Ivana Čurović: Odvažan poziv nježne žene

“Profesionalnost, istinoljubivost, preciznost i odgovornost, uz neophodno znanje, osnovni su postulati koje bi trebalo da posjeduje sudski ljekar. To je jedini put kojim se može hodati mirno, dostojanstveno”, kaže Ivana u razgovoru za Graciju

Razgovarala Marina Strugar
Foto Andrija Boljević
Garderoba Milena Đurđić
Šminka Lada Šćepanović
Frizer Tamara Radinović

Specijalista sudske medicine dr Ivana Čurović sudski je vještak iz oblasti sudske medicine i druga žena koja se bavi ovim pozivom u Crnoj Gori. Ovoj profesiji privukli su je dinamičnost, naučni aspekt, sveobuhvatnost na polju medicine i sposobnost, koju je kod sebe prepoznala, da se može baviti ovim poslom.
Na početku razgovora smo je najprije pitali da li je profesija sudskog ljekara, forenzičkog patologa, uzbudljiva i u praksi kao u televizijskim serijama?
“Sudska medicina je grana medicine koja predstavlja vezu između pravne i medicinske nauke, odnosno medicina koja služi profesiji pravnika da dobije potrebna znanja koja po prirodi svog obrazovanja ne poznaje. Dakle, govorimo o nauci koja je veoma značajna za uspješno sprovođenje sudskih postupaka. Današnje generacije odrastaju na kriminalističkim serijama i to su teme koje su za ljude veoma zanimljive. U praksi nije sve onako kao što gledamo na televiziji, ali postoji dosta realnih scena i situacija. Ono što želim da pojasnim jeste da osobe koje su u tim serijama ‘istražitelji’ nijesu ljekari specijalisti sudske medicine, već kriminalistički tehničari koji prikupljaju dokaze na mjestu nekog događaja. Tek nakon obavljenog uviđaja na mjestu događaja, posao se prenosi u obdukcionu salu. Tu sudski ljekar, specijalista sudske medicine (u anglosaksonskoj terminologiji su to forenzički patolozi) radi obdukciju i analizira slučaj. Ova analiza se vrši na osnovu utvrđenog obdukcionog nalaza i drugih prethodno prikupljenih dokaza. Nekada i sudski ljekari odlaze na uviđaj, pogotovu kada su u pitanju ubistva, što utiče na kvalitet uviđaja, značajno ga poboljšavajući. Ljekari specijalisti sudske medicine rješavaju nejasne smrtne slučajeve, posebno u okolnostima gdje postoji sumnja na neko krivično djelo, a naročito kada su u pitanju ubistva. U takvim slučajevima se od specijalista sudske medicine traži da utvrde porijeklo smrti, odnosno da li je smrt prirodna ili nasilna, zatim da odrede uzrok smrti, kao i vrijeme nastupanja smrtnog ishoda.
Potom, ukoliko je smrt nasilna, od nas se traži da procijenimo da li je u pitanju ubistvo, samoubistvo ili zades”, objašnjava dr Čurović.

Šta tačno podrazumijeva opis Vaše profesije?
– Sem navedenog, polje djelovanja sudskog ljekara je dosta široko, pa se u to ubrajaju i identifikacija lica, identifikacija oruđa korišćenih za izvršenje nekih krivičnih djela, utvrđivanje tačnosti dijagnoza postavljenih od strane drugih ljekara, ispitivanje tačnosti liječenja i urađenih medicinskih intervencija, pregledi kostiju, DNK analize (kod nas najčešće dokazivanje očinstva), pregledi povrijeđenih (najčešće kod nasilja u porodici, zlostavljanja)… Kao što vidite, odgovor nije jednostavan. Sudska medicina je enciklopedijska specijalnost i vrlo je teško ukratko prezentovati sve njene aspekte. Suštinski, svi mi koji radimo na sudskoj medicini u Kliničkom centru Crne Gore u Podgorici, jedinoj ustanovi u državi gdje se radi ista, angažovani smo i na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Podgorici. Dakle, osim redovnog specijalističkog rada u dijelu prethodno opisanog, važan segment su i naučna i nastavna aktivnost.
