Razgovarala Svetlana Peruničić/Foto Vesela Mišković
Konferencija Ženske kvote: put do jednakosti, održana od 6. do 8. juna, prevazišla je očekivanja organizatora i još jednom ukazala na neophodnost izmjene zakonskih odredbi koje do sada nijesu na adekvatan način tretirale položaj i učešće žena u političkom životu Crne Gore. I ne samo u tom segmentu već i u, kako je u intervjuu za Graciju kazala predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borović Borovinić, svim sferama javnog života.
Prema njenim riječima, žene posjeduju jednak kapacitet za liderstvo kao i muškarci, a njihov potencijal da se ostvare u javnom životu ne smije da bude ograničen predrasudama, diskriminacijom i nasiljem. Nejednakost između muškaraca i žena imala je, kako navodi, priliku da lično doživi, kada je kao mlada doktorka dežurala u Kliničkom centru. Ipak, kako kaže, vjeruje da sve veći broj uspješnih žena inspiriše nove naraštaje da grade ravnopravnije i tolerantnije društvo.
Međunarodna konferencija Ženske kvote: put do jednakosti održana je od 6. do 8. juna. Šta je bio njen cilj?
– Do ove konferencije mi je bilo veoma stalo i sa zadovoljstvom mogu da kažem da je postigla veliki uspjeh i da je prevazišla naša očekivanja. Namjera nam je bila da zajedno sa našim gostima – predstavnicima lokalnih vlasti iz Slovenije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokrenemo široki konstruktivni dijalog o većem učešću žena u političkom životu, kao i da čujemo iskustva dobrih praksi u pogledu preporuka za povećanje procenta kvota za žene na izbornim listama. U tom smislu, ovaj događaj nam je omogućio dragocjena saznanja, uvide i putokaze za daljnji rad. Važno je i to što smo sa institucionalnog nivoa poslali poruku da je neophodno izmijeniti pojedine zakonske odredbe na način koji će uvažiti izričite međunarodne preporuke koje zagovaraju povećanje procenta kvota za političko učešće žena sa 30 na 40 odsto. Podsjetiću vas da smo potpisali i Deklaraciju o jednakom političkom učešću žena, u kojoj smo upravo objedinili najvažnije preporuke, a pokrenućemo i proceduru njenog usvajanja pred nacionalnim zakonodavnim tijelom. Ovaj događaj je bio i lijepa prilika da se bolje upoznamo i jačamo prijateljstvo i saradnju sa predstavnicima lokalnih vlasti u regionu, što je takođe neizmjerno važno za nas. Iskoristila bih priliku da se zahvalim Misiji OEBS-a u Crnoj Gori, bez čije dragocjene pomoći ove konferencije ne bi bilo, kao i mom timu koji je sjajno obavio posao oko organizacije događaja.
Šta treba uraditi da se situacija poboljša kada je u pitanju jednakost u učešću muškaraca i žena u javnom životu u Crnoj Gori?
– Potrebno je, za početak, poštovati zakonodavni okvir koji već postoji. Bili smo svjedoci da to često nije slučaj. Na primjer, politički subjekti u izbornom procesu ne poštuju zakonske odredbe o zagarantovanom procentu kvota za političko učešće žena. Smatram da je to krajnje poražavajuće, jer se kvote doživljavaju kao vid opstrukcije jednog dijela ljudi u odnosu na druge, a suština je da je to samo mehanizam za postizanje rodne ravnopravnosti. Muškarci treba da razumiju da nijesmo tu da radimo protiv njih, već da radimo zajedno. Margaret Tačer jednom prilikom je rekla: “U politici ako hoćeš da se nešto kaže, pitaj muškarca. Ako hoćeš da se nešto uradi, pitaj ženu”. Ovaj primjer ne navodim da bih istakla razliku između polova, već naglasila da sam žena koja radi i koja je fokusirana na rezultate. Kroz pokretanje inicijative za povećanje procenta kvota, vjerujem da sam, i kao žena i kao političarka, poslala jasnu poruku da su promjene neophodne. Žene posjeduju jednak kapacitet za liderstvo kao i muškarci, a njihov potencijal da se ostvare u javnom životu ne smije da bude ograničen predrasudama, diskriminacijom i nasiljem.
