Rođen prvog avgusta 1936. godine u Oranu, u Alžiru, koji je u to vrijeme bio pod Francuskom, Iv Sen Loren odlučio se za modni svijet već sa 17 godina, kada je doselio u Pariz. Tada je svoje skice pokazao uredniku francuskog izdanja časopisa Vogue Mišelu de Brunhofu. Za veliko ime u svijetu mode, Kristijana Diora, počeo je da radi sa svega 19 godina, da bi nakon Diorove smrti 1957. godine, dakle kao 21-godišnjak, preuzeo upravljanje tom modnom kućom. Ubrzo je njegovo ime počelo da spominje uz imena poput Koko Šanel ili Kristobal Balensijaga. Bacio se na posao svim žarom i nastala je njegova prva kolekcija, nazvana Trapez. Ni u najluđim snovima mladi kreator nije mogao da se nada tolikom uspjehu: na naslovnicama specijalizovanih časopisa samo se govorilo o njemu. Svi su bili oduševljeni jednostavnošću modela, kvalitetnom izradom i posebnošću kojom je odisao svaki komad odjeće. Ali, jedan elemenat je izazvao brojne diskusije: ženske pantalone. To ga je izdvajalo od svih ostalih šema, čineći ga istinskim revolucionarem. Sen Loren je oslobodio ženski pokret, stvorio novu dimenziju slobode koja proizlazi iz mogućnosti da se sa sigurnošću izabere ono što želi da se obuče. Ne treba zaboraviti ni njegove fantastične sakoe, slične Chanelovim modelima.
MOJA MAJKA “Veoma sam patio kada sam je napustio. Još je vidim kako stoji na uglu i plače. Oboje smo plakali. Nismo se oprostili u pravom smislu te riječi. Gledao sam je izdaleka i bio veoma tužan. Tada su se nosili šeširi, njen je imao samo jedno pero koje me podsjećalo na nož. Žene iz Orana su vodile računa o načinu odijevanja i bile su veoma koketne. Majku sam uvijek ispraćao pogledom, kad god je izlazila. Bila je izuzetno lijepa i imala kosu kao Rita Hejvort. Pamtim njen kostim od crvenog satena i crvene cipele, te očev smoking. Te slike nikada neće da izblijede iz mog sjećanja. Živjeli smo na selu, blizu Orana. Jednom, dok je otac bio na putu, majka je otišla na bal u američku bazu, a mi, djeca, zajedno sa poslugom, krišom smo je pratili. Htjeli smo da je vidimo kako pleše. Neke uspomene ne pričamo i čuvamo ih samo za sebe. Ne želim previše da govorim o majci, to je moj način da je zaštitim. Sa majkom sam doživio rijetke trenutke sreće i veoma sam osjetljiv kada je ona u pitanju.”
LUKSUZNA ŽENSKA LINIJA Godine 1962. osnovao je modnu kuću sa sopstvenim imenom, zahvaljujući podršci Pjera Beržea. Sredinom 60-ih osmislio je luksuznu žensku pret-a-porter liniju, koja se proizvodila industrijski i prodavala u lancu YSL prodavnica. Na taj način popularizovao je pret-a-porter, doprinio demokratizaciji mode koja je postajala sve dostupnija širem krugu potrošača. U žensku garderobu unio je dotad tipične muške odjevne predmete kao što su smoking, safari-jakna, blejzer, trench, kožna jakna. Iv Sen Lorenova vitalnost, udružena sa razarajuće strasnim stvaralaštvom i obožavanjem umjetnosti, od kreacija je načinila fantastične posvete slikarskim majstorima 20. vijeka, od Pikasa do Endija Vorhola, od Matisa do Mondrijana i Dejvida Hocknija, u vrijeme kada binom umjetnost-moda još uvijek nije bio smišljen. Njegove kreacije bile su nadahnute etno i folklornim motivima Afrike, Španije, Indije, Maroka, Rusije, kojima je oplemenio i obogatio veliki broj kolekcija. Ljubav prema teatru i književnosti, sa Marselom Prustom na čelu kao fetiš-autorom, osjetila se u Sen Lorenovim kreacijama. Ali, sem različitih vidova kreativnosti, posjedovao je i genijalne komercijalne ideje. Znao je intuitivno da prepozna da će se njegove avangardne ideje moći transformisati u savršen industrijski proizvod. Na vrhuncu uspjeha, 70-ih godina, dizajnirao je aksesoare, odjeću za djecu, ženske i muške parfeme.
