Piše Marina Strugar
Foto Vesela Mišković
Jelka Malović i Srđan Čabrilo brzo su postali prepoznatljiva lica Televizije 7 , a publiku kroz jutarnji program spremno uvode u novi dan. Oboje smatraju da novinar mora da bude svestrana ličnost, a oni su, pored toga, i informisani, zanimljivi i harizmatični. Pored Jutarnjeg programa, Jelka je i autorka emisije čije su teme jezik, književnost i istorija. Učestvovala je na velikom broju manifestacija kao moderator, a uređivala je i vodila različite programske sadržaje. Po struci je diplomirani profesor crnogorskog jezika i književnosti.
Srđan je na Fakultetu političkih nauka stekao zvanje bečelora međunarodnih odnosa, a kasnije i specijaliste za međunarodne odnose. Pored televizije, programski je koordinator Centra za javne politike. Pohađao je i završio neformalne škole iz oblasti spoljne politike, evroatlantizma, omladinskog aktivizma i liderstva, medijske pismenosti i PR-a.
S obzirom da je jutarnji program kolažna televizijska forma, da imate sagovornike iz različitih sfera i bavite se aktuelnim temama, koliko je teško pripremiti se i na koji način birate teme? Kada, zapravo, počinje vaš radni dan?
Jelka: Teme biramo u skladu sa trenutnim aktuelnostima, pokušavamo da ponudimo našim gledaocima ono što će im biti korisno iz raznih oblasti. Ukoliko u datom trenutku nemamo dovoljno aktuelnih dešavanja ili je period odmora kao što je tokom ljetnjih mjeseci, onda moramo pokazati kreativnost i pronaći teme koje su možda zanemarene. Svakodnevni život je prepun tema koje mogu biti predstavljene kroz televizijsku formu, a praksa je pokazala da takve, životne priče gledaoci najviše vole. Moj radni dan počinje prilično rano, jer je ženama potrebno više vremena oko uljepšavanja. Tako da još prije pet počinje spremanje za jutarnji program.
Srđan: Kada je jutarnji program u pitanju, radni dan počinje veoma rano. Teško da ćete ikoga sresti na ulici na putu do televizije. Jutarnji program nakon dvije godine postaje svojevrstan životni stil. Teme se nekada biraju i značajno unaprijed, a nekada i samo dan prije. Kada su sagovornici u pitanju, afiniteti se mijenjaju kako vrijeme prolazi. Na početku, težnja je bila usmjerena ka pronalaženju nekoga ko može dugo da govori, ali sa iskustvom i svakodnevnom praksom, nakon nekoliko stotina razgovora, dođete u fazu kada želite isključivo konkretne odgovore, bez prevelikog udaljavanja od suštine jer je to i poenta novinarstva. Takođe, s vremenom shvatite da je poenta da budete i vi dobar sagovornik u odnosu na gosta, a ne puki ispitivač.
Koji koncept se trudite da sprovedete i održite u emisiji?
Srđan: Veoma je bitno održati kontinuitet u kvalitetu sagovornika, tema i generalno materijala koji se prikazuje. Koncept je baziran na raznovrsnosti, kako bi se zadovoljili ukusi svakoga ko prati naš jutarnji program. Dakle, postoje neke standardne rubrike za koje cijenimo da moraju biti prikazane svakog jutra, jer su naišle na odličan prihvat kod gledalaca. Ipak, najveći odjek imaju priče koje se tiču zdravstva, kada naši gosti-ljekari, pričaju o određenim temama i to na način da savjetuju gledaoce. Takođe, značajno mjesto zauzimaju pravne teme, gdje zajedno sa advokatima analiziramo različite slučajeve iz prakse, a na koje nam veoma često ukazuju gledaoci. Kada se to spoji s nekim “laganijim” temama, dozom sporta, muzike i zanimljivosti, dobijate jedan veoma gledljiv jutarnji program.
Kako uspijevate da sa istim žarom uređujete i vodite jutarnji program, šta smatrate najvećim izazovom?
Jelka: S obzirom da je jutarnji program forma koja ide uživo, potrebna je zaista velika koncentracija zbog samog trajanja programa od tri sata, i to je nešto što ne možemo ispraviti niti ponoviti. Najveći izazov za mene je uvijek pružiti inovativnost, osmisliti informativan sadržaj koji će biti uobličen zabavnim, edukativnim programom, a koji će sve vrijeme održati pažnju gledaocima. Energija koju osjećam tokom vođenja ove forme programa je ta koja je presudna i koja me vodi u uređivanju i osmišljavanju, i ona se teško može sakriti jer gledaoci sve primijete. Jutarnji program itekako zavisi od toga kako ste spavali, jeste li raspoloženi ili ne, zavisite i od gostiju sa kojima ćete razgovarati tog jutra. Tako da je ova forma sama po sebi dosta izazovna. Situacije u kojima sagovornik nije baš rječit ili mu fali retoričkih sposobnosti mogu biti izuzetno komplikovane, pogotovo ako se radi o stručnim temama. Tu naučite da bez dobre pripreme ne smijete uzeti ulogu voditelja.