Nejednakost između muškaraca i žena imala sam priliku lično da doživim, kada sam kao mlada doktorka dežurala u Kliničkom centru. Tom prilikom, u večernjim satima, došao je stariji gospodin koji je bio primljen, a koji je, ugledavši me, upitao: “Dobro, je li ima ovdje neki doktor da me pregleda?” U nevjerici sam odgovorila: “Pa, ja sam doktor”. Ovo je samo slikovit prikaz toga kako naše društvo percipira ženu u jednoj važnoj ulozi i govori o tome da je položaj žena u mnogim sferama još uvijek neravnopravan.
Da li smatrate da povećanje broja uspješnih i ostvarenih žena daje inspiraciju novim naraštajima i podstiče razvoj cjelokupnog društva?
– Istinski se nadam i vjerujem da veći broj uspješnih žena inspiriše nove naraštaje da grade ravnopravnije, tolerantnije i inkluzivnije društvo. Što prije uvidimo da samo zajednički, na ravnopravnim osnovama, možemo graditi dobar život, to će nam svima biti bolje. Saradnja između muškaraca i žena, zasnovana na jednakim pravima i odgovornostima, ključna je za harmoničan razvoj. Ovdje je važno pomenuti da je u okviru porodice važno njegovati upravo ovakve odnose, jer se samo tako gradi siguran i bezbjedan hram ljubavi, koji djeci garantuje ambijent za lični rast i razvoj. U Crnoj Gori je prisutan poseban odnos prema majci, onaj koji naglašava njenu vrijednost, svjestan njene uloge u porodici, što predstavlja dobru pretpostavku za razvijanje društvenog ambijenta koji će upravo žene staviti u centar.
Jedna od tema konferencije bila je i Govor mržnje prema ženama i digitalno nasilje. Koliko je ono prisutno u savremenoj Crnoj Gori?
– Govor mržnje je fenomen koji je u našem društvu i te kako prisutan, a često se odnosi na žene i tada ima veoma izraženu diskriminatornu komponentu. Nasilje nad ženama u digitalnom prostoru javlja se upravo kroz toleranciju govora mržnje, jer se kreira društveni ambijent koji ne osuđuje i ne sankcioniše ovakve pojave. Žene političarke su posebno izložene govoru mržnje i svim oblicima nasilja koji ga prate. Nažalost, posljedica toga često može biti odustajanje od politike, javnog života i djelovanja, jer nasilje uvijek djeluje odvraćajuće. Mnogo puta sam, kao ministarka zdravlja, bila izložena govoru mržnje, a u tim trenucima više sam brinula o porodici, o tome kako će oni doživjeti uvrede, nego o sebi. Upravo to govori kako govor mržnje umije da utiče na našu životnu dinamiku, ali i naše bližnje.
U Skupštini Glavnog grada održana je i panel diskusija Dosljednošću i upornošću protiv nasilja nad ženama, povodom Međunarodnog dana eliminacije nasilja nad ženama. Taj društveni problem je veoma kompleksan, nažalost, i dalje prisutan. Kako se boriti protiv njega?
– Problemu nasilja nad ženama zaista je potrebno pristupiti sistematski. Potrebno je podizati svijest o ovom problemu, obezbijediti informisanost ne samo javnosti, nego i profesionalaca o načinima sprečavanja i postupanja u slučajevima nasilja. Smatram da ovakve kampanje uspješno sprovode i organizacije civilnog društva, ali i međunarodne organizacije u Crnoj Gori. Kroz svoj rad na čelu Skupštine Glavnog grada trudila sam se da ovu temu stavim u fokus upravo kroz organizovanje panel diskusija i aktivno učešće u njima, kako bih poslala snažnu poruku da ne smijemo tolerisati nijedan oblik nasilja nad ženama. Moja namjera je da o ovom problemu ne govorimo samo jedan dan u godini, već da svaki dan vodimo razgovor o prevenciji nasilja.
Kolika je važnost socijalnih servisa kao instrumenata za neposrednu pomoć žrtvama nasilja?
