Kad odlučite da držite dijetu, strah vas je da nećete uspjeti da smršate ili da kasnije nećete da zadržite kilažu.
Kako biste se oslobodili ovakvih strahova, prestanite da mislite o dijeti kao o odricanju od hrane. Radi se, ustvari, o poklonu koji činimo sami sebi. Za jačanje volje, pokušajte da napravite spisak stvari koje vam pričinjavaju zadovoljstvo nezavisno od hrane. Svakoga jutra odvojite barem deset minuta na vježbe razgibavanja uz slušanje omiljene muzike. Mala zadovoljstva će pomoći da ne dođete u iskušenje i posegnete za hranom. Završetkom dijete, ne smijete da zaboravite da je organizam navikao da konzumira manje, usporavajući metabolizam. Faza održavanja težine je veoma važna za stabilizovanje postignutog rezultata.
Još niste udati, a strah vas je eventualne muževe prevare.
Mnogo je žena koje osjećaju ovu vrstu straha. Ali, danas postoji i nešto novo: i muškarci se pribojavaju istog. To je i jedan od razloga što se sve više odupiru ulasku u brak. Nije važno koliko ste zaljubljeni i koliko volite partnera, iza ove nesigurnosti krije se, ustvari, drugo pitanje: da li ću znati da uspostavim pravi odnos sa osobom sa kojom ulazim u brak? Za prevazilaženje nesigurnosti potrebno je da radite na kvalitetu veze, na iskrenosti i dijeljenu svega. Što ste sposobniji za svakodnevno potvrđivanje vašeg odnosa, to će on da bude kreativniji i puniji, a vi postajati sigurniji. Vremenom će negativne misli i strahovi nestajati.
U vašoj porodici je bilo slučajeva tumora dojke, te vas je strah da se ne razbolite.
Ako je majka tokom menopauze oboljela od karcinoma dojke, kćerka nije izloženija riziku više od ostalih žena. Kako biste bile mirne dovoljno je da slijedite određena pravila: nakon tridesete jednom godišnje otiđite na ultrazvuk i pregled grudi, a kada napunite 40, jednom godišnje na mamografiju. Ko je, međutim, imao najmanje tri bliska krvna srodnika oboljela od tumora dojke u predmenopauzi, više je izložen riziku. Druga metoda je potraga za dva gena, odgovorna za tumore jajnika i grudi (BRC1 i BRC2), analizom krvi.
Godine prolaze, niste sigurni želite li dijete, a strah vas je da ćete kasnije da zažalite.
Ovaj strah, ustvari, sadrži dva: da nećete imati djece i da niste spremni za majčinstvo. Radi se o uobičajenim strahovima žena između 30 i 40 godina starosti. Savjet je da pokušate da shvatite da li zaista želite dijete, osluškujući sopstvene emocije: ako je instinktivan odgovor potvrdan, onda se može preći na racionalniji nivo. Jedna tako važna odluka ne može da bude odvojena od realnosti: ko odluči da ima dijete mora da proba da ga zamisli u ličnom kontekstu – praktičnom i emotivno-afektivnom. Ako želja za djetetom ne postoji, ne trebate same sebe da osuđujete ni da se bojite budućnosti: postoji drugi načini da iskažete vrijednosti u koje vjerujete i date smisao sopstvenom životu.
Užasava vas pomisao da ćete da postanete senilni kad ostarite.
Kada se govori o senilnoj demenciji, odmah nam pada na pamet Alchajmerova bolest, najpoznatija i najviše proučavana, iako tek četvrta po zastupljenosti kod osoba starijih od 65 godina. Danas su ljudi preuznemireni: ako osoba stara između 50 i 60 godina ima jednog ili dva srodnika s Alchajmerom, na prvi problem sa pamćenjem odlazi kod specijaliste. Ova bolest se u 90% slučajeva dešava bez ikakvog pravila. Poslije 50. godine normalno je da počnete pomalo zaboravljati: mozak stari. Ukoliko se, međutim, tokom posljednjih šest mjeseci ne možemo sjetiti nedavnih dešavanja, potrebno se obratiti ljekaru.