Zašto je jutarnji program jedna od najzahtjevnijih televizijskih formi?
Srđan: Definitivno zbog toga što je jutarnji program forma koja se prikazuje svakog dana u nedjelji, kod nas konkretno, jedino su preskočeni 1. i 2. januar. Dakle biće to 363 dana ove godine, baš kao i prethodne. Kreativnost, raspoloženje voditelja, sposobnost vođenja razgovora iz najrazličitijih oblasti i sa boljim i lošijim sagovornicima, elokventnost i slično, neke su od osnovnih karakteristika koje u ovoj formi dolaze do izražaja. Jutarnji program nema reprizu, to jest, ne možete pustiti nešto od prije pet dana koliko god da je teška situacija oko gostiju i tema. Kolege koje ne rade jutarnji program imaju taj period van sezone, koji traje oko mjesec do mjesec i po. To mi iz jutarnjeg nemamo, tako da smo u pokretu tokom cijele godine, ako izuzmemo godišnje odmore.
“Uvijek težimo, i individualno, a i u paru, da budemo dobri sagovornici, a ne isključivo u ulozi onih koji samo postavljaju pitanja”
A zašto je lijepo raditi jutarnji program?
Jelka: Često kažemo da uz ostale emisije kojima se bavimo najviše volimo jutarnji program uprkos svim izazovima sa kojima se susrećemo. Sama pomisao da ljudima dan počinje dan uz naš program i da našim izborom sadržaja utičemo na njihovo raspoloženje i početak dana izaziva lijep osjećaj. Ono što bih posebno izdvojila jesu naši sagovornici, ljudi različitih profesija koji uvijek izađu iz studija TV 7 sa lijepim utiscima i gotovo svi nakon razgovora imaju komentar da su se osjećali kao kod kuće. To je ono o čemu posebno vodimo računa. Kasnije s velikim brojem njih ostanemo u kontaktu, tako da su poznanstva koja steknemo kroz jutarnji program dragocjena.
Kako funkcionišete kao tim, i u kojoj mjeri se poklapaju vaše energije, senzibiliteti, interesovanja, poslovni kodeksi?
Srđan: Prije svega, ono što igra veliku ulogu kada je naš zajednički nastup u pitanju jeste iskreno prijateljstvo, jer nijesmo samo kolege sa posla. Družimo se i čujemo svakog dana mimo obaveza u televiziji, što znači da se dobro razumijemo i imamo zajednička interesovanja, a onda je lako naći i konsenzus za bilo koji dogovor. Često međusobno diskutujemo oko nekih kompleksnih tema, što nam i dosta pomaže kasnije u radu. Naše energije i priče su se u startu poklopile jer smo na isti način i počeli da radimo na TV 7. Na dva odvojena kastinga, na kojima je bilo preko pedesetak kandidata, između ostalog, i novinara sa iskustvom, nas dvoje smo dobili priliku da se oprobamo u ovom poslu. Urednik Marko Novaković nije mnogo čekao da nas “baci” u vatru, što se na kraju ispostavilo kao dobar potez, jer je sazrijevanje i učenje išlo ubrzanim tempom. Kada su interesovanja u pitanju, naši obrazovni profili su doveli do toga da se sjajno dopunjujemo, da kao politikolog i profesorica književnosti u tandemu možemo da se posvetimo apsolutno svakoj temi na način da je sagledamo sa više različitih aspekata. Valjda je i obrazovni proces ostavio traga na nas, pa uvijek težimo, i individualno, a i u paru, da budemo dobri sagovornici, a ne isključivo u ulozi onih koji samo postavljaju pitanja.
Kako prevazilazite nepredviđene situacije i probleme s kojima se suočavate, da li biste neki primjer posebno izdvojili?
Jelka: Dešava se da nam gost u posljednjem trenutku otkaže, a mi smo već najavili gostovanje i pripremili se. Takve situacije su nepredvidljive i ne možemo uticati na njih. Trudimo se da o tome dodatno vodimo računa kada su u pitanju praznični jutarnji dani koje najavljujemo mnogo ranije, da ne bismo iznevjerili očekivanja. To zna da stvori dodatni pritisak, međutim uvijek imamo plan B. Kada pomenuh praznične jutarnje programe, naša TV zaista može da se pohvali bogatim programskim sadržajem i velikim brojem gostiju, od umjetnika do predstavnika državnih institucija koji uvijek rado budu naši gosti. Volimo da ostavimo pečat i posebnu pažnju posvećujemo organizaciji državnih i vjerskih praznika. Veoma je bitno da kompletna ekipa koja realizuje ovu formu svakog jutra bude dobro uigrana. Od voditelja, preko snimatelja do ljudi koji povlače regler i puštaju sliku.
Zašto je jutarnji programa na TV 7 pravi izbor za dobar početak dana?
