Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković
Regionalna konferencija žena Zapadnog Balkana, koja je održana u Herceg Novom od 12. do 14. aprila, bila je prilika da uspješne žene razmijene poslovne ideje i iskustva, životne priče i načine za unapređenje i oporavak biznisa koji su u potpunom ili djelimičnom vlasništvu žena. Prema riječima Jelene Vuletić, koja je uz Sanju Milosavljević, osnivačicu Impact instituta i portala Žene od uticaja, organizatorka konferencije, ona je bila pun pogodak.
Osim biznisa, tema konferencije bilo je i mentalno zdravlje, što je oblast koju Vuletić dobro poznaje, jer kao kouč radi sa timovima i brojnim kompanijama. Iako je njeno primarno zanimanje bankarstvo, kaže da vjeruje u koncept cjeloživotnog učenja i na tom putu otkrila je koučing. U intervjuu za Graciju poručuje da je najvažnije prvo prepoznati da postoji nešto na čemu treba raditi, pa se tek onda obratiti za pomoć, a to posebno važi za žene, koje uglavnom moraju da balansiraju između privatnog i poslovnog života.
Jedna od predrasuda, kako kaže, a potvrdile su i diskusije na konferenciji, je da žene manje ulažu nego muškarci. “Žene se biraju onda kad je teško, a na te pozicije dolaze upravo zato što su stalno ulagale”, tvrdi Vuletić. Iako je svaka situacija drugačija, roditeljima bi, kaže, savjetovala da polazna tačka mora biti ljubav i poštovanje izbora, a ključno je aktivno slušanje onoga što su djeca htjela da kažu, a nisu znala kako. To je naučila odgajajući kćerke Milenu i Jovanu, koje su sada samostalne djevojke koje grade svoje karijere. “Nije bilo lako jer sam sve vrijeme bila i majka i bankarka, i to u ne tako lakim vremenima”, kaže Vuletić.
Sada, dodaje, uživa u njihovim uspjesima i veoma je ponosna na sve što su postigle.
Koji je bio cilj regionalne konferencije žena Zapadnog Balkana?
– Cilj je bio razmjena poslovnih ideja i iskustava među najuspješnjim ženama u regionu. Poznato je da su dame sa ovih prostora energične i preduzimljive, pa je konferencija bila odlična prilika da čujemo konkretne načine za prevazilaženje izazova koji stoje na putu ka uspjehu. Čule su se i divne životne priče naših učesnica, pa je konferencija na mnogo nivoa bila pun pogodak. Kao što je moja partnerka u projektu, Sanja Milosavljević, osnivačica Impact Insituta, jednom rekla o ženama koje žele da imaju uticaj: “Ne smijemo stati sa ulaganjima u sebe, svoj biznis i projekte u koje vjerujemo, jer izgovori o raznim krizama neće donijeti napredak u našem mikrouniverzumu”. Dugogodišnji rad sa inostranim klijentima je i ova mlada žena primijenila na lokalno tržište, na Balkan, te spaja male biznise sa investitorima i konsultuje ih o optimalnim rješenjima. Naša konferencija je platforma za umrežavanje i realne poslovne rezultate, a sljedeće godine će to biti podignuto na viši nivo.
Ko je došao na ideju o osnivanju konferencije i da li je bilo teško organizovati?
– Kao što većina vjerovatno zna, Sanja ima portal Žene od uticaja, tako da je i ideja o konferenciji njena. Na moje pitanje šta misli o tome da radimo konferenciju kao partnerke, odmah je prihvatila. Nakon sedam dana pismene komunikacije, konačno smo se i lično upoznale. Poruka je jasna, kada dijelimo slične vrijednosti, velike stvari se mogu lako i brzo dogovoriti. Ovo jeste velika stvar s obzirom na to da je ovo prva konferencija te vrste koja se radi u Crnoj Gori. Takođe, željeli smo da sve bude u lijepom ambijentu, da se žene malo i opuste, da uzmu malo daha i uživaju. Zanimljivo je da sam u svom dnevniku iz 2019. godine na engleskom napisala Empowering women in leadership. Samo tri godine kasnije, sve je došlo na svoje. Ovo je nešto što sam željela i kreirala.