Kako je tekao put Vašeg usavršavanja, kako se postaje sudski ljekar?
– Odgovor na ovo pitanje moram započeti osmijehom, uz rečenicu – sudski ljekar se postaje jednostavno. Kada sam god ovo rekla, sagovornici su me najblaže rečeno “čudno” pogledali. Po završetku srednje škole (prirodno-matematički smjer gimnazije u Nikšiću), upisala sam Medicinski fakultet u Beogradu. To je prvi korak. Medicinski fakultet u Beogradu (studije traju šest godina), završila sam 2009. sa visokom prosječnom ocjenom, a potom pripravnički staž obavila na Vojno medicinskoj akademiji. Ovo iskustvo mi je životno veoma značajno u stručnom smislu, jer je upravo taj rad utemeljio znanje koje sam tokom studija medicine stekla. U pravcu sudske medicine me je potom odveo splet okolnosti, slobodno mogu reći. Sudska medicina mi se veoma dopadala na studijama i moram priznati da jesam razmišljala o tome kao o ideji za izbor životnog poziva. Sticajem životnih okolnosti, nakon smrti oca, 2010. sam se iz Beograda vratila u Crnu Goru, kada sam počela da radim na Katedri za histologiju sa embriologijom pri Medicinskom fakultetu. Potom sam postala klinički ljekar na sudskoj medicini te, prateći zakonske procedure, uspjela pobijediti na konkursu za specijalizaciju kao prvorangirana. To mogu naznačiti kao drugi korak na putu da postanem sudski ljekar. Nakon četiri godine edukacije u Podgorici ,te na Medicinskom fakultetu u Beogradu, postala sam specijalista. Sve u svemu, 13,5 godina rada i učenja nakon srednje škole je bilo potrebno da postanem specijalista sudske medicine, forenzički patolog.

“Sve što jesam dugujem svojim roditeljima. Majci za nesebično posvećivanje i ljubav koju dobijam, a ocu za to što danas znam šta su volja i neodustajanje, šta je hrabrost”
Druga ste žena sudski ljekar u Crnoj Gori, šta Vas je privuklo ovom pozivu?
– Da, jesam. Druga sam žena u Crnoj Gori koja se bavi sudskom medicinom. Sudski ljekari su generalno rijetki. Slobodno mogu da kažem da je u pitanju specijalizacija u medicini rezervisana za “odabrane”, neskromno najbolje. U Crnoj Gori postoje dvije žene specijaliste sudske medicine. Žene su rijetke i u zemljama okruženja, kao i u svijetu. Biti žena u ovakvom poslu je činjenica sama po sebi veoma interesantna. Često se srećem sa pitanjima tipa kako mogu nešto da radim, kako se osjećam nakon izlaska iz sale, kako funkcionišem u sudnicama, kako spavam (smijeh). Ukratko, privukli su me dinamičnost, naučni aspekt posla i zanimanja, sveobuhvatnost na polju medicine i sposobnost koju sam kod sebe prepoznala da se mogu baviti ovim poslom. Čini mi se da je od velikog značaja pri izboru specijalizacije u medicini da ljekar bude svjestan sebe, svojih mogućnosti, ali i svojih ograničenja. Opet spominjući nezaobilazne forenzičke serije, čuvena doktorka Dži (dr Jan Garavaglia) je zaista sudski ljekar i ona suštinski pravi prikaze po slučajevima koji su stvarni i koje je imala u svom radu i praksi. Dakle, ima žena u sudskoj medicini, biće ih uvijek.
Vještake sudske medicine još nazivaju i lovcima na istinu, što govori o stepenu odgovornosti i sa koliko profesionalnosti i preciznosti morate pristupiti svakom slučaju.