Jelka: Jutarnji program TV 7 pruža toliko sadržajne raznovrsnosti da svačiji ukus može da zadovolji. Ono što nas odvaja od ostalih jeste stil koji forsiramo, a koji se odnosi na edukativno-obrazovni program, zabavni, informativni i izuzetno kvalitetan sportski program kojim se bavi posvećeni kadar. To je ono što kažu o nama, a mi se trudimo da opravdamo uvijek lijepe komentare i da budemo bolji i kreativniji.
Oboje ste mladi novinari, da li je to oduvijek bilo vaše interesovanje?
Jelka: Baš mi je drago što ste postavili ovo pitanje jer novinarstvo nije bilo moje interesovanje. Po struci sam diplomirani profesor crnogorskog jezika i književnosti i uvijek sam sebe vidjela u prosvjeti. Do ovog posla sam došla sasvim slučajno, putem raspisanog konkursa za novinare i audicije, gdje sam se prijavila malo iz radoznalosti, a više da okušam sreću. Naš glavni i odgovorni urednik Marko Novaković prepoznao je moje sposobnosti i uputio me na tačno ono što mi najviše odgovara. Vrlo brzo mi je dao priliku da se pokažem i uvijek ću mu biti zahvalna na tome. Danas mogu da se pohvalim uspješno završenom sezonom emisija Književnost, istorija, mit i Škrinja, i radujem se početku nove. Ove emisije predstavljaju sponu između mojih interesovanja i novinarstva i stoga su mi posebno važne. Smatram da onaj ko zaista uživa u ovom poslu to manifestuje kroz kvalitet svog predstvaljanja, a ja sam se zbog dobijene prilike prepoznala i teško da bih mijenjala zanimanje.
Srđan: I dalje, nakon dvije godine, uz veliku dozu rezerve kažem za sebe da sam novinar, jer mislim da mora mnogo toga da se uradi da bi se ponijelo to zvanje, iako se danas istim kite mnogi. Moji afiniteti nijesu bili usmjereni ka ovom pozivu, radio sam u NVO sektoru prije televizije, a pripravnički staž proveo u ustanovi lokalne samouprave koja se bavi kulturom. Moje kopče sa medijima su se ogledale u nekoliko gostovanja na televizijama u ulozi predstavnika NVO Centar za javne politike. S druge strane, moja dugogodišnja djevojka je završila novinarstvo na Fakultetu političkih nauka, pa sam uz nju ponekad prelistao nešto iz teorijskog dijela. U novembru 2017, na kastingu, rekao sam uredniku Novakoviću da želim da se bavim sportskim novinarstvom, ukoliko me na kraju izaberu. Izabran jesam, ali je angažovanje otišlo u drugom pravcu, zbog čega i jesam srećan i zadovoljan, mada sam se manje više u svemu oprobao. Krajem aprila 2018, u pet dana sam pratio Boks u Budvi, sjutradan vodio Jutarnji program, dva dana kasnije radio i Izbornu noć, a nakon toga snimio emisiju o ekonomiji. Tako otprilike saznate jeste li za ovaj posao ili ne. To je bila jedna od prekretnica u mom odnosu prema ovom poslu.
Novinarski posao umije da bude naporan, uspijevate li da izborite slobodno vrijeme i na koji način ga ispunjavate?
Jelka: Ne znam kako bih odvojila svoje radno od slobodnog vremena, jer mi se čini da i kada obavljam svakodnevne kućne poslove razmišljam i planiram teme i sagovornike, tako da je novinarstvo profesija koju ne možemo razdvojiti od privatnog života. S obzirom na to da sam majka četvorogodišnjeg dječaka, svaki moj slobodan trenutak posvećen je njemu, ispunjen i prilagođen aktivnostima koje pretežno on bira, pa spajamo i lijepo i korisno.
Srđan: Ko hoće da bude ozbiljan u ovom poslu, on u svemu vidi novinarstvo i potencijalnu temu koji bi mogao obraditi. To valjda i kreira ono mišljenje da ne postoji radno vrijeme kada se bavite ovim poslom. Što se tiče slobodnog vremena, ono varira, nekad ga ima dovoljno, a nekad ne. Trudim se da ga iskoristim na najbolji mogući način, a to za mene podrazumijeva vrijeme provedeno sa mojom djevojkom Majom, najčešće na nekom izletu van Podgorice. Naravno, tu je i društvo, a čitavog života se bavim sportom koji igra bitnu ulogu u mom životu. Tako da je slobodno vrijeme popunjeno baš onako kako želim.
Za koja interesovanja biste voljeli da imate vremena?
Jelka: To bi definitivno bilo pisanje kojim sam se ranije mnogo više bavila, a danas je podređeno poslovnim zahtjevima.
Srđan: Ono što me posebno privlači su putovanja. Volio bih jednom mjesečno da mogu da otputujem negdje na par dana. To je, naravno, teško izvodljivo jer posao ne može da trpi. Mada, možda nekad spojim novinarstvo i putovanja pa nastanu neki lijepi putopisi. Nikad se ne zna.