– Poznato mi je da pojedine nevladine organizacije sa kojima sam u proteklom periodu imala zaista fenomenalnu saradnju pružaju psihosocijalne servise, kao vid neposredne pomoći žrtvama nasilja. Mislim da je funkcionisanje ovih servisa od velike važnosti, kako za žrtve, tako i za cjelokupno društvo. Naime, u prethodnom periodu imali smo priliku da vidimo da sistem zaštite žrtava nasilja, nažalost, nije pokazao dobre rezultate. Izgubili smo živote žena, a pravosudni sistem nije adekvatno sankcionisao počinitelje nasilja. Ove činjenice govore da je institucijama još uvijek potrebna uporedna podrška servisa i usluga nevladinog sektora, isto kao i razvijanje sopstvenih servisa podrške za žrtve nasilja, ali i kontinuirano ulaganje u njih. Kroz svoj rad i kroz ono što nazivam “humanizacija politike” trudim se da stvorim društveni ambijent koji će počivati na principima saradnje sa nevladinim sektorom, humanitarnim organizacijama i svim akterima koji doprinose zaštiti ranjivijih.
Bili ste učesnica i konferencije Žene u menadžmentu – snaga promjena i ekonomskog napretka, koja je održana u martu, u organizaciji Unije poslodavaca Crne Gore, uz podršku Gradskog parlamenta i Međunarodne organizacije rada. Sa pozicije predsjednica Skupštine Glavnog grada, možete li ocijeniti koliko su uspješne aktivnosti u pravcu osnaživanja žena, njihovog položaja i perspektive u našem društvu?
– Podrška na institucionalnom nivou je neophodna za kreiranje politika koje će dugoročno osigurati ravnopravnost, a ja se trudim da podržim ovakve inicijative, kako bih dala vjetar u leđa organizacijama i udruženjima koja neumorno rade na osnaživanju žena. To je važno, prije svega, zbog izgradnje samopouzdanja kod žena koje pretenduju na liderske pozicije. Moje djelovanje u tom pravcu uvijek je bilo vođeno empatijom i sopstvenim iskustvom koje u tom smislu nije bilo lako, ali je predstavljalo važan izvor lekcija koje sam pokušavala da prenesem ženama koje su željele da ojačaju svoj položaj i obezbijede bolju perspektivu u karijeri i društvu.
Na toj konferenciji ste kazali da “živimo u vremenu u kojem je ravnopravnost polova potreba, a ne samo priželjkivani cilj”. Možete li nam pojasniti razliku između ta dva terminološka poređenja?
– Da bismo ostvarili neki cilj prvo moramo definisati potrebe koje će usmjeravati našu akciju. Ciljevi definisani kroz zakone i strateška dokumenta, na primjer, postavljaju se na osnovu potreba zajednice. Rodna ravnopravnost je potreba unutar naših osnovnih ćelija funkcionisanja, porodice, mjesne i lokalne zajednice, jer garantuje harmonične odnose, odnose međusobnog poštovanja, kulture mira i nenasilja. Cilj je, sa druge strane, osigurana rodna ravnopravnost u zakonodavnom okviru, institucije koje djeluju i uspješno garantuju poštovanje iste. To podrazumijeva postojanje jasnih zakona koji štite prava žena i muškaraca podjednako, kao i uspostavljanje mehanizama koji će osigurati njihovu primjenu. Institucije moraju biti dovoljno osnažene i resursno opremljene da mogu reagovati na sve oblike diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja.
Kao doktorica, šta biste savjetovali ženama u smislu očuvanja zdravlja?
– Najvažnije je da žene imaju svijest o važnosti sopstvenog zdravlja. Da bi mogle da se na najkvalitetniji način posvete i brinu o svojim bližnjima, što je za svaku ženu jedna od najvažnijih stvari na svijetu, neophodno je da same budu snažne i zdrave. Za očuvanje cjelovitog blagostanja žene važno je da se reaguje pravovremeno, da se pregledi ne odlažu, ali ono što je još važnije, da se uspostavi kultura brige o sebi. To podrazumijeva zdrave životne navike, ali i traženje podrške kada je potrebna. Zdrava žena je zadovoljna žena. Konkretno, kada je zdravlje u pitanju, savjetovala bih da svakako redovno posjećuju svog izabranog ljekara za reproduktivno zdravlje. U ovom trenutku imamo dobro razvijen program skrininga i kontrole malignih oboljenja, posebno onih koji se odnose upravo na reproduktivno zdravlje. Naglasila bih važnost redovnih pregleda, jer je u procesu liječenja, prevencija uvijek najbolji put.
GRACIJA 224/jun 2024.
