Jezero Titikaka dragulj Perua

Poznatog crnogorskog putopisca put je odveo u grad Puno u Peruu, i na čuvena ostrva Uros i Takuila, gdje srećni i divni ljudi žive isto kao stotinama godina unazad

Tekst i foto Edin Krnić

Na 3800 metara nadmorske visine, tik uz obalu prelijepog jezera Titikaka (Lago Titicaca), nalazi se grad Puno. Uprkos predivnom okruženju, Puno predstavlja raskošnu kolekciju nedovršenih kuća, tako da je lakše pronaći iglu u plastu sijena nego u Punu dovršenu kuću. Izuzetak su samo dvije lokacije u centru grada, Plaza de Armas i Kale Lima (Calle Lima), gdje je u par stotina metara smještena sva ljepota Puna. Na lokaciji Kale Lima nalaze se brojni restorani sa veoma ukusnom i jeftinom hranom, mjenjačnice gdje možete po povoljnom i fer kursu razmijeniti eure, dolare ili bilo koju konvertibilnu valutu, prodavnice koje nude izuzetno kvalitetna pletiva od alpake te veliki broj turističkih agencija koje će vam ponuditi aktivnosti za obilazak atrakcija na jezeru Titikaka. Puno i nije baš dragulj Perua, ali ima svoje čari. U samom gradu se susrijeću dvije kulture, i to Kečua i Ajmara, tako da je Puno, uz Kusko (Cusco), jedini grad u Peruu gdje se možete susresti s ovim narodima i njihovom kulturom. Pravo je uživanje gledati njihove žene sa cilindrima na glavi koji su obavezno manji za dva broja. Ovi šeširi služe samo kao dekoracija, nemaju nikakvu drugu svrhu, kao što kod nekih plemena u okolini Kuska štite lice i glavu od jakog sunca. Na ovim visinama sunce često sagori lice i do te mjere da nakon dužeg izlaganja postaje ugljenisano na obrazima i čelu.

Vrelo sunce i jezero Titikaka

Iako su dani prilično vreli, jer sunce od jutra do zalaska sunca “krvavo” grije, tokom noći je prilično hladno, tako da ćete u hotelu obavezno dobiti dva ručno rađena jorgana, toliko teška da vam se prilikom ustajanja čini kao da vas je u snu neko prebio i treba vam najmanje pola sata da se oporavite od tereta ovih jorgana. Ovo varljivo sunce je najopasnije za strance koji dođu u Puno i odu do nekog od obližnjih ostrva. Mnogi se raskomote kako bi se sunčali, ne razmišljajući o posljedicama koje znaju biti katastrofalne. U Punu se na ovaj način u prosjeku razboli do pet turista, što i nije mala brojka. Uz opekotine po licu i otvorenim djelovima tijela, moguće je dobiti i groznicu te će vam trebati najmanje pet dana za oporavak. I pored ovih opasnosti, u Puno dolazi veliki broj turista. Glavni razlog je jezero Titikaka, a Puno je i usputna stanica za one koji žele da nastave put u Boliviju. Ovdje je veoma lako pribaviti bolivijsku vizu, a kompletna procedura traje samo dva sata, uz napomenu da je viza besplatna. Na jezeru Titikaka nezaobilazna su dva lokaliteta, plutajuća ostrva Uros na kojima tradicionalno već 500 godina žive pripadnici plemena Kečua (Quechua), i ostrvo Takuila (Isla Taquilla) na kome živi oko 3500 pripadnika plemena Kečua i Ajmara (Aymara). Za odlazak na ove lokalitete je dovoljan jedan dan ukoliko ste ranoranilac i ustanete oko šest.
Kao što sam spomenuo, u Kale Lima je mnogo agencija koje nude ove ture, isto tako i svi hoteli imaju ovaj program u saradnji sa kompanijama koje vrše prevoz putnika do ostrva Uros i Takuila. Najjednostavnije je uplatiti aranžman u hotelu u kome ste odsjeli, od njih ćete dobiti i sve potrebne instrukcije, a najmanje dva puta će vam skrenuti pažnju da se ne izlažete suncu i da bi dobro bilo da uzmete kremu sa zaštitnim faktorom, naočare za sunce i šešir. Ja sam u svom hotelu uplatio turu za ova dva ostrva i u šest već bio na nogama. Iako je bilo rano, hotelsko osoblje je već bilo na poslu kako bi poslužili doručak za sve one koji su se prijavili za odlazak na Titikaku. Tačno u sedam je došao auto kojim sam otišao do luke, a vozač me je otpratio i do brodića kojim ću otići na ove dvije lokacije i vratiti se u Puno prije zalaska sunca.

Kompletan tekst možete pročitati u Graciji 178, maj 2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...