Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković
Radni dan generalne direktorice Direktorata za životnu sredinu u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Ivane Vojinović počinje nešto poslije pet sati ujutro. I pored posla koji zahtijeva ogromno vrijeme i posvećenost, često se može vidjeti kako po sestričinu Lanu dolazi u školu, a ispunjava je ljubav i prema ostaloj djeci sestara – Nikoli, Aleksandru, Steli i Milanu, za koje je puno vezana. Kaže da ima nultu toleranciju prema svakoj vrsti nepravde, a posebno prema najranjivijima, dok u modnom smislu, iako poznata kao žena od stila, smatra da je sve što joj treba crni sako, bijela košulja, farmerke i crna kožna jakna, sa dodatkom kaputa tokom zime. Kao ekologa odbijaju je takozvani masovni koncepti, jer industrija brze mode stvara ogromne količine otpada i uvijek će se, kako kaže, odlučiti za onaj modni brend za koji zna da koristi visok procenat održive tkanine. “Smatram da, pored klasičnih ljepotica, postoje još samo žene koje ne znaju kako da izgledaju lijepo. Uostalom, odavno znamo da je ljepota, ipak, u oku posmatrača”, kaže Ivana Vojinović u intervjuu za Graciju.
Ponosna je i na svoju rodnu Podgoricu, posebno zbog činjenica da će se razvijati po konceptu takozvanog pametnog grada koji bi trebalo da bude visoko pozicioniran na listi Zelenih gradova Evrope i postane primjer dobre prakse u borbi protiv zagađenja, korišćenja čiste energije i čišćenja prostora od svih vrsta otpada.
Najavila je nastavak izgradnje ekološke infrastrukture u Crnoj Gori, kao i napor da se sačuva bogatstvo flore i faune, šume i prašume, vodni resurs i posebno naglasila sanaciju neuređenih odlagališta otpada i crnih ekoloških tačaka kontaminiranih industrijskim otpadom. Kao poseban iskorak na tom polju istakla je da je u Crnoj Gori primjetan trend pojačane ekološke odgovornosti kompanija, od onih koje su odlučile da, na primjer, selektivno odvajaju otpad, elektronski posluju, izbacuju plastiku iz upotrebe, pa do onih koje vrše višemilionska ulaganja u modernizaciju svojih tehnologija.
Vaš posao je direktno vezan za najveći izazov današnjice – borbu za zaštitu životne sredine od sprovođenja politika i ciljanih aktivnosti, do podsticanja odgovornog ponašanja za njeno očuvanje kroz aktivnu ulogu svih aktera društva u održivom razvoju. To zahtijeva dugoročnu strategiju i saradnju svih nivoa vlasti, ministarstava i privrednog sektora. U Crnoj Gori se već primjenjuju evropski ekološki standardi, ali šta nam još predstoji na tom planu?
– Čitav svijet je stavio fokus na zaštitu životne sredine i ona je postal apsolutni prioritet današnje civilizacije. Dovoljno je pročitati prvo obraćanje Ursule fon der Lejen, nakon što je nedavno izabrana za predsjednicu Evropske komisije, gdje je kao prvi prioritet navela borbu protiv klimatskih promjena. U Crnoj Gori smo do sada napravili odlučne korake da čuvamo životnu sredinu prema najvišim ekološkim standardima i vrijednostima EU. To je i prepoznato otvaranjem Poglavlja 27-životna sredina i klimatske promjene u pregovorima sa EU u decembru 2018. Čeka nas nastavak izgradnje ekološke infrastrukture, kao i napor da sačuvamo najraznovrsnije bogatstvo flore i faune, šume i prašume, vodni resurs. Nastavićemo i sanaciju neuređenih odlagališta otpada i crnih ekoloških tačaka kontaminiranih industrijskim otpadom, uspostavljanje sistema selekcije, ponovne upotrebe i reciklaže otpada, izgradnju postrojenja za tretman otpadnih voda itd. Poseban izazov je i obezbjeđivanje finansija za dostizanje visokih standarda životne sredine, u visini od oko 1,429 milijardi eura do 2035. godine. Kao građani moramo da se ponašamo prema životnoj sredini primjereno bogatstvu prirode u kojoj živimo, ali i vremenu u kojem živimo, i da mijenjamo navike prekomjerne potrošnje ograničenih prirodnih resursa.
Privreda je glavni nosilac i investitor u oblasti zaštite životne sredine, ali istovremeno i njen najveći zagađivač. Da li smo svjesni te odgovornosti u Crnoj Gori kada je u pitanju zaštita životne sredine i šta je najvažniji instrument sprovođenja politika u oblasti životne sredine?
