Razgovarala Marina Strugar
Foto Vesela Mišković
Mjesto slikanja Hotel Ramada Podgorica
Šminka Marija Stojanovski
Uspješna sportistikinja, sjajno desno krilo reprezentacije Crne Gore i RK Budućnost, Jovanka Radičević, završila je prethodnu godinu priznanjem, izborom u idealan tim Evropskog prvenstva. To je stiglo kao potvrda činjenici da se vratila u punom sjaju poslije suočavanja sa korona virisom i njegovim posljedicama. Poslije osam godina, uoči početka sezone 2019/20, Jovanka se vratila u svoj prvi klub Budućnost, u čijem dresu je osvojila dva trofeja Kupa pobjednika kupova. Bila je i najbolji stijelac Lige šampiona u sezoni 2019/20 koja je prekinuta zbog pandemije. Ponosna je na svoje sportske rezultate, ali najponosnija je, kako kaže, kada je drugi doživljavaju kao dobrog čovjeka i humanistu.
Završnicu prethodne godine obilježilo je prvenstvo Evrope i Vaš izbor za idealni tim, a to je bilo drugo priznanje koje ste dobili u relativno kratkom periodu. U godini poput ove ta priznanja su imala posebnu vrijednost?
– Svakako da individualno priznanje u godini koja je bila drugačija i posebna za mene znači baš puno. Teško je bilo poslije preležane infekcije korona virusom da se vratim treninzima. Plašila sam se kako ću se uopšte vratiti, ali, eto, sav moj trud i vjera u ovo što radim na kraju su stigli sa nagradom u moje ruke.
Zajedno sa nekim saigračicama iz RK Budućnost preležali ste korona virus, kakva su Vaša iskustva?
– Istina, većina nas je imalo koronu. Sve je dobro na kraju prošlo, ali je bilo jako, jako teško. Veoma loše sam se osjećala i mislila sam na početku da će biti mnogo lakše. Međutim, to je bila totalna nemoć s jakim bolovima u cijelom tijelu. Deset dana bila sam baš loše. Imala sam jake bolove, malaksalost, bol u glavi, velike mučnine… Nakon toga doktori nam nisu dali mjesec dana ništa da radimo osim šetnje. Ali, i ta šetnja je bila zabrinjavajuća i izazivala je umor. Baš zbog tog stanja sam se i plašila kako će biti na treningu. Kada sam počela da treniram, prve tri nedjelje su bile najteže.
S obzirom na cjelokupnu situaciju, sa kakvim željama ste ušli u ovu godinu?
– Moje želje su samo dobro zdravlje. Kada imam zdravlje imam sve. Vjerujem da smo bar iz ove godine naučili da zdravlje nema cijenu i da virus ne bira, nego smo svi jednaki.
S kakvim sportskim očekivanjima i ciljevima ste dočekali 2021. godinu?
– Moji ciljevi za ovu godinu su Olimpijske igre u Tokiju, i da se sa svojim klubom nađem na završnici Final 4 u Budimpešti.
Na terenu važite za jednu od najsrčanijih sportskinja, da li ste i u životu takvi?
– Svakako da je to povezano, veoma sam emotivna i u privatnom životu.
Krase Vas i sve druge odlike vrhunskih sportista, to je ono što vidimo na terenu, Vašu spremnost, tehničku potkovanost, iskustvo, borbenost, timski duh… Koliko iza svega toga stoji rada, teških odluka, trenutaka, uspona i padova?
– Talenat je vrlo mali procenat koji utiče na ostvarivanje sportskih rezultata, sve ostalo su rad, red i disciplina. Bez toga nema uspjeha. Tako je za sve u životu. Volim da dajem sve od sebe na svakom treningu i utakmici. Znam da svaki trud i rad mora da se isplati. Ako mislite da je lako, nije. Ništa u životu nije lako ako želite da budete najbolji. Dosta je uspona, padova, izgubljenih utakmica, suza, neprespavanih noći, ali je zato sport najbolja i najsurovija stvar. Samo mi sportisti znamo koliko je teško doći do nekog uspjeha, a koliko je potrebno napora za ostanak u vrhu.
Okitili ste se mnogim nagradama i trofejima u bogatoj sportskoj karijeri, koju biste još voljeli da pridružite toj kolekciji?
– Zahvalna sam na svemu što sam postigla. To je isključivo zasluga mog dugog rada i posvećenosti. Mogu reći da imam bogatu karijeru, dva puta najbolje krilo svijeta, dva puta najbolje krilo Evrope, Liga šampiona, srebro na OI, zlato na Evropskom prvenstvu. Zaista je sve to nešto na šta sam posebno ponosna. Voljela bih da osvojim Ligu šampiona sa Budućnosti. To mi je želja.
A kada je riječ o ličnim ostvarenjima, šta biste još voljeli da ostvarite? Da li ste trenutno ispunjeni na emotivnom planu?
– Svoje intimne želje bih zadržala za sebe. Svakako da je porodica najveći i najljepši uspjeh za svakog čovjeka. Porodica mi je sve na svijetu. Uvijek sam ispunjena na emotivnom planu. Kada volite i kada ste voljeni morate biti ispunjeni.
Rukomet je dio Vašeg profesionalnog života još od 2004, kada ste prvi put obukli dres Budućnosti. Imate li vremena da se bavite i drugim stvarima koje volite?
– Sport zahtijeva posvećenost, rad i disciplinu, ali svakako da slobodno vrijeme imamo. Ne mnogo, ali zato ljetnje pauze koristim za putovanja, da obiđem neke gradove i uživam sa društvom. Dokle god sam aktivna u sportu, to mi je prioritet i sve vrijeme je podređeno treninzima i odmoru.
Život je kratak da bih bila negativna
Na koje tri svoje osobine ste najponosniji?
– Upornost, iskrenost i humanost.
Šta Vam pomaže da zadržite vedar duh?
– Život je kratak da bih bila negativna. Živimo u takvom društvu da tražimo samo negativne stvari, a život je mnogo lijep i trebalo bi da budemo zadovoljni što imamo mogućnost da ustanemo ujutro zdravi, jer mnogi to ne mogu. Sjetim se toga svakog jutra, i gladne i bolesne djece, zato se trudim da budem uvjek pozitivna.
Koja odjevna kombinacija Vas najbolje opisuje?
– Svakako da je to neka vrsta sportske elegancije ili kežual. Mada, bez obzira na to što sam sportista, volim da nosim haljine i štikle.
Da li vjerujete u ljubav za cio život?
– Vjerujem, naravno. Smatram da je za sve u životu, pa i za ljubav, potrebna zdrava i iskrena komunikacija, i sve može da se riješi i održi.
Šta je najljepše šta drugi kažu o Vama?
– Najviše volim kada kažu da sam čovjek i humana. U životu svi dobijemo priliku da biramo svoj put i čime ćemo da se bavimo. Za mene je najvažnije da sam dobar čovjek i da mi je savjest mirna kada legnem naveče, da znam da nisam nikog namjerno povrijedila. To za mene nema cijenu. Sve ostalo je prolazno.
