Razgovarala Kaja Milačić/Foto Duško Miljanić, Veronika Brkanović, Foto-studio
Naša kantautorka Ivana Popović Martinović podarila nam je početkom godine singl Iluzija, čije su skice čekale 20 godina na realizaciju. Uz video u kojem se pojavljuju glumica Nada Vukčević i mladi violončelista Ognjen Rašović, poslala je snažnu poruku o ljubavi, gubitku, praštanju i pomirenju. Početak jeseni obilježila je novim singlom Vrijeme za ljubav, snimljen zajedno sa Marijom Božović, Ninom Žižić i Nelom Popović. U jednom podgoričkom klubu velikom žurkom i koncertom obilježila je prvih 20 godina na muzičkoj sceni, a na nedavno održanom Montesongu uručena joj je nagrada za pjevačicu godine. Zahvalna na svim darovima koje joj je donijela godina za nama, a još uvijek ushićena muzikom poput djeteta koje otkriva prve tonove klavira, Ivana ne umije da se zaustavi.
Jedan od načina da obilježite jubilej je i pjesma Vrijeme za ljubav. Snimili ste je sa koleginicama-prijateljicama i sestrom koju dugo nismo vidjeli. Zašto je izbor pao baš na Mariju Božović, Ninu Žižić i Nelu Popović?
– Ove sjajne cure su upravo od samih početaka moje karijere na razne načine bile uz mene, ali i ja uz njih. Prijateljski, sestrinski, ženski, ali i kolegijalno. Naravno da je krug takvih prijateljstava koje pokušavam da očuvam svih ovih godina malo veći. Zbog toga je prvobitna ideja bila da ovaj jubilej obilježim uz pjesmu Vrijeme za ljubav sa većim brojem kolega, ali je i sa njih četiri postajalo komplikovano. Rokovi su se primicali brzinom svjetlosti te sam tu stavila tačku, što se pokazalo kao mudar potez i za kasnije, kad su nas novinari i televizije pozivali na zajednička gostovanja. Osim na dan premijere, bilo je nemoguće okupiti sve nas u istom studiju i u isto vrijeme. Marija i Nina su sjajne, izuzetno vrijedne i radne, među rijetkima koje istrajavaju u poslu, svaka u svom muzičkom pravcu. A ta istrajnost, kao i u mom slučaju, nosi ovo naše dugogodišnje prijateljstvo kroz veliki broj saradnji, zajedničkih snimanja, nastupa, humanitarnih manifestacija. Nela je najlogičniji izbor s obzirom da smo prvih deset godina radile kao duo, i prije i nakon moje prve čuvene pjesme Odlazim. Pribojavala sam se da neće biti u tom raspoloženju u ovom trenutku, međutim, oduševljeno je prihvatila ideju, posebno što je i ekipa fenomenalna. Uživala je kao da se pauza nikada nije ni desila. Dok je Nela zbog svog primarnog posla i ličnih razloga uživala u toj dužoj pauzi, nas tri smo i dalje isključivo živjele od ovog posla. Nela je kao nastavnik matematike i informatike muziku izabrala više kao ljubav i uživanje.
Kako vidite ovih prvih 20 godina ljubavi sa muzikom?
– Ponekad mi se čini da je sve proletjelo, a ponekad da je prošlo duplo više. U suštini, ne osvrćem se često na prošlost, osim iz praktičnih razloga. Dokle god radim i stvaram vrijeme ne postoji. Čim se napravi pauza, a obično je to zbog finansijskih neprilika, ili nekih vanrednih situacija poput trudnoće ili pandemije, koja nas je sve iznenadila, onda počinje pročešljavanje mogućnosti, finansija, ideja, često imam krize tokom takvih perioda. I to najviše zbog nemogućnosti da izrazim i podijelim svoj kreativni duh. A on juri i tutnji bez pauze.
Kako je prošla žurka i koliko Vam je važna podrška kolega, prijatelja i porodice?
– Proslava jubileja je nešto najljepše što mi se desilo ove godine. Toliko sreće, ljubavi, uspomena, želja i radosti koje smo dijelili i kroz zagrljaje i smijeh i pjesmu i taj neki mali vremeplov koji je bio dio muzičkog programa. Sve je bilo fantastično. Najviše me raduje što su svi došli čista srca, uživali na jedan istinski način, i otišli prepuni utisaka koje su prenosili danima nakon događaja. Moj cilj je i bio da upravo odvojim, kako pjesma kaže – vrijeme za ljubav, vrijeme za nas.
Hoćete li nam prirediti još neko prijatno iznenađenje povodom dvadesetogodišnjice?
– Ove godine od mene ste imali dvije pjesme, Iluzija i Vrijeme za ljubav, proslavu jubileja 20 godina na muzičkoj sceni, koja će dobiti svoj video specijalno za televizije u vidu mini koncerta, ali i za YouTube gdje će biti kasnije postavljen cijeli koncert. Mislim da je za naše uslove ovo i više od onoga što sam mislila da mogu stići i postići, jer sve organizujem sama, uz određene stručne saradnje s ljudima kojima vjerujem. Vrlo sam zadovoljna, ali, kao što rekoh, moj kreativni duh juri, tutnji i u međuvremenu sam pripremila duet sa Nelom. Pjesma se zove Dvorište ljubavi i to ćemo završavati u prvoj polovini sljedeće godine.