– Tako je. U nastavku opisa puta kako se postaje sudski ljekar – nakon završene specijalizacije specijalisti sudske medicine kroz ispit koji polažu u Ministarstvu pravde “potvrđuju” svoja neophodna pravna znanja i na taj način dobijaju zvanje sudskog vještaka iz oblasti sudske medicine. Tek potom dobijaju mogućnost da rade vještačenja. U principu, jesmo “lovci na istinu”. Najkraće rečeno – profesionalnost, istinoljubivost, preciznost i odgovornost, uz, naravno, neophodno znanje, osnovni su postulati koje bi trebalo da posjeduje onaj koji vještači. Posebno, sudski ljekari. U svakodnevnom radu uvijek se pridržavam ovih principa. To je jedini put kojim se može hodati mirno, dostojanstveno i nakon završenog dana otići kući zadovoljno.
Imajući u vidu prirodu Vašeg posla, da li ste izloženi i opasnostima? Sa kakvim rizicima se suočavate?
– Radim na sudskoj medicini već devet godina, od čega tri kao specijalista, i ne mogu da kažem da nikada nije bilo nekih pokušaja uticaja na rad i donošenje zaključaka. Ipak, nikada nije bilo ozbiljnijih stvari, više je bilo neprijatnih situacija. Okolnost da je u Crnoj Gori posao koji rade specijalisti sudske medicine vezan za ime i prezime istih dovodi do određenih pritisaka, ali kada jednom u svom poslu postavite sve na profesionalni nivo, neprijatnosti i pokušaje uticaja prekinete u začetku, takav glas se “čuje” i u tom smjeru i funkcionišete. Ovakav stav imam životno, pa se neki teški profesionalni trenuci podnesu dostojanstveno i uz podršku porodice i prijatelja. Kao što svi svjedočimo, prethodne godine su bile bogate danima u kojima se upotrebljavalo vatreno oružje i u kojima su postojale sve vrste nasilja, pa su neke teme u tom smjeru dio svakodnevice rada na sudskoj medicine i nekada predstavljaju veliko profesionalno opterećenje za ljekare. Lično, uvijek “čistog obraza” izađem iz svakog radnog zadatka i problema.
“U Crnoj Gori postoje dvije žene specijaliste sudske medicine. Malo je žena u ovom poslu u zemljama okruženja, kao i u svijetu”
Autor ste brojnih naučnih radova iz oblasti sudske medicine. Takođe ste angažovani i u nastavi na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Koliko Vam je značajno to naučno-nastavno iskustvo i na ličnom i na profesionalnom planu?
– Rad sa studentima i nauka jedan je od segmenata posla kojim se bavim. Naučni smjer je prirodan put ljekara koji odabere sudsku medicinu kao zanimanje. U mom slučaju ne naporan put, već put uživanja. Doktorand sam iz oblasti sudske medicine, doktorska teza je u pripremi i nadam se da ću uskoro i doktorirati. Čovjek je, nažalost, nekada u poziciji da pravi prioritete u radu, pa moj svakodnevni sudskomedicinski posao sa dinamikom koju nosi nekada ne ostavlja previše vremena za nauku, ali nadam se biće ga više. Kao specijalista sudske medicine radim na Medicinskom fakultetu. U pitanju je predmet sudska medicina koji je jedan od posljednjih ispita. Kao takav, nosi posebne odgovornosti za one koji vrše nastavu, jer studenti ubrzo nakon sudske medicine izlaze iz školskih klupa i postaju ljekari. Mnogo volim rad sa studentima i nadam se da moj utisak da obavljam taj posao uspješno neće zvučati pretenciozno. Trudim se da nastavu organizujem na svoje zadovoljstvo, a i na zadovoljstvo studenata. Uživam u prenošenju znanja i ovaj segment posla smatram vrlo značajnim. Prenošenjem znanja oplemenjujemo sebe i širimo dobro u nama, ostvarujući dobre odnose sa studentima, što sve kasnije možemo preslikati na druge segmente života. Kroz učenje njih o strpljenju u radu i načinima kako da štite sebe od drugih i druge od sebe, postajem i sama strpljivija i savjesnija. Čovjek uvijek mora da radi na sebi.
Kojim svojim osobinama možete da zahvalite za uspjehe koje ostvarujete?