– U Crnoj Gori je primjetan trend pojačane ekološke odgovornosti crnogorskih kompanija, od onih koje su odlučile da, na primjer, selektivno odvajaju otpad, elektronski posluju, izbacuju plastiku iz upotrebe, pa do onih koje vrše višemilionska ulaganja u modernizaciju svojih tehnologija. Naša privreda razumije da proizvođač koji nije ekološki osviješćen neće biti konkurentan čak ni na lokalnom, a posebno ne na evropskom tržištu. Time lagano napuštamo matricu u kojoj privredne aktivnosti obavezno moraju da nanesu ožiljke životnoj sredini i zagade vodu i vazduh, degradiraju zemljište i ekosisteme.Zaštita životne sredine istovremeno je i velika šansa za biznis i naučni sektor da osmisle nova, inovativna rješenja koja mogu da se primijene u poljoprivredi, energetici, industriji, proizvodnji, saobraćaju i drugim oblastima.
Na čelu Direktorata za životnu sredinu napravili ste brojne snažne i impresivne korake. Na šta ste posebno ponosni?
– Hvala na opservaciji o rezultatima Ministarstva održivog razvoja i turizma, odnosno Direktorata za životnu sredinu. Zadovoljna sam postignutim, iako perfekcionista u meni govori da uvijek može više i bolje. Sarađujem sa timom kvalitetnih ljudi i ponosna sam na ogromni iskorak koji smo zajednički postigli, ali prije svega na prijatnu i podsticajnu radnu enegriju u Direktoratu, kao i dobre međuljudske odnose, što je veliki pokretač da svakog radnog jutra ispočetka započnemo rad na ispunjavanju nimalo jednostavnih zadataka.
Šta za Vas privatno znači održivost? Da li se Podgorica razvija kao održiv grad? Kako Vam ona izgleda danas i šta se promijenilo u odnosu na vrijeme kada ste odrastali?
– Podgorica je moj rodni grad, grad u kojem sam se školovala, odrastala, sticala životno i radno iskustvo. Naš glavni grad je zabilježio impresivan urbani razvoj u posljednjih 20 godina. Ipak, meni i dalje Podgoricom odzvanja eho himne našeg grada i to da: “Sve je tu kao prije, isto sunce rijeke dvije miluje…”. Živ je i dalje duh stare Podgorice, odnosno Titograda, prepoznatljivi podgorički mentalitet, prirodni simboli grada, rijeke Morača i Ribnica, brdo Gorica, Ljubović, kao i rijetki kulturološki spomenici koji su preživjeli Drugi svjetski rat – Sahat-kula, džamija Osmanagića i Doganjska, kao i ulice Stare varoši i Drača. Trenutno, gradska uprava radi na razvoju Podgorice po konceptu takozvanog pametnog grada koji bi trebalo da bude visoko pozicioniran na listi Zelenih gradova Evrope i postane primjer dobre prakse u borbi protiv zagađenja, korišćenja čiste energije i čišćenja prostora od svih vrsta otpada. Takav razvoj grada je neminovnost i budućnost evropske i ekološki osviješćene Podgorice, razvijene po najmodernijim održivim principima.
Održivost je globalna tema, pa tako i modna industrija sve više ide u pravcu zaštite resursa. Održivost je odgovornost svake moderne osobe koja razmišlja u korak sa vremenom u kojem živi, svjesna svoje okoline. Kao osoba od stila, imate li neke modne savjete u skladu sa principima održivosti?
– Budući da industrija brze mode stvara ogrnome količine otpada, u startu me takvi masovni koncepti odbijaju. Prilikom kupovine polazim od takozvanog ekološkog patriotizma i uvijek ću se odlučiti za onaj modni brend za koji znam da, na primjer, koristi visoki procenat održive tkanine, obnovljivu energiju i slično. Osnovni održivi modni savjet koji bih dala je: pronađite svoj stil i obavezno zanemarite trendove. To ne samo da omogućava da se osjećamo ugodno, već dugoročno znači i uštedu novca i to čak kupovinom skuplje, ali kvalitetnije garderobe, obuće i ostalih modnih detalja, jer ne trošimo vrijeme i novac na stalno bespotrebno obnavljanje garderode. Što se mene tiče, u modnom smislu sam održiva sa crnim sakoom, bijelom košuljom, farmerkama i crnom kožnom jakom, sa dodatkom kaputa tokom zime. Vrlo jednostavno.
Zašto su žene u očiglednoj manjini u odnosu na muškarce na rukovodećim mjestima? Da li se kod nas ta razmjera mijenja i na koji način se može dalje mijenjati?
– Teško bih mogla dati precizan odgovor na to pitanje, jer je to uticaj više faktora. U poslu ne posmatram ljude po bilo kojem kriterijumu, pa ni po polu, vjeri, naciji i slično. Za mene je dobar rukovodilac onaj koji kvalitetno i posvećeno obavlja radne dužnosti, koji zna da motiviše tim s kojim radi i u konačnom ostvaruje rezultate. A slažem se da su žene manje zastupljene na rukovodećim mjestima, iako postoji određena, mada nedovoljna promjena i u tom smislu. Ženama je potrebno više truda, dokazivanja i odricanja da se popnu na vrh hijerarhijske ljestvice, u poređenju sa muškarcima.
