja u porodici, u našem društvu ovo je od velikog značaja.

Zvezdana Oluić
Dejana Ponoš
Mirjana Delić
Julija Milačić Petrović Njegoš
Maja Raičević
Jasna Tatar Anđelić

 

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...