Super žene su, prije svega, sjajne kada prave dnevne planove – znaju da nagomilaju toliko toga zajedno pa sve stane u jedan jedini dan: djeca, posao, odlazak u market, spremanje ručka, kratka posjeta mami, telefoniranje prijateljima i maženje umornog muža. A mnoge od tih stvari rade istovremeno, iz potrebe su postale savršene žonglerke. U kući jednom rukom miješaju ručak da ne zagori, drugom djetetu pomažu oko zadaće, slušajući pritom ko zna koji po redu telefonski nastavak prijateljicine nesrećne ljubavne priče. Dok voze, usput se šminkaju, telefoniraju dadilji dajući joj posljednje upute, dogovaraju poslovne ručkove i sastanke, lijepeći stikere po volanu. Nikada ništa ne zaboravljaju – ozbiljne su i odgovorne… Stižu prve na rani jutarnji sastanak. Muškarci isključuju mobitele, a one ne, jer su uvijek na raspolaganju: Oprostite, moja kćerka! Jer su mame, mada često samo “telefonske”. U svemu tome je obavezno i biti u formi, vježbati i imati uvijek savršenu frizuru. Jer moraju biti lijepe, mlade, elegantne, našminkane, ženstvene i zavodljive kao da nisu radile 10 sati dnevno. Njihovi rokovnici su debeli kao rječnici i pritom puni cedulja: izvoda iz banke, neplaćenih računa, ljekarskih recepata, računa iz prodavnica (sinu se ne sviđa majica, morate je vratiti…). Postoji čitav jedan svijet takvih – super žena: inteligentnih, sposobnih, pouzdanih, velikodušnih. Ali, nešto nije uredu! Zašto su umornije, mnogo umornije nego što su bile njihove mame i bake? Treba ih naučiti korištenju nove formule, ponovo naučiti sve o vrijednosti – odbijanja. Kao i za svaku drugu vještinu potrebno je početi vježbati!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
NAUČITE REĆI – NE
PRVI KORAK – manje na raspolaganju! Naučite reći NE. Subota je popodne. Mama, idemo zajedno da kupim nove cipele? Ne. Ionako ima već šest pari. Mama, hoćeš napraviti čokoladnu tortu? Ne. Ionako treba da jede više voća. Prijateljica: dođi na kafu, moram s nekim da razgovaram! Ne. Stalno slušam jadikovke roditelja, prijatelja i poznanika. Od danas se družim samo s veselim ljudima. Muž: Pomozi mi da pronađem novi sto za radnu sobu! Ne. Njegova soba, njegov sto, ionako će uzeti onaj koji se njemu sviđa… Nakon više izgovorenih NE, vjerovatno će se svaka žena osjećati kao veoma zločesta. Ali, bolje zločesta ugodno ispružena na kauču, nego najbolja na svijetu uhvaćena u zamku kolica u super marketu.
DRUGI KORAK– manje nerviranja zbog rezultata. Današnja žena ne podnosi nesavršenost i veoma je stroga prema samoj sebi: želi uvijek i u svemu da bude briljantna i da nikada ne griješi. Na taj način sebi uništava život. Treba se, međutim, pomiriti s tim da je prosječna: prosječna na poslu, prosječna kuvarica, prosječno lijepa, prosječna ljubavnica, mama… Formula glasi: imam samo dvije ruke, strpite se!
TREĆI KORAK – manje potrebe za kontrolisanjem svega. Isključite mobitel, srce i mozak. Barem jedan sat dnevno. Sigurno će preživjeti i djeca i roditelji i muževi i ljubavnici. To je jedini način da izbjegnu da nekom od njih slučajno ne naude.
ČETVRTI KORAK – manje opsjednutosti izgledom. Dosta je bilo dijeta – mesnih, voćnih, sigurnih i onih drugih, dosta s iscrpljujućim vježbanjem nakon kojeg dobijete mišiće – a izgubite dobro raspoloženje, dosta sa injekcijama hijaluronske kiseline koje će vam na tri mjeseca izbrisati bore, pa onda morate ispočetka.
Prosječne žene su manje mršave, manje sportski nastrojene, manje operisane. Ali, jedna prosječna žena, obla, opuštena, vedra, pomalo lijena i sebična, mnogo je bliža slici idealne žene koju zamišlja muškarac. I dok super žena žuri sa fitnesa po djecu, s rukama punim kesa, jer je čeka pripremanje ručka za sutra, ona svjesno prosječna ima sve vrijeme ovoga svijeta da se prepusti malim svakodnevnim zadovoljstvima u društvu bliskih i voljenih osoba, ne nastojeći da sve bude savršeno u svakom trenutku. (S.Crkvenjaš)
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
