Nosio sam se mišlju da naredna tema o kojoj ću da pišem bude vezana za odnos koji postoji na relaciji pravoslavlja i joge, zašto je crkva toliko protiv joge i zašto ljudi koji praktikuju jogu nisu protiv crkve. Međutim, prije nego što sam napisao ijednu riječ na tu temu odgledao sam film ”Song of back and neck”, film je na mene ostavio toliko jak utisak da sam promijenio mišljenje, ,,sukob” pravoslavlja i joge će malo da sačeka.
Pitanja koja su se provlačila kroz čitav film su se odnosila na čovjekovu unutrašnju borbu kada je riječ o (ne)ispoljavanju sopstvenih emocija.
Da li sebe smatraš za sebičnom osobom ako izražavaš svoje emocije? Da li sve svoje emocije zadržavaš unutar sebe? Da li se sjećaš kada si zadnji put vikao iz sveg glasa, sa željom da se na taj način oslobodiš nagomilane negativnosti, stresa unutar svog bića?
Po mom mišljenju problem današnjeg čovjeka nije materijalizam, jurnjava za novcem, zašto bi i bio, novac ne predstavlja ništa drugo do jednog vida energije, uz pomoć koga ljudi mogu da urade mnogo lijepih stvari, kako za sebe lično, tako i za svoju zajednicu, zar ne? Međutim, mnogi smatraju da je upravo ta jurnjava za materijalnim glavni razlog zašto većina nas završe svoje živote kao emotivne olupine.
Glavni problem današnjeg čovjeka po mom mišljenju jesu sistemi, pravila, protokoli koji su utvđeni od strane velikih, moćnih korporacija. Takve korporacije stvaraju ,,kalupe” ponašanja koji jednostavno onemogućavaju ljudima da iskažu svoje istinsko JA. Da iskažu svoje zrnce kreativnosti. Iskustveno znam o čemu pričam, pošto sam određeni dio mog poslovnog života proveo u jednom takvom sistemu. Na svu sreću, danas u sve većoj mjeri nove kompanije prave određeni zaokret po tom pitanju, počinju da uvažavaju zaposlenog kao osobu u punom smislu te riječi, ne posmatrajući ga samo kao sredstvo koje im donosi profit. Međutim, te promjene su jako spore, tako da i dalje većina ljudi koja radi u takvim korporacijama posluju u takozvanim ,,ukalupljenim” sistemima vrijednosti. Smatram da ti se ne piše dobro ukoliko radiš u jednoj takvoj korporaciji. Iskreno izvini.
Da li znaš na koji način da počneš da ,,vičeš”? Na koji način da probudiš svoje unutrašnje JA? Da probudiš svoje zrnce kreativnosti?
Jedno od mogućih rješenja jeste svakako joga. Joga ti pruža tu slobodu da svojim tempom, na svoj način probudiš svoje zrnce kreativnosti, istovremeno ti pruža mogućnost i da ,,vičeš”, ono ti omogućava da se oslobodiš tih loših emocija koje čuvaš duboko u sebi. Na koji način ćeš ,,vikati” i probuditi svoju kreativnost praktikujući jogu zavisi od stila joge koji ćeš odabrati. Jedan od dobrih stilova za osobe koje se nalaze na početku svoje joga prakse jeste svakako jin joga. Zbog svog otvarajućeg i meditativnog karaktera je dobra za ljude koji tek kreću sa jogom. Saznaj zašto mislim da je jin joga za tebe.
Iako postoje neki podaci koji ukazuju da danas postoji preko stotinu različitih stilova joge, globalno gledano najviše se praktikuju sljedeći: hata, vinjasa, aštanga, bikram, jin, ijengar, kundalini. Svaki od ovih stilova joge su međusobno slični, međutim isto tako su i vrlo različiti. Određeni sistemi su više okrenuti ka fizičkom aspektu našeg postojanja, dok su drugi više okrenuti energetskom. Koji ćeš stil joge ti odabrati u velikoj mjeri zavisi i od tvoje ,,probuđenosti”. Probuđenost može da se definiše i kao čovjekova svjesnost prisutnosti sedam tijela od kojih se svako od nas sastoji na osnovu učenja joga filozofije.
Sve dolazi sa vremenom, strpljenjem i praksom, kako u životu, pa tako i u jogi. Za napredak u bilo čemu treba da posvetiš čitavo svoje biće, ne smiješ da odustaneš poslije prvog neuspjeha, niti posle sto prvog. Isto je i u jogi, ako si krenuo na joga praksu obaveži sebe da ćeš ići na istu bar šest mjeseci, uživaj u procesu.
Ako ti trenutno nedostaje samopouzdanja sjeti se vremena kada si bio beba. Čisto sumnjam da si prohodao posle prvog ustajanja, to ti tada nije bilo ni bitno, mogu da se kladim da tada nisi o tome razmišljao ni sekund, nastavio si da pokušavaš sve dok nisi prohodao. Dok si bio beba jednostavno si uživao u procesu. Pokušaj da osvijestiš upravo SADA taj osećaj i kreni da uživaš u procesu, bez stajanja. Jedino na taj način ćeš pokrenuti svoje zrnce kreativnosti i počećeš da ,,vičeš” svojim glasom. Izaći ćeš iz kalupa.
Joga je meni omogućila da ,,vičem” i da pronađem svoje zrno kreativnosti.
Ako se odlučiš za jogu, moj iskren savjet tebi je da istražuješ stilove, mijenjaš učitelje, sve do onog trenutka dok sa nekim od njh ne budeš kliknuo, u svakom smislu, ali najviše energetskom. U tom trenutku znaćeš, to je ta osoba koja će te usmjeriti. Ta vaša ,,povezanost” će možda trajati svega par mjeseci, možda potraje i godinama, svakako iskoristi to vrijeme, uči, stiči nove uvide. Kada budeš osjetio da treba da kreneš dalje, samo kreni.
I da, nikada nemoj da zaboraviš na bebu i na svoje prve korake. Uživaj u procesu.
Autor : Uroš Martinović