Koji biste trenutak u muzici do sada ponovo preživjeli da možete?
– Neka to budu moje prve svirke sa kolegom Draganom Lučićem na gitari, sa cijelom mojom ekipom sa fakulteta i iz Nikšića. E to bih voljela da ponovo proživim, jer iz tog vremena imam malo fotografija i nijedan video-snimak.
Koliko se toga promijenilo u odnosu na Vaše prve korake na sceni? Da li je danas ženi u muzici lakše nego prije 20 godina?
– Posljednjih deset godina ove smart ere kao da su svi pomalo izgubili kompas. Možda je zbog toga ženama danas lakše nego ranije, ali mislim da je svima zbog te olakšice sve dostupnije i jednostavnije se baviti ovim poslom. Međutim, možda je teže nego ranije doprijeti do publike u toj ogromnoj gužvi na mreži, uz to se sada svaka vidljivost na njoj i plaća. Pošto sam prošla i onaj period glasanja sa fiksnih telefona pa sve do danas, ne obazirem se na to da li je lakše ili teže, i kome je bolje. Isključena sam iz raznih situacija svojom voljom. Prije svega, ostajem dosljedna svom muzičkom pravcu, pismu i ljubavi prema umjetnosti, te mi je trenutno najveći cilj da što više materijala snimim, ostvarim. A kako sam igrač na duže staze u ovom poslu i ne tražim uspjeh preko noći, računajte da ćemo se gledati i slušati još najmanje 20 godina.
Pjevačica, tekstopisac, kompozitor, majka dvoje muzički veoma nadarene djece, supruga, preduzimljiva, vrijedna baštovanka i zagovornik zdravog života i ishrane. Koliko uloga žena može da odigra u toku jednog dana?
– Ne samo u toku jednog dana, nego u jednom momentu žena može mnogo toga da odigra. Ona je po prirodi jedan žongler, oktopod, storučica… Ali, mora da shvati i da ne mora baš sve, ako joj se to natovari i kao obaveza. Posebno ako sama sebi to nametne. Zato taj broj lica treba ženu da obogati, da je ne optereti kako bi bila savremena super žena. Sreća je i mudrost moja što sam birala instinktivno i ljude i hobije i posao, na kraju i supruga, s kojim imam dvoje djece – dva fenomenalna prijatelja i dvije prave velike duše. Uvijek sam vjerovala svom instinktu, a to je prava vjera u sebe. I iskreno povjerenje u izbor srca. Ono što sam izvještila uz to, prepoznavajući u početku da su izbori ispravni, je da osvijestim šta biram u trenutku. Ne samo po osjećaju, nego i po razumijevanju.
Kako vidite sebe u narednih 20 godina?
– Moja djeca jesu talentovana i dobra, ali ipak tinejdžeri, očekujem za početak jedan potpuno lud period s njima. Osim što su mi prezabavni i njima će početi život pomalo da se mijenja. Srednja škola je ozbiljan razvojni period, a za to vrijeme ja u punoj zrelosti imam toliko ideja koje čekaju na red, da imam utisak da će se privatni i poslovni život pozitivno zapetljati. Jedva čekam da se suprug i ja posvetimo jednom našem multimedijalnom projektu za djecu, u kojem naša djeca povremeno spontano učestvuju, ali o tom-potom. Zasad, za 20 godina vidim sebe zdravu i nasmijanu sa porodicom na nekom egzotičnom putovanju.
Na nedavno održanom Montesongu uručena Vam je nagrada Montefon za pjevačicu godine. Koliko Vas je iznenadila i koliko Vam znači?
– Iznenađena sam jer, prije svega, nisam ni znala da će se dodjela nagrada dogoditi, a zaista sam počastvovana što sam od našeg Udruženja dobila ovo priznanje. Takođe, na proslavi jubileja uručena mi je nagrada za doprinos i razvoj crnogorske muzičke scene ovih 20 godina. Hvala im na tome! Ja ću se truditi nadalje da opravdam svoju davnašnju odluku da se ovim poslom bavim primarno, a ne dopunski, jer osjećam da jedino tako mogu da radim potpuno posvećena i kreativno ispunjena.
Može se reći da su nagrade došle u pravom trenutku.
– Iskreno, došle su kao jagoda na torti! Baš divno i simbolično! Nagrade su divni pokloni, simboli priznanja, uvažavanja, ali i vrijednosti onoga što radite. Stoje u kući na nekom lijepom mjestu kao podsjetnici na lijepe događaje i vrijednosti za koje se borim. Najljepša simbolika pjesme Vrijeme za ljubav je istovremeno sama njena svrha – da nas uvijek podsjeti koliko je podrška važna i da u tome istrajemo. Još uvijek smo sasvim nekontaminirani trendovima, baš zato što smo u odnosu na region navodno mali i lako to možemo da iskoristimo kao prednost. Da proizvodimo što više muzike, emisija, koncerata, da zajedno učimo, konstruktivno komentarišemo i kritikujemo. Sve je to i potreba i uloga i obaveza. A u cijeloj ovoj mojoj i priči mojih kolega iz svih muzičkih žanrova, kao i kolega iz medija koje smatram našim saborcima, ključ je rad. Moramo što više, ali i mnogo brže, raditi i učiti kako bismo imali konačno i naš jedinstveni proizvod. Kvalitetnu muzičku scenu Crne Gore.
GRACIJA 230/decembar 2024.