– Istinoljubivost, upornost, odlučnost, hrabrost, “čelična” volja i dobro vaspitanje. To je okvir osobina. Sve što jesam dugujem svojim roditeljima. Majci za nesebično posvećivanje i ljubav koju dobijam danas, a koju sam dobijala uvijek u punom kapacitetu. Slobodno mogu reći da je moja majka moj ponos. Ocu za to što danas znam šta su volja i neodustajanje, šta je hrabrost, za svoj odnos prema školi i učenju. Dugujem im zahvalnost za to što su me naučili da budem dobar čovjek, pa tek onda sve drugo. Od završenog fakulteta nadalje, život me je “uskratio” za dijeljenje svojih uspjeha, s onim kome bi svaki moj uspjeh najviše značio. Koliko god da mi je otac nedostajao svih proteklih godina i koliko god da je nakon svakog uspjeha ostala neispunjena potreba da pozovem njegov broj, čujem njegov glas i dobijem potvrdu da je sve dobro, vjerujem da zna da sam sve uradila na način kako me je naučio i da nije bilo teško. I vjerujem da zna da nije prošao nijedan dan da nijesam pomislila na njega.
Planirate i jedan zanimljiv projekat. O čemu je tačno riječ?
– Tako je. Zajedno sa partnerima planiram i pripremam jedan veoma interesantan projekat vezan za medicinsku struku i nauku. U pitanju je posao koji se odnosi na kliničke grane medicine, skoro na sve specijalističke djelatnosti. Kao ljekar vidim i prepoznajem da je zdravstvenom sistemu Crne Gore uvijek dobrodošlo svako mjesto koje se bavi dijagnostikom i liječenjem, pa se nadam da će i ovaj projekat naći svoje “mjesto pod suncem”. Ne bih u ovom trenutku detaljno objašnjavala o čemu se radi, samo ću reći da će, nadam se, biti osvježenje za sve ljude u svijetu medicine i one kojima je potrebna medicinska pomoć.
“Kada u poslu postavite sve na profesionalni nivo, neprijatnosti i pokušaje uticaja prekinete u začetku, takav glas se ‘čuje’ i u tom smjeru i funkcionišete”
Kako volite da provodite vrijeme kada niste na poslu, šta Vas ispunjava, da li imate neke druge afinitete i interesovanja?
– Osoba sam koja ne voli monotoniju. U skladu s tim su i moje dnevne aktivnosti veoma raznolike. Volim sport i odmalena sam se bavila sportom. To činim i danas, rekreativno. Tako da je u svakom mom danu sat i po rezervisan za trening, osim kada poslovne obaveze to ne dozvoljavaju. Sem toga, trudim se da ne bude dana da pred spavanje ne pročitam makar par stranica knjige. Teme biram u zavisnosti od raspoloženja. I naravno, nijesu medicinske. Volim putovanja, uvijek organizujem nešto sebi i u duhu toga se nadam da će se trenutna epidemiološka situacija poboljšati, pa da možemo nastaviti normalan život. Volim planinu, moji odlasci najčešće su vezani za planinske predjele. Uvijek mi nevjerovatno zadovoljstvo predstavlja šetnja Žabljakom i sve zimske aktivnosti. Zimsko sam dijete. Posljednje, ali ne i najmanje važno, imam mnogo prijatelja i slobodno mogu reći da sam bogata u tom smislu, pa mi je i vrijeme provedeno sa prijateljima izuzetno važno i trudim se da bude često. Želim da se zahvalim svojim prijateljima što uvijek imaju sluha za mene i dinamiku mog posla. Bez njih moj život ne bi bio ovoliko kvalitetan.
Šta je još ostalo neispunjeno na Vašoj listi želja?
– Jedina želja kojoj težim je da budem mama i supruga. Da sve ono što jesam pobošljavam svakodnevno dijeljenjem razgovora, šetnji, zagrljaja, prepirki, radosti, vina… Dijeljenjem života i sna sa nekim koga volim. Negdje sam davno pročitala “dijeljenje sna je korpus delikti ljubavi”. Eto, tome se radujem. I, naravno, da kada dođe vrijeme, budem roditelj na kojeg će moje dijete biti ponosno kao što sam ja ponosna na svoje roditelje.

Gracija 189, april 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...