Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Darko Jovanović
Novinarka Jelena Ćorluka polako ali sigurno gradi karijeru, a gledaoci je znaju kao voditeljku Vijesti u pola 7. U intervjuu za Graciju otkriva kako je došlo do saradnje sa Televizijom Vijesti i kaže da je imala sreću da uči od pravih ljudi. U jedno je sigurna – nije tačno da se do posla može doći samo preko veze.
“Pet godina sam u novinarstvu. Baš sam nedavno pričala o prvom radnom zadatku i opet se slatko smijala. Bila je to izložba skulptura na koju smo poslate moja koleginica i drugarica Ana Milačić i ja. To nam je bio prvi prilog, pa nijesmo mogle da se dogovorimo čiji će biti, a pritom smo čitavu noć provele u redakciji radeći na njemu, kao da stvaramo neko svjetsko čudo”, prisjetila se Jelena na početku razgovora svog prvog novinarskog zadatka.
Kako je došlo do saradnje sa Televizijom Vijesti?
– Sasvim slučajno. Na četvrtoj godini studija sam počela da radim u Radiju Vijesti, koji je tada osnovan. Ta priča je trajala manje od godinu, pa sam kao novinar pripravnik prebačena u Televiziju Vijesti u kojoj sam i danas. Zato uvijek insistiram na tome da nije tačno da se do posla može doći samo preko veze. Sve je bilo splet nekih srećnih okolnosti i želje za radom i dokazivanjem.
Prepoznatljivo ste TV lice i voditeljka najpopularnijeg informativnog programa. Do te pozicije nije lako doći.
– Nije lako… Prosto, o tome nijesam ni razmišljala. Vrijeme je prolazilo, a izazovi se nametali jedan za drugim. U prilično kratkom vremenskom periodu prošla sam različite teme i zadatke, a na momente, čini mi se, nijesam ni izlazila iz televizije. Ali, sve je to imalo svoje. Imala sam sreću što sam učila i radila sa pravim ljudima, koji su znali i da prepoznaju šta mi najbolje ide i usmjere me na pravi put. Mislim da sam ih dobro slušala, ali i naporno radila.
Kako izgleda Vaš radni dan?
– Zavisi od smjene koju radim, ali kada sam u studiju obično je cijeli dan posvećen poslu. Trudim se da to što radim od podneva ili od 14 sati iskoristim da se naspavam, jer kad dođem u televiziju uglavnom nema odmora dok ne prođu Vijesti u pola 7. Sve je podređeno njima i tako svi funkcionišemo. Onda slijedi kratka pauza, pa večernja informativna emisija. Sve zavisi kakav je dan, koliko ima dešavanja… Ljudi koji se bave ovim poslom znaju da je dinamičan, pun nepredviđenih okolnosti, da ono što ste ujutru zamislili za kratko vrijeme više ne važi i da stresa ne fali. Ali to je upravo ono što ga čini posebnim. Ponekad, kada se umorim, kažem: “Da mi je da radim u kancelariji od devet do pet”, iako znam da to nije za mene.
Novinarstvo je izuzetno stresan posao. Kako se relaksirate poslije napornog radnog dana?
– Kako kada. Nekad sa kolegama popijem kafu, a nekad samo prošetam do kuće i to mi jako prija. Onda, umjesto da se isključim, uglavnom gledam informativne i političke emisije. To je valjda normalno… Čini mi se da se i ne okrenem – eto novog radnog rada. Naravno, volim s vremena na vrijeme da uveče izađem sa prijateljima, odgledam film ili utakmicu, odem u kupovinu… Najsrećnija sam, ipak, kada se primaknu slobodni dani i kada znam da me čeka odlazak kući u Budvu, gdje me čeka porodica.
Šta Vam je novinarstvo donijelo, a šta oduzelo?
– Donijelo mi je, prije svega, puno poznanstava, a iz nekih su se stvorila i divna prijateljstva. Naučilo me je da budem odgovornija i strpljivija, da nikad nije sve baš onako kako izgleda i da ljudi često nijesu onakvi kakvim se predstavljaju. Ali, na sve to gledam kao na nešto dobro. Otkad sam u ovom poslu definitivno imam manje slobodnog vremena i uopšte vremena za neke druge stvari, ali kad uhvatite takav ritam onda vam postane normalno da tako funkcionišete.
Radili ste na radiju. Kakva je razlika između radio i TV novinarstva?
– Moram da priznam da sam još radeći na radiju poželjela da se okušam na televiziji. Televizija Vijesti je i tada bila najgledanija i to je za mene, kao mladog novinara, bio veliki izazov. Kažu da se ovaj posao najbolje uči baš na radiju. Istina je i da se stekne brzina, ali slika je ipak čudo. Nekad ne treba ništa da kažete, samo pokažete.
Gracija br. 84, 22.07.2016.