Zatrpani ste poslom i živite u strahu da ćete nešto zaboraviti da uradite.
Kako biste smireno radili, potrebno je da naučite razlikovati prioritete. Postoji takozvana matrica generala Ajzenhauera: na papiru nacrtajte četiri kvadrata, u jedan upišite važne aktivnosti koje nisu hitne (planski raspored), u drugi važne i hitne (rokovi plaćanja i hitne stvari koje traže posebnu pažnju), zatim u treći nevažne i hitne aktivnosti (telefonski pozivi, odgovaranja na mejlove) i, na kraju, one nevažne i nehitne (arhiviranje, brisanje starih poruka). Posvetite li samo po pet minuta ujutro i pet uveče vašoj listi, bolje i smirenije ćete da izvršavate svakodnevne obaveze.
Vaše kretanje je ograničeno jednim velikim strahom, strahom od leta avionom.
Radi se o veoma raširenom i veoma iracionalnom strahu koji je moguće prevazići. Savjet: kupite kartu i slijedite tehniku “najgore što mogu da zamislim”. Počinje se sedam dana prije leta: svakog dana po pola sata treba da zamišljate sve, od napada panike do nesreće i otmice aviona. Isto to učinite i na dan putovanja, prije nego krenete na aerodrom. Na taj način napetost će nastaviti da raste sve do polijetanja aviona, a onda će polako da nestane. Ova metoda se zasniva na činjenici da određeni poremećaj nestaje kada ga sami dobrovoljno izazivamo.
Dijete odlazi samo na ljetovanje i strah vas je svake sitnice.
Mnogim roditeljima je zajednički ovaj strah i sve je izraženiji što je dijete starije, tačnije, kada adolescent postane potpuno samostalan. Danas je veoma popularno pokloniti djetetu mobilni telefon čim krene u školu, te ga često zvati kako bismo saznali da li je sve uredu. Na taj način postiže se suprotan efekt: dijete koje se osjeća kontrolisano brani svoju autonomiju, pravi se da ne čuje telefon ili ga gasi. Važno je da naučite da podijelite strahove sa partnerom, na nemirnijeg roditelja (obično majku) blagotvorno djeluje pomoć partnera. Tako se kreira i jedan poseban odnos: kada dijete osjeti da roditelj zna da upravlja vlastitom zabrinutošću, ne uključujući u nju samo dijete, biće ubijeđeno da mu se može povjeriti i da će biti podržan – kada to bude potrebno.
Prekinuli ste nakon duže veze, strah vas je da ćete da ostanete sami.
Ovu emotivnu sumnju kao da prenosimo, jednostavno je nesvjesno širimo oko sebe. Muškarci imaju osjećaj da žene žele da ih ščepaju čim se upoznaju i – bježe. Potrebno je promijeniti mentalno ponašanje, naučiti kako da se osjećate kao zavodnice (a ne kao nesretne u ljubavi), trebate ponovo početi da se družite sa muškarcima kako biste uživali u njihovom društvu i zato jer su zabavni. Tek kasnije, mnogo kasnije, nakon što ste rekonstruisali čitav niz značajnih relacija, probajte da nađete partnera. Ili, što je mnogo lakše, sretnite ga slučajno.
Često razmišljate o smrti roditelja i kako ćete moći da podnesete taj bol.
Zdrava briga za dobro naših najbližih je prirodna. Ali, kada taj nam osjećaj okupira misli u tolikoj mjeri da ugrožava kvalitet našeg života, potrebno je reagovati. Psiholozi preporučuju intervenciju koja se naziva samoprevara svijesti. Uzmete olovku i papir i napišete, kao u jednoj priči, kako će da izgleda budućnost nakon smrti roditelja. Radi se o svojevrsnoj vrsti dnevnika, kojeg treba da vodite svakoga dana. Nakon prvih dana, svijest odbija da se zaustavi na ovom tužnom događaju, smatrajući ga prebolnim. To se zove alternativna iluzija. Funkcioniše tako što se koncentrišemo na pisanje, na ispunjavanje “zadatka”, udaljavajući se od osjećaja boli.