Ko je učestvovao?
– Imale smo predstavnice državnih organa, dame iz finansijskih institucija, psihologe i koučeve. Iako sam jedna od organizatorki, i sama sam vodila jedan trening. Učesnice konferencije su bile mlade preduzetnice, dame koje imaju menadžerske pozicije u firmama, uspješne žene koje vode svoje biznise. No, nije sve bilo samo u edukacijama i edukativnim treninzima. Zaista smo uživale u druženjima i zabavama koje smo organizovale u večeranjim satima. Bilo je predivno. Svojim glasom druženje su nam uljepšale operska diva Milica Raičević i regionalna zvijezda Nina Badrić.
Pored biznisa, tema konferencije bila je i mentalno zdravlje. S obzirom na to da žene balansiraju između privatnog i poslovnog života, kako prevazići izazove narušenog balansa?
– Više puta sam govorila o značaju mentalnog zdravlja, posebno u godinama krize. Kao kouč koji radi sa timovima i brojnim kompanijama, svjedočim koliko je teško svima. Najvažnije je prvo prepoznati da postoji nešto na čemu treba raditi, a onda se i obratiti za pomoć. Kao pojedinci u društvu koje očekuje mnogo od nas, često se ustručavamo da potražimo pomoć jer se na to gleda kao na neku vrstu slabosti. Željela bih da ovim putem ohrabrim sve kojima je potrebno da slobodno potraže pomoć i da nikako ne nose sve na svojim leđima, nekad je to prevelik teret. Upravo se zato trudim da na svakom koraku promovišem koučing, ali i druge alternative njemu, poput terapije.
“Poznato je da su dame sa ovih prostora energične i preduzimljive, pa je konferencija bila odlična prilika da čujemo konkretne načine za prevazilaženje izazova koji stoje na putu ka uspjehu”
Mislite li da je vrijeme za neku vrstu preokreta, s obzirom na ustaljeno mišljenje da žene ulažu manje nego muškarci?
– To je još jedna od predrasuda jer žene i te kako ulažu u sebe. Ova konferencija je bila pravi primjer. Sve žene koje su prisustvovale su izdvojile vrijeme, došle da nauče nešto novo i budu podrška jedna drugoj. Taj vjetar u leđa je nešto sjajno jer mnoge žene u Crnoj Gori, iako uspješne, kao da se stide da to javno i prikažu. Moramo da poradimo malo na tome i u tom pogledu nešto i naučimo od muškaraca. Svjetska statistika pokazuje da je udio žena na rukovodećim pozicijama u svijetu prošle godine porastao na 31%, što je najveći broj ikad zabilježen. Ako uzmemo u obzir da je u pitanju godina sa do sada najvećim izazovima, jasno vam je kolika je uloga žena danas. Žene se biraju onda kad je teško, a na te pozicije dolaze upravo zato što su stalno ulagale.
Vaša primarna djelatnost je bankarstvo u kojem ste već 31 godinu, a prije tri godine osnovali ste firmu Balance2Business koja se bavi koučingom i mentoringom. Kako je izgledao Vaš put promjene?
– Oduvijek sam bila zainteresovana za lični razvoj i razvoj tima koji vodim i to u svakom pogledu. Vjerujem u koncept cjeloživotnog učenja i na tom putu otkrila sam koučing. Znanje koje sam sticala prvo od stručnjaka iz regiona, a kasnije i od najvećih svjetskih imena, pomoglo mi je da i sama prevaziđem neke izazove. Iako nekima može zazvučati kao fraza, zahvaljujući koučingu postala sam bolja verzija sebe. Nakon što sam vidjela da to radi kod mene, krenula sam dalje. Vjerovala sam da mogu biti od pomoći drugima, a rezultati i feedback koji dobijam pokazuju mi da sam na pravom putu.
Da li su promjene na sebi podrazumijevale i promjene u vaspitanju ćerki Milene i Jovane?
