Jelena Laban: Gluma nije nikakva mistifikacija, već samo rad

Prvi glumački koraci posrećili su se mladoj crnogorskoj studentkinji glume: Kapital Andraša Urbana donio joj je nagradu za najbolju mladu glumicu na festivalu u Nišu te još dvije nove pozorišne uloge

Piše Živana Jovančić
Foto Nikola Blagojević/Spektroom

Iako početnica i bez diplome, 21-godišnja Crnogorka Jelena Laban ušla je na velika vrata glumačke profesije. Primljena je na prvom kastingu na koji se javila: bilo je to za predstavu Kapital, u režiji Andraša Urbana, čiju dramaturgiju potpisuje glumica Vedrana Božinović. Zajedno sa Jelenom prošle su i kolege s godine: Jelena Šestović, Pavle Prelević i Stevan Vuković. Nije dovoljno reći da su bili presrećni; bili su zahvalni Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju, koji je pozvao sve studente na kasting. Prva uloga, priča nam mlada glumica u Sarajevu, prije izvođenja Kapitala na MESS-u, ispostavilo se da uopšte nije jednostavna, ali to je nije pokolebalo. Pripreme su trajale dugo, počele su s razgovorima, edukacijom o ključnom djelu njemačkog filozofa Karla Marksa, međusobnom diskusijom, glasnim pitanjima, sve do ličnih verbalnih improvizacija za finalnu izvedbu.

Jelena u Čehovljevoj predstavi Tri sestre igra najmlađu Irenu, u režiji Branislava Mićunovića, profesora na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju

“Kapital je nepoznat teren za moju generaciju; u našim godinama ne možete biti upoznati sa političkim, ekonomskim i filozofskim sistemom kao neko ko je završio škole, stekao iskustvo. Moje kolege i ja smo sazrijevali s Kapitalom, počeli smo shvatati gdje smo, u kom sistemu i državi živimo, kako se tretira čovjek, i za nas Kapital prestaje biti mistifikovano političko, ekonomsko i filozofsko djelo. Kroz naše ideje i improvizacije postao je nešto naše, aktuelan i vezan za naše vrijeme. Kroz ovo smo naučili da postoji mnogo načina da se sagleda, analizira i shvati neki problem. To je za mene dragocjeno i glumački veoma bitno”, govori Jelena Laban.
Od premijere odigrane u novembru 2018. u Zetskom domu na Cetinju, gostovali su u Varni, Novom Sadu, Nišu, Budvi, Tivtu, Baru, sada i u Sarajevu, ali je najzanimljivije bilo u Briselu. “U publici, u prvom redu, sjedio je jedan stariji čovjek. Po njegovim reakcijama vidjelo se da je privržen komunističkoj ideologiji: igrao je, klimao glavom, pljeskao; bio je apsolutni fan predstave, što je za nas glumce veliki podstrek. U Ljubljani i Cetinju su neki ljudi napustili salu skoro na početku, što je za mene u redu jer mislim da je svaka reakcija dragocjena.”
Prvi glumački koraci Jeleni su se posrećili: na Festivalu drame i pozorišta balkanskog kulturnog prostora Teatar na raskršću, održanom u martu u Nišu, dobila je nagradu za najbolju mladu glumicu, a Specijalna nagrada dodijeljena je glumačkom ansamblu Kapitala. Uslijedila je još jedna velika šansa – uloga u predstavi Razgovori o ljubavi, autorskom projektu reditelja Jerneja Lorencija koji okuplja glumce iz Crne Gore, Slovenije, Albanije i Italije, premijerno izvedenom 14. septembra u Kraljevskom pozorištu Zetski dom, a 12. oktobra u Slovenskom narodnom gledališču u Ljubljani. Sada se nalazi pred trećom pozorišnom ulogom, ovog puta na djelu je klasika: u Čehovljevoj predstavi Tri sestre igra najmlađu Irenu, u režiji Branislava Mićunovića, inače profesora na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, na kojem je treća godina.

Disciplina kao životni stil

Želja za glumom tinjala je u njenim mislima dok je bila djevojčica, a u tinejdžerskim godinama izbila je u prvi plan. Često je gledala filmove, pozorišne predstave, uvijek bi ostala zadivljena igrom glumaca, toliko puta poželjela je biti na njihovom mjestu. “Uvijek sam se pitala hoću li i ja tako znati i moći. Zbog velikog stresa koji je uticao na samopouzdanje, na studiju sam mislila da pojma nemam šta je gluma. Dugo je tako bilo, da bih s vremenom shvatila da gluma nije nikakva mistifikacija, već samo rad i rad.” Glumačka slava joj, kako kaže, nije prioritet, cijeni Kraljevsko pozorište Zetski dom koje njoj i njenoj generaciji stvara prilike, pruža pažnju. Zahvalna je svojim roditeljima, čiju podršku uživa, kao i njena starija sestra. “Moji roditelji nisu iz umjetničke sfere, kroz život su morali da se susreću s mnogim nedaćama, teško su gurali naprijed, a meni su rekli: ‘Mi nemamo šta da ti damo, mi ti ne možemo ostaviti bogatstvo, firmu, veliko nasljeđe na koje možeš da se osloniš, da ništa ne radiš i da lijepo živiš u budućnosti. Moraćeš da radiš, da stvoriš svoj profesionalni život, da stvoriš lični, privatni život’. To je jedna od najbitnijih stvari koje sam naučila kod roditelja, koje sam ponijela iz kuće.”
Jelena živi u Podgorici, a studira na Cetinju. Glumački uzor joj je Meril Strip, Gaspar Noe najdraži reditelj, a pisci Andrić, Kiš i Kami. Slobodno vrijeme dijeli s porodicom i s prijateljima, no životni stil joj je ipak u znaku discipline, striktno vezan za profesiju. “Srećnom me čini posao koji radim. Šta će biti dalje, ne želim da razmišljam. Vidim sebe u obavezama i to je sve.”

Gracija 169, 25.10.2019.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...