Jelena Božović: Rej je član porodice

0

Naš ljubimac, sedmogodišnji engleski labrador retriver, zove se Rej. Budući da mi je nedavno preminuo jedanaestogorišnji američki staford Bak, pas je neizostavni član moje porodice. Reja sam poklonila tadašnjem dečku, a sadašnjem suprugu Vidaku za rođendan. Željela sam da prvi pas mog partnera bude onaj koji će mu se uvući pod kožu. Poslušan i pravi drug. Tako je i bilo i traje još. Interesantno je da se rodio u mom komšiluku, i bio je najdeblje štene, zato mi se i dopao. Takav je i danas, a to znamo jer se sastajemo sa Rejovim sestrama i majkom. Nevjerovatno je pitom, dobar i vjeran pas. Trunto sa prelijepim likom, zaljubljen u svog Vidaka, i cijelu porodicu. Uz njega je poraslo nekoliko beba. Brižan je, blag. Njemu je dovoljan dom, i teniska loptica”, kaže pjevačica Jelena Božović. “Uvijek nas raznježi njegovo radovanje kada se vratimo kući, ljubomorno gurkanje u naš zagrljaj. Ako se djetetu obratimo sa ‘ljubavi’, on obavezno prvi dođe. Boji se grmljavine i zvukova vjetra, pa njegovi izrazi očiju i skrivanje iza naših nogu djeluju čudno kada vidite koliki je to pas zapravo (smijeh). Kao i većina labradora proguta svoju dnevnu dozu hrane u nekoliko sekundi, a tačno zna kada je vrijeme za obrok. Pola godine živi u stanu sa nama, što mi je pomoglo da lakše podnesem smrt mog prvog psa. Zbog te promjene i njegovog useljenja promijenili smo i naše i njegove navike. Često ga vodimo na kupanje u moru i uživanje u prirodi. Rej je član porodice koji traži da mu se obratite, traži nježnost i igru. Mi smo srećna četvročlana porodica. Imamo djevojčicu od nepune tri godine, postali su pravi partneri za razne igrarije. Reju nije smetalo kada ga je Emilija našminkala karminom, izlijepila sličicama, pokrivala jastucima… Srećnija je uz psa, što nam čini posebno zadovoljstvo. Emocije prema psu su neobjašnjive, to ne može da razumije onaj ko ga nema. Bol nakon njihove smrti je jednak kao prema čovjeku. Mnogo kraće žive, a za života vam uzvraćaju više. Uvijek sam voljela da pomazim lutalice, ma koliko prljavi bili, da im kupim nešto u obližnjoj prodavnici, a neke sam vodila u stan da ih kupam. Ta aktivnost se u jednom periodu proširila i postala sam jedan od osnivača NVO Spas. Međutim, preselila sam u Tivat, pa sad ovdje pomažem životinjama bez doma, a novac doniram za druge slučajeve. Pozdravljam sve volontere, veoma je teško i emotivno i fizički spašavati životinje po ulicama.”

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...