Razgovarala Danijela Đonović/Foto Thomas Chrysochoidis
Jedna od najistaknutijih ličnosti grčke muzičke kulture, Jorgos Dalaras rođen je u Pireju 29. septembra 1949. godine. Odrastao je uz tradicionalnu, narodnu, rebetiko, grčku muziku, koja ga je oblikovala kao umjetnika te je njeno izvođenje za ovog proslavljenog pjevača, muzičara, kompozitora i kantautora i stvar lične i nacionalne kulture. Izvodio je i druge muzičke žanrove na nekoliko različitih jezika, poput pop, rok, latino, savremene, vizantijske, arapske muzike, klasike, opere… Tokom karijere objavio je oko 90 samostalnih albuma prodatih u blizu 20 miliona primjeraka te održao najveće koncerte svih vremena, kako u Grčkoj tako i u najpoznatijim koncertnim dvoranama i pozornicama širom svijeta, od Njujorka do Kine. Sarađivao je sa brojnim grčkim i stranim umjetnicima i kompozitorima, a neki od njih su Mikis Teodorakis, Sting, Brus Springstin, Pako de Lusija, Goran Bregović… U septembru 2012. godine Jorgos Dalaras je učestvovao na Balkanskoj simfoniji u Sarajevu zajedno sa Sarajevskom filharmonijom, obogaćenom domaćim instrumentima, pod dirigentskom palicom Oguzhana Balcija. Uvjerenje da je multinacionalni model zasnovan na zajedničkom posjedovanju umjetničkog naslijeđa spojilo je njegove interpretacijske sposobnosti sa virtuoznošću najpriznatijih svjetskih orkestara. Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada, a njegov istaknuti humanitarni aktivizam prepoznale su i UN, čiji je Ambasador dobre volje od 2006. godine. U okviru Gitar Art Festivala, najveći pjevač tradicionalne rebetiko muzike na velikom koncertu na Kanli kuli u Herceg Novom 14. septembra, izvešće brojne, bezvremene hitove iz karijere duge više od 40 godina.
Da li prvi nastup u nekoj zemlji i gradu poput Crne Gore i Herceg Novog nakon višedecenijske uspješne karijere može da izazove emocije slične onima kada ste se prvi put susretali s publikom. Kakve povratne emocije očekujete?
– Zaista, prvi put posjećujem Crnu Goru i srećan sam što ću, po porukama koje primamo, tamo upoznati mnoge naše prijatelje. Ono što očekujem je da ću uspjeti da prenesem publici, koja će nas počastvovati svojim prisustvom, sve emocije koje naše pjesme posjeduju i bude u ljudima. Očekujem radost, emocije i komunikaciju kroz pjesme. Takođe, radujem se što ću vas čuti kako pjevamo zajedno.
Kako vidite budućnost ovog regiona, budući da dijelite, osjećate i razumijete sudbinu balkanskih naroda, sudbinu izbjeglih i raseljenih?
– Sjećam se fraze “bure baruta u Evropi”, koja je povezana sa širim balkanskim regionom. Mislim da su već godinama napravljeni koraci, i mnogi od njih su bili prilično ozbiljni. Neki naprijed, neki nazad. Balkanski narodi imaju zajednička iskustva, dijele istu istinu, uključujući radost i tugu. Pominjete sudbinu raseljenih. Ljudi iz ovog regiona su pogođeni time, biti izbjeglica je konstantna bol koja ne nestaje, bez obzira na to koliko godina prođe. Budućnost naroda Balkana biće dobra samo ako budemo mogli da živimo u miru i fokusiramo se na potragu za mirom.
Balkanski narodi imaju zajednička iskustva, dijele istu istinu, uključujući radost i tugu
Koliko je saradnja sa svjetskim muzičkim zvijezdama i kompozitorima, Teodorakisom, Stingom de Lusijom, Bregovićem, obogatila Vas kao muzičara i čovjeka?
– Imam osjećaj da se uvijek mogu uklopiti sa ljudima koje volim i cijenim, i saradnja sa njima ostavila je mnogo dragocjenih i voljenih uspomena. Spomenuli ste četiri imena, a mnogo ih je više, naravno. Neki od njih su moji heroji iz detinjstva, kao što su Mikis Teodorakis i Pako de Lusija. Mikis i njegovo ogromno djelo, koje je raslo zajedno sa istorijom našeg naroda, takođe je “dodirnulo” i mnoge druge civilizacije i narode. Moj voljeni Pako, njegova gitara, flamenko… Ne mogu da izbrojim koliko sam sati proveo sa svojom gitarom, i koliko “krvavih” sola sam odsvirao zbog njega. Sa Stingom sam se susretao na velikim koncertima posvećenim društvenoj svijesti, kao što je bio koncert Međunarodne amnestije u Atini. Nakon toga smo sarađivali i na studijskim snimanjima za album, kao i na još par koncerata. Sting je svjetski građanin, a Goran Bregović, taj nevjerovatni Balkanac, tugu je pretvorio u radost. Njegova iskustva i sjećanja prošla su kroz njegove pjesme. To je ono što mislim kada kažem da se uklapam sa nekim ljudima. Naša zajednička sjećanja i naš zajednički cilj, zajednička estetika. Zaista sam srećan zbog svojih saradnji.
Kompletan tekst možete pročitati u GRACIJI 227/septembar 2024.