“U Crnoj Gori je primjetan trend pojačane ekološke odgovornosti crnogorskih kompanija, od onih koje su odlučile da, na primjer, selektivno odvajaju otpad, elektronski posluju, izbacuju plastiku iz upotrebe, pa do onih koje vrše višemilionska ulaganja u modernizaciju svojih tehnologija”
Koliko je danas za uspješnu ženu važan izgled?
– Pristojan izgled je odraz lične kulture i žene i muškarca. Biti njegovana, uredna, ukusno odjevena žena je conditio sine qua non u poslu. Ovdje uopšte ne pričam o pojmu ljepote, jer smatram da pored klasičnih ljepotica postoje još samo žene koje ne znaju kako da izgledaju lijepo. Uostalom, odavno znamo da je ljepota, ipak, u oku posmatrača. Žena treba da voli svoj izgled, da zna kako da živi ovdje i sada, u skladu sa životnim okolnostima koje je okružuju, da bude otvorena za sreću, da radi na sebi. Riječju, da bude šarmantna i samopouzdana, a to se odmah reflektuje i na izgled. Ali bez pretvaranja, jer bilo koja vrsta pretvaranja odbija.
Koliko Vaš profesionalni život utiče na privatni? Kako izgleda Vaš radni dan?
– Vrlo dinamično, intenzivno, a nekada i haotično. Loša strana je ta što sam često nedostupna dragim ljudima, a nemam vremena ni da budem sama sa sobom. Svaki moj radni dan počinje nešto poslije pet časova, bez izuzetka. Uživam u buđenju novog dana, rađanju nove energije, novim iščekivanjima, spremnosti da rješavam probleme koji me čekaju na radnom stolu od sedam sati. Radni dan je pun raznih komunikacija (manje ili više prijatnih), sastanaka, sjednica i slično, i aktivno traje oko deset sati, a u nekim situacijama i duže, a nije isključen ni rad vikendom. Moderne tehnologije su učinile da smo dostupni 24 časa, tako da se postavlja pitanje da li uopšte postoji jasna granica između privatnog i profesionalnog života.
Ipak, da imate vremena za porodicu svjedoči i činjenica da uživate u ulozi tetke, jer Vas veoma često možemo sresti da nakon posla idete u školu po svoju sestričnu, da biste sa njom proveli slobodno vrijeme…
– Sa zadovoljstvom odlazim po Lanicu nakon škole uvijek kada sam u mogućnosti, jer su mi to posebno dragi i važni momenti. Ispunjava me ljubav prema mojima: Nikoli, Aleksandru, Steli, Lani i Milanu. To su djeca mojih sestara za koje sam veoma vezana i od momenta njihovog rađanja prisutna u njihovim životima, što me veoma ispunjava.
U kojim situacijama ste najranjiviji i na šta ste posebno osjetljivi?
– Imam nultu toleranciju prema svakoj vrsti nepravde, a posebno one prema najranjivijima. Tužni pogled djeteta, onemoćale starije osobe, osobe koju društvo ne shvata zbog neke vrste različitosti koju posjeduje u odnosu na okruženje, momentalno me skrha i u meni izazove duboku empatiju.
Čime ste sebe posljednji put obradovali?
– Prijatnim momentima koje sam provela sa meni dragim osobama.
Koju muziku slušate?
– Muzika je moja svakodnevna terapija. Imam istančan muzički ukus koji sam izgradila kao djevojčica na pragu osnovne škole krajem 80-ih pod uticajem dvije starije sestre. Kod nas se u stanu tada mogla slušati isključivo muzika grupa Ramones, The Clash, Sex Pistols, The Doors, a od domaćih bendova Disciplina kičme, Psihomodo Pop, Laibach, EKV… Ta muzika me je oblikovala i sa posebnim senzibilitetom uvijek sam birala šta slušam. Moj apsolutni favorit posljednju deceniju je britanski indie psihodelični bend Arctic Monkeys, od elektronskog zvuka neprikosnoveni Depeche Mode. Dok vozim biram lagane radio-stanice sa komercijalnom muzikom, gdje posebno izdvajam harizmatičnu Dua Lipu. Dakle, vrlo raznovrsno, ali u osnovi svake pjesme mora da bude kvalitet.
Uz zaštitu životne sredine idu i zdravi životni stilovi. Koji Vam je omiljeni vid rekreacije?
– Trening je moj stalni pratilac. Probala sam najrazličitije vrste treninga, a u posljednje tri godine svela sam aktivnosti na vježbe u teretani i plivanje u bazenu. Za mene je trening primjena Zakona o termodinamici, tokom kojeg se energija transformiše iz jednog oblika u drugi. Stoga, uvijek nagomilanu lošu energiju obavezno transformišem u novu čistu energiju kroz bilo koju vrstu fizičke aktivnosti.