– Kao i svaka majka, uvijek sam radila najbolje što sam znala u datom trenutku. Upravo i zbog njih trudila sam se da konstantno učim kako da budem bolja. Nije bilo lako jer sam sve vrijeme bila i majka i bankarka, i to u ne tako lakim vremenima. Sada, iz ove perspektive, mogu slobodno reći da uživam u rezultatima. Naravno da sve što naučim prvo podijelim sa njima. Osnove roditeljstva i vaspitanja su tu, sada su samo obogaćene koučingom.
Upravo njih dvije, kako kažete, su Vaš ključ uspjeha. S obzirom da su mlade, samostalne i obrazovane djevojke koje grade svoje karijere, kažite nam kako ste ih vaspitavali?
– Uživam u njihovim uspjesima i veoma sam ponosna na sve što su postigle do sada. Pred njima je tek sjajna budućnost. Oduvijek sam insistirala na tome da budu dobre, poštene i da im je obrazovanje uvijek na prvom mjestu. Međutim, njih dvije su prilično različite. I upravo tu kreću prvi pravi izazovi. Nijesam željela da kao roditelj budem sebična, da svoju djecu usmjeravam na to da budu konstantno sa mnom i uz mene. Odlučila sam da ih pustim da prave izbore i idu dalje, ali uz poštovanje onoga što se dogovorimo. Od početka je ključ bio u međusobnom povjerenju. I tako, poštujući njihove želje, ja sam pustila svoju stariju ćerku, Milenu, da završi i srednju školu i fakultet van naših granica, dok je Jovana srednju završila ovdje, a fakultet i postdiplomske vani. U ovom trenutku, dok radimo intervju, Milena je na svom radnom mjestu na poziciji jednog od glavnih menadžera u hotelskoj grupaciji Iberostar u Budvi, i sigurna sam da joj nije lako imajući na umu da je turizam trenutno najranjivija grana. Sa druge strane, Jovana je, nakon radnog iskustva u Ujedinjenim nacijama tokom studija, završila master studije na King’s koledžu u Londonu. Nedavno je prihvatila ponudu za posao u globalnoj kompaniji koja se bavi strateškim komunikacijama na polju disruptivnih tehnologija, u tom, za mene, prevelikom gradu. Naravno, da sve ovo zvuči kao iz bajke, ali je bilo mnogo izazova i teških situacija. Ipak, i kad je bilo grešaka, nijesam nikad kritikovala nego uvijek gledala kako da zajedno iz toga nešto naučimo. Nerijetko sam i stroga, pa kroz šalu, kako svojoj djeci, tako i kolegama, znam da kažem da im nije lako sa mnom.
Čemu ih učite, koje vrijednosti da poštuju? Koje vještine da razvijaju?
– Hvala Vam na ovom pitanju jer uvijek insistiram na vrijednostima. To je nešto od čega svi krećemo i čime se vodimo. Milena i Jovana od početka imaju poštovanje i zahvalnost, znaju da cijene ono što imaju i streme ka uspjehu. Tu do izražaja dolazi i upornost koju smo, kao vrijednost, njegovali od samog djetinjstva. Često sam im govorila da ne smijemo odustati pri prvim preprekama, jer one su tu da bi iz njih nešto naučili. Danas su njihovi poslovni i privatni životi u skladu sa tim vrijednostima. Imaju divne prijatelje, partnere i kolege. Što se samih vještina tiče, pored onih koje su stekle tokom školovanja, kao jako radoznale uvijek su u toku sa vremenom. Za njih nema nepoznanica i za takve mlade ljude uvijek će imati mjesta na tržištu rada.
Šta biste savjetovali roditeljima, na šta da obrate pažnju kada su u pitanju potencijali i izbori njihove djece?
– Svaka situacija je drugačija, ali polazna tačka uvijek mora biti ljubav i poštovanje izbora. Kao majka, ali i kao kouč, uvijek insistiram na ključnoj vještini – aktivnom slušanju. Kad aktivno slušate, onda to nisu samo riječi, već je mnogo važnije šta je to iza njih, šta su djeca željela da nam kažu, a možda nijesu znala kako. Uz to, uzajamno poštovanje i opet balans, biti i drug i roditelj.