NESTANAK VISOKE MODE Svoju posljednju pret-a-porter kolekciju Iv Sen Loren je prikazao u oktobru 1998. godine. Brend YSL 1999. godine otkupio je Gucci, pa je Tom Ford počeo da dizajnira pret-a-porter kolekciju, dok je Sen Loren dizajnirao liniju visoke mode. U januaru 2002. godine objavio je da se povlači iz svijeta visoke mode i zatvara svoju modnu kuću. Na konferenciji za novinare u Parizu nije naveo neke konkretne razloge za ovu odluku, iako je rekao kako već godinama ima problema sa zdravljem. Njegov dugogodišnji poslovni partner Pjer Berž rekao je kako smatra da je Sen Lorenov odlazak u penziju posljedica njegovog neslaganja sa tadašnjim modnim tendencijama. Slavna kuća iz Avenue Marceau zatvorila je vrata. Želeći da opravda ovakav potez, Berž je rekao: “Visoka moda je nestala. Ne radi se o nekoj umjetnosti koju možete da objesite kao sliku. To je nešto što ima smisla samo ako prati umjetnost življenja. Sve je postalo prekomercijalno, nema istinske kreativnosti. Današnje vrijeme je vrijeme džinsa i patika, umjetnost življenja više ne postoji.”
LEGIJA ČASTI Francuski predsjednik Nikolas Sarkozi uručio je 2007. Ivu Sen Lorenu visoko priznanje oficira Legije časti, u njegovom domu u Parizu. Maloj svečanosti prisustvovali su najintimniji kreatorovi prijatelji, među kojima i Pjer Berže i Ketrin Danev. “Četrdeset godina stvarali ste modu i za sobom ostavili veliko djelo, kako umjetničko tako i socijalno. Zbog toga zaslužujete sve naše poštovanje. Visoka moda postala je jedna od najuzvišenijih umjetnosti zahvaljujući vama i vašem neprekidnom dijalogu sa drugim umjetnostima. Vaše stvaralaštvo je priča o ispunjenju i uzdignuću po cijeni ogromnog rada i besprijekornog profesionalizma, priča o stalnoj potrazi za originalnošću i savršenošću, često diskretnim i veoma dalekim od lakih provokacija”, rekao je tada Sarkozi, uručujući mu odlikovanje.
LJEPOTA ŽENE “Ljepota me pogađa kroz nevinost: mislim da svaki kreator mora da poštuje tijelo koje oblači, jer sve su žene na neki svoj, poseban način, lijepe. Ljepota je elegancija, pokret, glas, način hodanja. Ništa nije ljepše od ženskog tijela. Najljepše čime se žena može zaodjenuti su ruke voljenog muškarca. Ali, za one koje nisu te sreće – tu sam ja. Oduvijek u meni postoji jedna posebna ljubav prema ženama i, istovremeno, nemogućnost da ih volim.”
ODLAZAK VELIKOG MAESTRA Enfant prodige je znao kako da unese pravu revoluciju u način ženskog oblačenja – izuzetnom elegancijom i istančanim ukusom. Već neko vrijeme bolestan, nije se ustručavao da se pojavljuje u invalidskim kolicima, u društvu Pjera Beržea, dugogodišnjeg prijatelja i nekadašnjeg životnog partnera. Pjer je bio uz Sen Lorena od samog početka njegove karijere, od 60-ih pa sve do 2002. godine. I te 2002. mu je pomogao u pripremama trijumfalne retrospektivne modne revije, sa 300 modela na pisti i vječitom muzom Ketrin Denev, koja ga je rasplakala otpjevavši mu pjesmu La plus belle historie d’amour c’est vous. Veliki maestro pročitao je tom prilikom pismo o svom dugom putu kroz svijet mode: “Uvijek sam živio za ono što radim, uvijek sam to volio i duboko poštivao. Moda nije umjetnost, ali treba joj umjetnik da bi opstala. Odjeća je, sasvim sigurno, manje važna od muzike, arhitekture i slikarstva, ali bila je ono što sam znao raditi i što sam radio, vjerovatno sudjelujući u mnogim transformacijama mog doba.”
U pismu je dalje precizirao da “se danas ne radi samo kako bi se žene uljepšale, nego i kako bi se ohrabrile”: “Mnogi kroz modu zadovoljavaju utvare vlastitog ega, a ja sam uvijek želio da budem u službi žena, u službi njihovih tijela, pokreta, njihovih života.” O svom burnom životu, tokom kojeg je imao i jednu mučnu ljubavnu vezu, slavni kreator je rekao: “Upoznao sam mnoge lažne prijatelje – sredstva za smirenje, drogu, depresiju, klinike. Pripadam onome što Marsel Prust zove veličanstvenom i jadnom porodicom neurotika.”
Sen Loren je 2007. smješten u bolnicu zbog respiratornih problema, odakle je nakon četiri dana pušten na kućnu njegu. Iako se nakratko oporavio, nije ozdravio. Umro je u Parizu, 1. juna 2008, u 71. godini.
GRACIJA 38/2014.
Priredila Snežana Crkvenjaš