Piše Stručni tim Roditeljske SOS linije
Djeca svoje mišljenje, u skladu sa razvojnom fazom, ispoljavaju i u najranijim periodima putem reakcija koje nerijetko znaju biti iznenađujuće i za roditelje i za okolinu. Gotovo svaka reakcija se sastoji od emocija, misli i namjera koje se manifestuju određenim ponašanjem. Emocije su kod male djece prisutne u nediferenciranom i difuznom obliku koji najčešće opisujemo kao osjećanja prijatnosti i neprijatnosti. Kasnije tokom razvoja, razvijaju se i emocije (radost, ljutnja, tuga, strah), pa je važno da djeca nauče da ih prepoznaju i oslobađaju na zdrav način. Dječije emocije se značajno razlikuju od emocija odraslih. Kod djece emocije kraće traju, jačeg su intenziteta, mogu biti nestabilne, i djeca ih lako ispoljavaju. Zbog toga najčešće pažnju privlače burne emocije, ljutnja, bijes i agresija. Burne emocionalne reakcije djece najčešće zabrinjavaju roditelje. Iz roditeljske težnje da dijete bude srećno, često se dešava da roditelji djecu “spašavaju” od manje prijatnih emocija, poput tuge, bijesa i ljutnje. Iako ovakve emocije nisu prijatne, važno je dozvoliti da ih dožive i osjećaju, i naučiti djecu da njima upravljaju na adekvatan način.
Nekontrolisano ispoljavanje burnih emocija u vidu agresije može biti nepoželjno za socijalne odnose i socijalnu sredinu, ali je njihovo potiskivanje ili ignorisanje nepovoljno za djetetov razvoj. Svijest o doživljavanju neke emocije uslovljena je sazrijevanjem nervnog sistema, ali i sredinskim fakorima od kojih su reakcije odraslih najvažnije, jer zahvaljujući njima dijete uči da prepozna emocije i njima upravlja. Ljutnja i bijes su osnovna osjećanja i javljaju se s vremena na vrijeme. Putem ovih emocija djeca ispoljavaju svoj stav, bilo da je to negodovanje i nezadovoljstvo, frustracija, ispitivanje granica i strpljenja roditelja, ali i samo skretanje pažnje na sebe. Po intenzitetu ljutnja je blaža od bijesa, ali je trajnija, dok je bijes snažna, ali kratkotrajna emocija koja se može ispoljiti u vidu agresivnog ponašanja.
Kako možemo pomoći djetetu
Dijete će rijetko reći “ljut/a sam”, najčešće će emocije pokazati kroz plač, vrisku, bacanje po podu; svađu i psovanje kod starije djece. Zbog toga je važno učiti dijete da prepozna emociju i kaže kako se osjeća, ali i kako da je adekvatno ispolji. Kada roditelji prepoznaju neku emociju, važno je da ukažu djetetu na nju: Čini mi se da si sada jako ljut/a. Takođe, indirektan način učenja emocijama jeste da roditelji i sami govore o tome kako se osjećaju. Na taj način dijete uči da su takve emocije u redu, da ih svi ponekad osjećamo, ali da je važno ispoljiti ih adekvatno. Takođe, korisno je da roditelji sa djecom razgovaraju o tome koje situacije i ponašanja dovode do toga da se neke emocije jave, pa je moguće i dogovoriti šta sljedeći put može da se uradi drugačije. Važno je ostati smiren i govoriti blagim tonom. Vikanje i burne reakcije roditelja kao odgovor na dječiju ljutnju mogu još više pojačati intenzitet dječijih osjećanja. Zbog prirode navedenih emocija, teško je sa djecom razgovarati o njima dok ih doživljavaju – taj pokušaj se često završava nadvikivanjem i ljutnjom roditelja. Zbog toga je poželjno sačekati da se emocije smire i o njima razgovarati kasnije: Ja znam da si mnogo ljut/a sada, pokušaj da se umiriš, pa o tome možemo razgovarati kasnije ili Jasno mi je da si mnogo bijesan/na sada, takvo ponašanje nije dozvoljeno, razgovaraćemo kad se umiriš. Izgradnja termometra emocija je jedna od tehnika koja može pomoći da se odredi intenzitet emocije, ono što je izaziva i ponašanje koje je prati, a pritom je djeci često zabavna. Na dnu se nalazi 0 koja označava “nema ljutnje/bijesa”, a na vrhu broj 10 koji označava da je bijes jači nego ikad. Poželjno je razgovarati sa djetetom o tome kako se njegovo tijelo ponaša kada je bijes 0, 5 ili 10. Djetetu je važno objasniti da agresivno ispoljavanje emocija nije u redu, pri čemu je važno pohvaliti svaki uspjeh u kontrolisanju istog. Važno je oprostiti takvo ponašanje, ali i planirati kako sljedeći put da reaguje na primjereniji način.